Piše: Ajna Muratović
U Doboju i okolnim mjestima stanovnici sve češće prijavljuju probleme s divljim deponijama i zagađenjem rijeka. Pored vizuelnog problema i neprijatnog mirisa, otpad predstavlja stvarnu prijetnju zdravlju ljudi i lokalnoj ekologiji.
Gdje nastaje problem?
Najveći problem su divlje deponije uz manje vodotoke i lokalne puteve. Prema podacima koje je Komunalno preduzeće Doboj ostavilo dostavilo redakciji, godišnje se prikupi oko 5.000 tona otpada, ali veliki dio završi na neformalnim deponijama jer sistem odvoza ne pokriva sva naselja.
Kako utiče na ljude?
Stanovnici prigradskih naselja, poput Kotorskog i Bukovca, kažu da voda iz zagađenih rijeka često koristi za zalivanje povrća i stoke, što stvara rizik po zdravlje. U razgovoru za Karike mještanka Kotorskog kaže: „Plašimo se za djecu i naše zdravlje, a ne znamo kome da se obratimo, problem nije samo u smeću koje se vidi, već u onome što se osjeti,“ (intervju, februar 2026.).
Ovaj osjećaj nemoći mještana nije usamljen slučaj. On oslikava dublji problem pasivnosti lokalnih zajednica koje su decenijama navikavane na to da njihovi apeli ostaju bez odgovora. Kada rijeka postane deponija, ona prestaje biti prirodni resurs i postaje izvor zaraze, što direktno ili indirektno može ugroziti demografsku sliku naših sela. Mladi ljudi ne vide budućnost u mjestima gdje osnovna komunalna higijena zavisi od dobre volje pojedinaca, a ne od snage institucija.”
Šta je do sada urađeno?
Komunalno preduzeće Doboj organizuje povremene akcije čišćenja, ali problem ostaje prisutan jer ne postoji dugoročna strategija i javna edukacija. Lokalna nevladina organizacija „Eko Doboj“ pokrenula je kampanje čišćenja i edukacije građana, ali njihov domet je ograničen. Aktivnosti organizacije pokazuju da svijest kod mladih postoji, ali volonterski rad ne može zamijeniti sistemsko rješenje. Njihove akcije čišćenja često budu uzaludne jer se na istim mjestima deponije ponovo formiraju u roku od nekoliko mjeseci, što ukazuje na to da kaznena politika i inspekcijski nadzor u Doboju trenutno ne funkcionišu.
Ko je odgovoran?
Odgovornost za rješavanje ovog problema jasno je definisana najvišim pravnim aktom lokalne samouprave. Prema članu 18. Statuta Grada Doboja, Grad je nadležan za obezbjeđivanje i razvoj komunalnih djelatnosti, što uključuje i specifične poslove sakupljanja i odvoza komunalnog otpada. Zakonska obaveza Grada je da stvori infrastrukturu koja će spriječiti nastajanje divljih deponija, a ne samo da sanira posljedice.
Pored ekološkog, ovo je i ekonomski problem. Sanacija divljih deponija predstavlja direktan trošak na gradski budžet, čime se umanjuju sredstva dostupna za druge lokalne projekte i razvojne programe. Nedostatak kaznene politike stvara začarani krug: smeće se baci, grad plati čišćenje, i par mjeseci kasnije ista lokacija je ponovo zagađena. Bez uvođenja video-nadzora i drastičnih kazni za zagađivače, Doboj će ostati talac neodgovorne manjine.
Divlje deponije i zagađenje rijeka u Doboju pokazuju koliko je važna odgovornost i građana i lokalne vlasti. Rješenja postoje, ali traže koordinaciju, transparentnost u radu institucija i aktivno učešće zajednice.
Pitanje ekologije u Doboju nadilazi puko uklanjanje otpada, ono je ključni faktor održivog razvoja i kvalitetnog života stanovnika. Rješavanje ovog problema zahtijeva dugoročnu strategiju zasnovanu na transparentnost institucija i odgovornost građana, kako bi se osigurale ekološke stabilnosti za buduće generacije. Vrijeme je da ekologija prestane biti tema kojom se bavimo samo uoči izbora ili tokom velikih poplava, i postane prioritet broj jedan u svakodnevnom radu gradske uprave.
Ovaj članak je izrađen u sklopu projekta “Akademija omladinskog novinarstva” koji finansira Evropska unija kroz projekat “SEECheck network Fighting disinformation and misinformation through a network of fact-checkers” , a koji u Bosni i Hercegovini implementira Udruženje građana i građanki Zašto ne. Sadržaj je isključiva odgovornost autorice i izdavača, te izneseni stavovi u ovom članku nisu i ne mogu biti smatrani stavovima Udruženja građana i građanki Zašto ne i Europske unije.
