Mladim ljudima u Bosni i Hercegovini nargila je već odavno postala svakodnevni ritual. Posljednjih par godina u Sarajevu je zavladao trend „nargilizma“, koji je za kratko vrijeme postao veoma unosan biznis.
Početak godine obično donosi nadu u bolje sutra, brojne liste želja i planova, te poneki mamurluk, no početak ove godine obilježio je malo drugačiji scenarij. Medijski prostor bio je preplavljen serijom tekstova, fotografija i videozapisa o poznatom scenaristi i učitelju glume Miroslavu Miki Aleksiću i djevojkama koje je on seksualno zlostavljao dugi niz godina.
Nasilje prema nekome ne mora uvijek biti fizičko. Često više štete nanosi ono, naizgled bez tragova, emocionalno nasilje. Ako se događa fizičko nasilje, uglavnom u tom odnosu postoji i emocionalno, ali ako se događa emocionalno nasilje, uglavnom nema fizičkog.
Riješi ovaj kviz i provjeri koliko znaš o pravima i potrebama LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini. Nakon što odgovoriš na pojedino pitanje, pojavit će se točan odgovor. Na kraju kviza saznat ćeš svoj sveukupni rezultat.
- Gospodine, molim Vas, ne može u apelaciji Ustavnom sudu da stoji „Kurčeva BiH“! – bio je izričit advokat, iako je otac insistirao na takvoj formulaciji.
- Kako ne može? Da li u mom rješenju o penzionisanju stoji Bivša BiH? I to Bivša s velikim B?
- Da.
- Da li je to službeni naziv?
- Nije, bivša je Jugoslavija, možda bi moglo da stoji bivša Socijalistička Republika BiH ili bivša Republika BiH…
- Ali, stoji Bivša BiH, je li tako?
- Da.
U dvadeset prvom stoljeću, kada je ljudska vrsta dostigla visok stepen razvoja tehnologije i nauke, javlja se otvoreno pitanje – da li nam je like postao vredniji od života? Iako bi se takvo pitanje moglo smatrati apsurdnim, statistika o broju tjelesnih povreda i smrtnih slučajeva, uzrokovanih s ciljem privlačenja pažnje na internetu, govori suprotno.
Kada sam je pitala – kada si shvatila da zapravo želiš postati žensko, Hana mi je rekla: „Pa nije pitanje kad sam shvatila da “želim biti”, kao što niko od nas ne bira je li dječak ili djevojčica.
Već generacijama se kod nas pogrešno priča o porodu. Generacijama su žene ušutkivane da ne budu „peke“ i ne pričaju o tom iskustvu kao traumatičnom.
Sve priče naših nana, majki, tetki i strina praćene su krilaticom: „Sve se to odmah zaboravi.“ Majke će se složiti da onog trenutka kad ugledate svoju bebu sve postane lakše, ali da se iskustva zaborave – to baš i nije tako. Mnoge žene sa sobom nose traume i teško se odlučuju na novu trudnoću. Danas o tome slobodnije govorimo.
U svijetu se odavno svira melodični death metal, ali na prostoru BiH samo rijetki bendovi plivaju u vodama ovog muzičkog...
Poslušajte šta kažu "u svoja četiri zida" ljudi, šta oni koji su open-minded, a šta zabrinuti roditelji o Bh. povorka ponosa koja se održala 8. septembra u Sarajevu.
Ja sam Siniša i najteži period mog odrastanja je bio onda kada sam, kao i svaki tinejdžer, počeo da osjećam leptiriće u stomaku, samo što su ti moji leptirići bili tabu tema na našem brdovitom Balkanu. Oluje u glavi su trajale mjesecima. Kad god bih bio siguran koji je moj identitet, kad god bih se pronašao, naišao bi talas jači nego ranije i sve bi srušio. Sve je postajalo tako tmurno, bezlično i čitav život jednog petnaestogodišnjeg dječaka se činio kao začarani krug problem
„Ne daj da te sistem slomi!“, šapnu mi otac dok mu se suza od ponosa skriva u oku. Njegovo najmlađe dijete je upravo položilo zadnji ispit. Tog 2. jula 2018. godine mi nije bilo jasno zašto mi to govori, dok su mi ruke pune cvijeća i snage jer sam završila fakultet. Pa oče, cijeli svijet je sada moj, o kakvom sistemu pričaš?
