Slučaj Hitlerjugenda je rijedak primjer sistemske manipulacije maloljetnika (od 10 do 18 godina) u svrhu ostvarivanja imperijalističkih planova.
U današnjem javnom diskursu sve se više priča o ovim problemima. Književnost za ovim ne zaostaje, može se reći čak i da prednjači. Sjajan primjer pozitivnog načina problematizacije ove teme dale su nam dvije književnice iz Bosne i Hercegovine, koje pripadaju mlađoj generaciji i koje su u svojim djelima pisale o rodno zasnovanom nasilju. U pitanju su Mihaela Šumić i Lana Bastašić.
Postoje mnoge dimenzije nasilja koje se stapaju s našom stvarnošću, a da ih ne vidimo, niti smo svjesni njihovog postojanja. Primjer takvog nasilja je nasilje u intimnim tj. partnerskim vezama. U nekom trenutku života, nakon navršenih 15 godina, 47,2 % žena je bilo izloženo nekom obliku nasilja (Rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BiH). Kako mlade djevojke reagiraju na partnersko seksualno vrbovanje i vide li to kao nasilje?
Anoreksija je u osnovi psihoemocionalni poremećaj u kojem je najočitiji gubitak samopouzdanja , pa osoba traži smisao i uspostavu kontrole u svom životu, a najčešće se javljaju tijekom adolescencije.
Kažu da je treća generacija u Njemačkoj bila u potpunosti spremna da se suoči sa zločinima koje su nacisti počinili u Drugom svjetskom ratu, a da je druga tek osjećala sramotu i jedan dio transgeneracijske traume. Kakva je situacija u BiH i gdje smo 25 godina poslije?
Postoje političari i političarke. I postoje Političari i Političarke. Oni s naših prostora su uglavnom u ovoj prvoj kategoriji, ali vjerujem da će u nekim novim generacijama biti i naših Političara i Političarki. Ipak, postoje države koje već imaju svoje Političare i Političarke, one koji tabaju put za čitav svijet i svojim primjerom pokazuju šta politika i demokratija uistinu znače. Među njima bih istakla dvije sjajne žene: Jacindu Ardern, premijerku Novog Zelanda, i Alexandriju Ocasio-Cortez, zastupnicu iz New Yorka u Predstavničkom domu američkog Kongresa.
Da li je filmu “Quo vadis, Aida” zaista potreban Oscar da bi se prestalo sumnjati i u njegovu umjetničku vrijednost i u intencije rediteljice? “Quo vadis, Aida” je dosad na mnogo načina ispunio svoju misiju, već samim time što je prvi film o genocidu u Srebrenici. Jasmila Žbanić je otvorila mogućnost filmskoj umjetnosti da ne zazire pred ideologijom koja od zastrašujućeg zločina pravi bojište za interpretaciju, bilo da ga negira ili tabuizira. Pritom, pokazala je važnost svjedočenja istine u atmosferi negiranja zločina i često nevidljivu žensku perspektivu rata
Ivo Andrić jednom je zapisao: Cijelog se vijeka liječimo od nesretnog djetinjstva. Tu ideju u svojoj knjizi Mliječni zubi (2020) dosljedno slijedi Lana Bastašić. Knjiga se sastoji od dvanaest priča, koje su većinom ispričane iz dječije perspektive, tako da možemo pratiti njihove kratke, ali upečatljive ispovijesti čiji nas reci vode u svijet dječijih problema, tajni, nada i strahova. Bastašić nas vraća u dane u kojima smo pod svačijim utjecajima usvajali znanja i navike koje su se nastavile i danas, u svijetu „odraslih“, kako bismo ih propitali te, možda, i odbacili.
Gospodin i gospođa Bennet roditelji su pet neudatih kćeri – Jane, Elizabeth, Mary, Kitty i Lydije. Kad na obližnje imanje stigne bogati gosp. Bingley sa svojom sestrom i prijateljem Fitzwilliamom Darcyjem, gospođa Bennet počet će maštati da jednu od svojih kćeri uda za njega. Sve počinje balom na kojem gosp. Bingley upoznaje Jane, a gosp. Darcy Elizabeth…
Greta Thunberg petnaestogodišnjakinja kojoj je dijagnosticiran poseban oblik autizma, Aspergerov sindrom u proteklih nekoliko mjeseci svojom posvećenošću i brigom za...
O ostalim tipovima homoseksualca sa sarajevske gej scene u drugoj kolumni.
Vi se do tada dragi čitatelji zapitajte zašto su ovi likovi ovakvi. Zbog čega im je teško da vide i prihvate sebe takvim kakvi jesu.
Možda se trebamo okrenuti životu, ali onom pravom, istinskom, iza izloga. Tamo je obično malo tamnije nego u carstvu lažnih neonskih svjetala, ali je makar stvarno, makar je vrijedno pronalaska prekidača ili dizanja roletni s prozora. Vrijedno je pogleda kroz prozor na svijet, pravi, u svoj punoći i postojanju. Vrijedno je učenja o životu sa svrhom, jer svrha nije bilo kakav uspjeh na internetu. Svrha je biti čovjek. Biti mentalno zdrav. Nikakva Siri ili Alexa ne mogu zamijeniti odgovor psihologa ili osobe od povjerenja, pa ko god ona bila. Svako može da sasluša, ali je važan onaj ko razumije. Problem današnjeg društva je i površnost u razumijevanju drugih, odnosno nerazumijevanju. Kada bismo razumjeli prvo sebe, onda bismo mogli da razumijemo svoju djecu, ali i društvo u cjelini.
