„Ujedinjene i ujedinjeni u svoj našoj različitosti djelujemo mirno – svjesne da nema istinskog mira bez pravde i ravnopravnog tretmana za sve nas!“
Na jednoj od stranica za dopisivanje naišao sam na profil Neobične želje. Iz znatiželje sam se javio i krenuli smo u razgovor o neobičnim željama. Kazao je da voli mlađe. Pomislio sam na prvu da se radi samo o još jednom tinejdžeru koji s nekim želi razgovarati o seksualnom životu. Na moje pitanje koliko mlađe odgovorio je sa koje još nisu krenule u školu.
Nermana Arnautović u novom prikazu knjige piše o romanu „Šindlerov lift“ Darka Cvijetića. Jer Crveni soliter doista bijaše sastavljen od dvije trinaestokatnice, koje se zapravo dodiruju i čine dupli soliter, sa 104 stana (…) Trinaestokatnica, dakle. Nesretan broj, pa su soliter skratili za kat tako da su prvi kat nazvali...
Petnaest novinara i novinarki Karike.ba u protekla tri mjeseca prisustvovalo je na 27 sjednica općinskih vijeća/gradskih skupština u sljedećim općinama/opštinama: Lukavac,Tuzla, Kakanj, Bijeljina, Doboj Istok, Gračanica, Odžak, Stari Grad Sarajevo, Novi GradSarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo, Konjic, Visoko, Zenica, Orašje, Fojnica, Maglaj, Sanski Most, Brčko. Želeći ponuditi zaključak o nekim važnim pitanjima koja se tiču radavijeća/skupština nakon tromjesečnog praćenje rada lokalne politike novinari i novinarke Karika koji su prisustovali/e sjednicama odgovorili/e su na pitanja novinarke Azre Nezirić vezana za interes građana/ki tokom sjednica. Azra je odgovore objedinila i rezultatepredstavila u infografici koja slijedi u nastavku.
Već generacijama se kod nas pogrešno priča o porodu. Generacijama su žene ušutkivane da ne budu „peke“ i ne pričaju o tom iskustvu kao traumatičnom.
Sve priče naših nana, majki, tetki i strina praćene su krilaticom: „Sve se to odmah zaboravi.“ Majke će se složiti da onog trenutka kad ugledate svoju bebu sve postane lakše, ali da se iskustva zaborave – to baš i nije tako. Mnoge žene sa sobom nose traume i teško se odlučuju na novu trudnoću. Danas o tome slobodnije govorimo.
Za doba u kojem živimo lako se može reći da je vrijeme migracija, a književnost, kao umjetnost, oduvijek je pratila promjene i ljudska gibanja po svijetu. Danas, više nego ikad, svjedočimo velikom broju romana i zbirki priča o premještanju u drugi, novi prostor koji valja nazvati svojim domom. Pisci i spisateljice svoja iskustva pretaču kroz fiktivne ili istinite pripovijesti, po ko zna koji put naglašavajući društvenu dimenziju književnosti. Od postkolonijalne kritike, pa sve do ovog trenutka koji teorija književnosti i dalje ne umije okarakterisati, priče izbjeglica i novopridošlih građana_ki zasigurno postaju žanr sam za sebe, omeđen određenim karakteristikama koje ne dijeli s ostalom književnošću.
Takav roman o novom prebivalištu, novom jeziku i novom identitetu svakako je i Porijeklo (Buybook, 2023), bosanskohercegovačkog autora s adresom u Njemačkoj – Saše Stanišića. Već u ovoj prethodnoj rečenici izvjesno je pitanje nacionalne odredbe samog pisca, ali i njegovog književnog djela. Za književnost egzila, takva obilježja postaju manje bitna.
„Što ste nervozni, pa budite ponosni, Kosovo i Metohija, srce da je ko Rusija!“ govori mladi mag političkog marketinga, gradonačelnik Banjaluke, jedan jedini Draško Stanivuković. „Simbolično prvo slovo ću ponijeti gore, da se zna čija je škola.“ „Šta čekate“, pita gradonačelnik zbunjene radnike. „Odobrenje“, odgovaraju radnici. „Netko ne da da napišete Kosovo i Metohija?“ uzvraća gradonačelnik. Upliće se i direktorica te ustanove, inače Osnovne škole „Vuk Karadžić“. Naravno, gradonačelnik je uporan, ponavlja da sigurno niti jedno ministarstvo Republike Srpske neće zabraniti postavljanje natpisa Kosovo i Metohija... Vrhunac je pitanje direktorici: „Je li ovo Albanija ili Republika Srpska?“ Prešao je igricu i natpis je naravno postavljen.
Pitala sam žene u svom okruženju zašto se šminkaju, koliko novaca potroše na kozmetičke preparate te koliko vremena dnevno odvajaju za ovu aktivnost.
Amina Žigić donosi više informacija o tome kako je nastao internet, kako se vremenom mijenjao, šta su danas najveći izazovi u ovoj oblasti te kako na siguran način isti i koristiti.
Sir Timothy Berners-Lee izumitelj je World Wide Weba. Godine 1980. je napisao program Enquire kako bi na jednom mjestu omogućio što više dokumenata i projekata te se rodila ideja Weba. Prvu uspješnu komunikaciju računala preko interneta obavio je 25. decembra 1990. godine, a već je 1991. javnosti putem interneta prikazao prvu web stranicu. Naime, Lee je osmislio Web za korisne svrhe, ali se on danas u velikoj mjeri koristi za druge stvari. Njegova ideja bila je povezivanje naučnika širom svijeta i omogućavanje dijeljenja njihovih dokumenata tj. istraživanja, kako bi napredovali u svom poslu. I danas on služi za istraživanja i nauku, ali društvene mreže preovladavaju. Podaci s analitičkog sajta App Annie pokazuju da mobilne aplikacije koristimo u deset od jedanaest minuta koje provodimo uz mobilne uređaje; pregledavanje interneta pritom troši samo devet posto našeg mobilnog vremena. Aplikacije upotrebljavamo u gotovo svim aspektima svog života.
Svakodnevno se susrećem s mnoštvom smeća po naselju Luke na Palama. Kontejneri prepuni smeća vrve na sve strane. Pet kontejnera...
Još uvijek se sjećam da je tih oktobarskih dana baš ta nedjelja značila da ćemo starija sestra i ja imati vremena da odradimo još jednu borbu jastucima, jer roditelji idu negdje gdje se odlučuje o našim životima, našoj budućnosti, ali da se tamo djecu ništa ne pita. Nas se to nešto posebno nije ni ticalo. Bila je to jedna nedjelja, svake dvije godine! I sada je!
20+ godina poslije rata, pucnjevi i ranjavanje nisu stali, samo što se ovaj rat ne vodi vatrenim oružjem, i nije rat protiv Bošnjaka, Srba, Hrvata, nego je rat protiv svih nas – našeg zdravlja, sigurnosti, zdravog razuma, budućnosti. Ja sam odlučio da ne vodim taj rat, da ne budem dio njega, ali uporno, iznova i iznova dobivam poziv za ratište i za borbu. Jednog dana će svoj život položiti ili cijela nacija ili politički sistem ove države. Neka gori pobijedi.
Viva el dolor!
