Ljudska prava svakodnevno bivaju povrijeđena, stoga se neprestano moramo podsjećati što su i koja su to osnovna ljudska prava te da se za njih moramo boriti. Jedna od institucija koja se bavi zaštitom ljudskih prava (sukladno Ustavu BiH i međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku Ustava) je i Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH. O ovoj instituciji, njenoj ulozi i značaju, zaštiti ljudskih prava u BiH, žalbama i prijavama građana/ki, te o provođenju sudskih odluka za Omladinski magazin „Karike“ razgovarali smo s diplomiranom pravnicom Nives Jukić, ombudsmankom BiH za ljudska prava. Ombudsmanka BiH Nives Jukić rođena je u Mostaru 1967. godine, no skoro cijeli svoj život živi u Sarajevu, gdje je završila osnovnu školu, Prvu gimnaziju te diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Tu je položila i pravosudni ispit. Nives Jukić ima dugogodišnje radno iskustvo u oblasti ljudskih prava, još od 1997. godine. Radila je kao asistentica ombudsmana Federacije BiH pri Misiji OESS-a u BiH, na poslovima pomoćnika ombudsmana Federacije BiH, te šefice Odjela za praćenje prava osoba s invaliditetom u Instituciji ombudsmana BiH. Parlamentarna skupština BiH ju je 2015. godine imenovala za ombudsmanku BiH iz reda hrvatskog naroda, što je njezin drugi mandat.
Etno-političke nesuglasice unutar Agencije za visoko obrazovanje BiH su blokirale proces akreditacije visokoškolskih ustanova u BiH. Institucionalna akreditacija za šest bh. univerziteta...
Jeste li ikad osjećali da trebate odmor od odmora? Niste jedini. Pred vama je 8 strategija koje će vam pomoći da se nakon godišnjeg odmora za tren vratite u radnu svakodnevicu bez osjećaja zatečenosti i shrvanosti i osjećate produktivno. Koje od ovih savjeta ćete poslušati kako biste si olakšali povratak na posao nakon odmora?
„Vjerujem da bi bilo najbolje da naši novinari vladaju jezikom tako dobro da znaju upotrijebiti najbolje riječi u datom kontekstu. Najbolje riječi nisu uvijek neutralne i prestižne riječi, odnosno riječi standardnog jezika nisu uvijek najbolje riječi. Dobar novinar treba biti i kreativan, a prije svega hrabar i istinoljubiv. Mislim da je to važnije od savršenog vladanja standardnim jezikom. Hrabrost i istinoljubivost su osobine koje novinarima niko ne može dati, dok se lektura i korektura mogu i naučiti i kupiti. Ipak, niko ko piše za druge ne može očekivati da lektor bude ‘pismen’ umjesto njega“, mišljenja je Bulić.
Umjetnost i umjetna inteligencija u imenu imaju mnogo zajedničkog. Naizgled su skoro povezane neosporivom konekcijom, čak se i preklapaju u svojoj definiciji i samom poimanju. Čini se da se ovi koncepti međusobno prepliću u svojoj definiciji i shvaćanju. I možda se upravo zbog toga pojavljuje bojazan da će umjetna inteligencija zamijeniti ljudsku kreativnost i umjetnički izražaj, čineći umjetnike suvišnima ili marginalizirajući njihov doprinos društvu.
Mukbang predstavlja krajnji domet kapitalističkog otuđenja, ali i kulture potpune sebičnosti, budući da su mukbangeri postali neka vrsta novih kapitalističkih predatora, opsjenara koji svoj profit stiču eksploatacijom bazične ljudske potrebe za društvom ili uopšte socijalizacijom. Savremeno društvo i međuljudske interakcije sve više bivaju isposredovane online svijetom uz vjerovatno nesagledive posljedice, tehnološki progres i nove tehnologije. Oni se naravno ne smiju niti mogu zaustaviti, ali ono što ih mora pratiti jeste i referentan pravni ali i etički okvir, inače nam prijeti distopijski scenario.
Dok smo u posljednje vrijeme imali/e priliku da gledamo kako Evropa skreće udesno, ne bi nas trebalo iznenaditi da i ženska prava, kao i prava drugih marginaliziranih skupina, sve više i dublje padaju u ralje antiliberalizma, šovinizma i vjerskog fanatizma kako u Evropi, tako i u svijetu. Poljska je izmijenila svoje zakonodavstvo o abortusu što je dovelo do skoro potpune zabrane abortusa, a potom je prošle godine i Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država poništio presudu „Roe v. Wade“ iz 1973. godine i vratio državama moć da ograničavaju i odlučuju o pravu na abortus. Odmah nakon toga nekoliko saveznih država je u potpunosti zabranilo abortus ili ograničilo pravo na njega. Posebno je uznemirujući nedavni nacrt zakona u Južnoj Karolini koji predlaže smrtnu kaznu za žene koje počine abortus, a njegovo usvajanje bi zasigurno za sobom povuklo donošenje istog i u drugim saveznim državama. Pored toga, već mjesecima svjedočimo masovnim protestima žena u Iranu zbog ubistva Mahse Amini zato što nije nosila veo na „ispravan“ način. Ženama u Afganistanu je nedavno zabranjen pristup visokom obrazovanju, obavljanje određenih vrsta poslova, kao i pristup javnim površinama poput parkova. Nije trebalo proći puno vremena da patrijarhalna krvoločna ruka ponovo dohvati i labava prava žena na Balkanu, koja ionako svakog dana vise o tankom koncu. U Zagrebu su se, naime, pojavili „klečavci“, koji pod izgovorom religijskih dogmi traže unazađivanje prava žena, istih onih prava za koja smo se desetljećima borile.
Knjiga #ŽeneBiH otkriva blago naše istorije, a o tome je za magazin Karike govorila Hatidža Gušić, diplomirana ekonomistica i projekt menadžerica sa dugogodišnjim iskustvom na različitim aktivističkim i feminističkim projektima. Hatidža se zajedno sa svojim prijateljicama, Amilom Hrustić i Mashom Durkalić, upustila u jedinstvenu istraživačku avanturu zvanu istraživanje biografija bh. žena koje su bile i ostale vodeće u oblasti kojom su se bavile
Postoje mnoge dimenzije nasilja koje se stapaju s našom stvarnošću, a da ih ne vidimo, niti smo svjesni njihovog postojanja. Primjer takvog nasilja je nasilje u intimnim tj. partnerskim vezama. U nekom trenutku života, nakon navršenih 15 godina, 47,2 % žena je bilo izloženo nekom obliku nasilja (Rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BiH). Kako mlade djevojke reagiraju na partnersko seksualno vrbovanje i vide li to kao nasilje?
Piše:Adna Salman Savremena ekonomija favorizuje mjerljive rezultate. U takvom sistemu, umjetnički rad teško pronalazi svoje mjesto jer njegova vrijednost nije...
“Terorist” prati neimenovanog uhljupa, žurnalistu koji životari dan za danom, pokušava opstati na mizernom radnom mjestu i nema baš pretjeranih planova za budućnost. Ipak, jedina konstantna želja novinara je za Novu godinu, otići negdje gdje nikoga ne zna.
Već generacijama se kod nas pogrešno priča o porodu. Generacijama su žene ušutkivane da ne budu „peke“ i ne pričaju o tom iskustvu kao traumatičnom.
Sve priče naših nana, majki, tetki i strina praćene su krilaticom: „Sve se to odmah zaboravi.“ Majke će se složiti da onog trenutka kad ugledate svoju bebu sve postane lakše, ali da se iskustva zaborave – to baš i nije tako. Mnoge žene sa sobom nose traume i teško se odlučuju na novu trudnoću. Danas o tome slobodnije govorimo.





















