„Put Bosne i Hercegovine k evropskim ekološkim standardima je složen i zahtijeva kontinuirane napore u mnogim sektorima. Zemlja se suočava s izazovima kao što su upravljanje otpadom, zaštita voda, smanjenje emisija i očuvanje biodiverziteta. Implementacija adekvatnih zakona, ulaganje u infrastrukturu i obrazovanje stanovništva o važnosti očuvanja životne sredine igraju ključnu ulogu u postizanju evropskih ekoloških standarda. Napredak zavisi i od političke podrške, saradnje s evropskim institucijama i angažmana građana.“
Mukbang predstavlja krajnji domet kapitalističkog otuđenja, ali i kulture potpune sebičnosti, budući da su mukbangeri postali neka vrsta novih kapitalističkih predatora, opsjenara koji svoj profit stiču eksploatacijom bazične ljudske potrebe za društvom ili uopšte socijalizacijom. Savremeno društvo i međuljudske interakcije sve više bivaju isposredovane online svijetom uz vjerovatno nesagledive posljedice, tehnološki progres i nove tehnologije. Oni se naravno ne smiju niti mogu zaustaviti, ali ono što ih mora pratiti jeste i referentan pravni ali i etički okvir, inače nam prijeti distopijski scenario.
Pitate se sigurno kakve to veze ima s nama. Ovdje su totalno drugi problemi i totalno druga kultura/supkultura. Kako ovdje djelovati supkulturno kada sve kontrolira vlast? „Jebo vas Vukovar“ je tekst kojeg je Boris Dežulović objavio za N1 prije malo više od dvije godine. Naravno da 90 % ljudi nije pročitalo tekst, nego se razbjesnilo. Toliko razbjesnilo da je autor dobio skoro 900 potpisanih prijetnji smrću – protiv toliko ljudi je podnesena krivična prijava – to su samo oni koji su se na svoje prijetnje jasno potpisali. Tekst naravno niti jednom riječi ne omalovažava stradanja i strahote u Vukovaru već obrnuto – kritizira politiku/medije/udruge koje parazitiraju na tom stradanju i bolu te ju čine sve bolesnijom iz godine u godinu.
Moralistička histerija koja trese dio hrvatske javnosti, a tiče se muzičkih ukusa i estetike, nije ograničena samo na turbofolk. Ovo ljeto je u Puli zabranjen koncert hrvatskog tamburaškog benda „Mejaši“ s objašnjenjem da je riječ o „birtijaškoj glazbi“. Postavlja se pitanje: „Po kojim kriterijima neko određuje koja je muzika moralno prihvatljiva?“
No, pitam se jedno, dragi doktore, profesore, sugrađanine, odborniče..., pa zar nije Vaša partija upravljala političkim centrom Srpske 20 godina? Pa kako je stigao ovaj mladi gradonačelnik baš to sve sjebati, a pri tome nema ni većinu u Skupštini Grada Banja Luke? Kakva li je to zavjera koju građani kuju sami protiv sebe izabravši istog tog gradonačelnika, nakon 20 godina prosperiteta i napretka koje im je SNSD pružio? Ovo je već stvar psihijatrijskih vještačenja samih ljudi kojima se obraćate, ipak je ta struka puno bliže Vama nego meni.
Od svih poroka koje mlad čovjek može imati, kockanje je najpodcjenjenije. Naizgled nevidljiva pošast. Isprva djeluje uzbuđujuće, pa iz zabave lahko prerasta u strast u kojoj se gubi kontrola i racio.
U balkanskim zemljama mladi s ovim porokom počnu veoma rano. Da li što su im kladionice lahko dostupne, praktično pored škola, ili što im nedostaje sadržaja pa dosadu liječe uz automate, sportsko klađenje, lutriju ili kartaške igre. Godine 2021. vršeno je međunarodno istraživanje na studentima između Australije, Kanade, Izraela i Hrvatske, koje je pokazalo kako hrvatski studenti najviše kockaju, na dnevnoj ili sedmičnoj bazi.
U BiH situacija nije drugačija. Samo u protekloj godini građani su uplatama kladioničarima ostavili skoro dvije milijarde KM, prema podacima Porezne uprave FBiH. U tom udjelu novca, dobar je dio đačkog džeparca ili studentske stipendije.
Nikakav osmijeh, šarm, niti prebacivanje odgovornosti na Crkvu, ili na Rotu, ne može oprati i spasiti Justina Trudeoua, kao ni sve belosvjetske zapadne medije što nisu ispratili ove afere dugim i kontinuiranim izvještavanjem. Ništa mi siroti i primitivni Balkanci ne možemo naučiti od takvog tretiranja teških pogrešaka i afera. Nema liberalizma, demokracije i vladavine ljudskih prava dokle god one vrijede samo za one koji nemaju ekonomsku moć, utjecaj i naoružanje. Kviz pitanje: kakva je razlika između Saudijske Arabije i Irana? Velika. Hint: jedne podržava direktno SAD, Kanada, Izrael..., a druge...? I onda nama kažu, vi samo o partizanima i ustašama. Previše je historije kod vas, tako ide nepotvrđen citat. Je l' to Kanada i alijansa pate od nedostatka, pa uvoze?
Lektira se najčešće izučava na časovima bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, a nerijetko i na drugim jezičkim predmetima poput engleskog ili njemačkog. Wikipedijsko pojašnjenje je da lektira služi da se djeca priviknu i nauče čitati, da proširuje znanje, pomaže pri razmišljanju, zaključivanju i potiče kognitivni razvoj djeteta.
I kad pomislite da je ovo kraj, ne može gore, sjetite se. Draško je kralj igrice. Slijedi ista ta korpa, isti ti proizvodi, samo ih Draško otvara, uzima hljeb naš nasušni i maže marmeladu i džem, i govori kako je došla iz srca Srbije, s Kosova, i daje polovicu voditeljici... to je koliko ja mogu smisliti na prvu. Zamislite samo šta može PR tim takvog mladog gradonačelnika za 5-10 godina!
„Što ste nervozni, pa budite ponosni, Kosovo i Metohija, srce da je ko Rusija!“ govori mladi mag političkog marketinga, gradonačelnik Banjaluke, jedan jedini Draško Stanivuković. „Simbolično prvo slovo ću ponijeti gore, da se zna čija je škola.“ „Šta čekate“, pita gradonačelnik zbunjene radnike. „Odobrenje“, odgovaraju radnici. „Netko ne da da napišete Kosovo i Metohija?“ uzvraća gradonačelnik. Upliće se i direktorica te ustanove, inače Osnovne škole „Vuk Karadžić“. Naravno, gradonačelnik je uporan, ponavlja da sigurno niti jedno ministarstvo Republike Srpske neće zabraniti postavljanje natpisa Kosovo i Metohija... Vrhunac je pitanje direktorici: „Je li ovo Albanija ili Republika Srpska?“ Prešao je igricu i natpis je naravno postavljen.
Ako je suditi po komentarima na vijest o zabrani nastupa beogradskim reperima, koji su preplavili društvene mreže, Stanivuković je ponovo ujedinio Bosnu i Hercegovinu, kao što je to radio prije dolaska na mjesto gradonačelnika. „Napaćeni narod“ se homogenizirao u odbrani „tradicionalnih vrijednosti“. Neumorni komentatori su podržali zabranu nastupa repera „Desingerica i Pljugica“, kao što su podržali brutalne napade koji su harali tih dana gradom na Vrbasu.
Istina je da pojednostavljena definicija femicida (ubojstvo žene zbog toga što je žena, ubojstvo žene iz mržnje prema ženama) na prvu zvuči kao banalna interpretacija stvarnosti, no u svojoj srži ona sadržajno razmotava patrijarhalne obrasce „ženskog“ i „muškog“ i njihovog međuodnosa koji levitira unutar tradicionalno-patrijarhalnih, samim tim i ugnjetavajućih uvjeta u kojima obitavamo već stoljećima.






















