Piše: Emelin Hasanspahić
Javni prijevoz predstavlja jedan od ključnih elemenata funkcionisanja svakog modernog grada jer omogućava građanima svakodnevno kretanje, odlazak na posao, u škole, na fakultete i druge institucije. U Zenici, gdje veliki broj učenika i studenata dolazi iz okolnih mjesta i sela, njegova uloga je posebno značajna. Upravo zbog toga stanje javnog prijevoza direktno utiče na kvalitet svakodnevnog života mladih, ali i na njihovu mogućnost redovnog pohađanja nastave. Iako u Zenici postoji i taksi prijevoz koji može biti prihvatljiv za kraće gradske relacije, on za učenike i studente ne predstavlja dugoročno rješenje zbog troškova, dok dodatni problem predstavljaju i saobraćajne gužve koje produžavaju vrijeme putovanja i povećavaju neizvjesnost dolaska na vrijeme.
Da bi se razumjelo trenutno stanje, potrebno je sagledati širi kontekst razvoja javnog prijevoza u ovom gradu, a ključni trenutak svakako predstavlja kolaps Zenicatrans-a, koji je godinama bio glavni nosilac prijevoza putnika. Ovaj kolaps nije bio samo subjektivni doživljaj građana, već je potvrđen kroz brojne medijske izvještaje. Prema pisanju portala Klix.ba, preduzeće se suočilo sa višemilionskim dugovima i blokadom računa, što je dovelo do obustave prijevoza i štrajkova radnika. Situacija je dodatno eskalirala kada je autobuska stanica bila blokirana, a građani, uključujući učenike, ostajali bez osnovne usluge prijevoza. Prema izvještaju N1 televizije, račun preduzeća bio je više puta blokiran, što jasno pokazuje dubinu problema i potrebu za sistemskim rješenjem.
Kao posljedica ovakvog razvoja događaja, značajan dio linija preuzeli su privatni prevoznici, među kojima se posebno izdvaja Prevoz putnika Zavidovići. Ovaj prelazak na tržišni model funkcionisanja dodatno je promijenio način organizacije prijevoza, jer su cijene, red vožnje i dostupnost linija postali zavisni od poslovnih odluka prevoznika. Prema medijskim navodima, privatni prevoznici su preuzeli dio linija kako bi se održao minimum funkcionalnosti sistema.
Iz Grada Zenice su u više navrata isticali da rade na stabilizaciji sistema kroz određene subvencije i saradnju sa prevoznicima, što je vidljivo i kroz budžetske dokumente i odluke dostupne na zvaničnoj stranici grada, uključujući i dokumente sa kriterijima raspodjele sredstava za đačke karte i obavještenja o subvencijama. Ipak, uprkos tim mjerama, jasno je da postoji kontinuirana potreba za dugoročnom strategijom razvoja javnog prijevoza.
Dodatni problem predstavlja i infrastruktura koja nije pratila potrebe savremenog grada. Autobuska stanica u Zenici nije prošla značajniju modernizaciju još od poslijeratnog perioda, što potvrđuju i zvanični dokumenti u kojima se navodi da je trenutno stanje infrastrukture nezadovoljavajuće. U Strategiji razvoja Grada Zenica 2023–2027 jasno se ističe da je „stanje površine ispred željezničke i autobuske stanice totalno nezadovoljavajuće“ te da je potrebna potpuna rekonstrukcija. Iako su tokom godina vršeni manji zahvati, suštinska rekonstrukcija nije provedena, što dodatno naglašava potrebu za ulaganjima u infrastrukturu kao osnovu kvalitetnog sistema prijevoza.
Javni poziv Grada Zenice za pružanje usluga gradskog prijevoza ukazuje na potrebu za modernim vozilima i adekvatnim brojem autobusa i vozača. U svakodnevnoj praksi, učenici i studenti suočavaju se s brojnim izazovima koji jasno ukazuju na potrebu za unapređenjem sistema. Kašnjenja autobusa, nedovoljan broj linija i velike gužve čine putovanje napornim i neizvjesnim, posebno u terminima povratka iz škole. Nisu rijetke situacije u kojima se putnici voze u vozilima koja ne odgovaraju broju korisnika, što dovodi u pitanje sigurnost. Također, tehnički problemi poput neispravne klimatizacije ljeti i nedovoljnog grijanja zimi dodatno pogoršavaju uslove putovanja, što potvrđuje potrebu za modernizacijom voznog parka i strožijom kontrolom kvaliteta usluge.
Iskustva učenika dodatno potvrđuju složenost situacije. Dok neki smatraju da je prijevoz dovoljno funkcionalan za svakodnevne potrebe, drugi ukazuju na konkretne nedostatke. Posebno se ističu problemi u organizaciji redova vožnje i nelogičnosti u cijenama karata, gdje razlike u cijeni ne prate uvijek realnu udaljenost, što potvrđuje i dokument sa cijenama karata. Ovakvi problemi ukazuju na potrebu da budu jasnije i efikasnije regulisani kroz kantonalne i gradske odluke, posebno u pogledu definisanja cijena i jačanja nadzora nad njihovom primjenom.
Jedna od ideja koja bi značajno olakšala svakodnevni život učenika i studenata jeste uvođenje besplatnog ili subvencionisanog gradskog prijevoza. Trenutno se gradski prijevoz plaća, iako je za mnoge učenike i studente od velike važnosti. Na primjer, učenik koji ide u Mješovitu srednju tehničku školu Zenica ili učenica koja pohađa Medicinsku školu Zenica često mora potrošiti i do pola sata kako bi od glavne autobuske stanice došao pješke do svoje škole. Slična situacija je i sa studentima koji studiraju na fakultetima u okviru Univerziteta u Zenici. Pored toga, pojedini studentski domovi i smještaji nalaze se dalje od fakulteta, pa je gradski prijevoz jedini praktičan način dolaska na nastavu.
Upravo zbog toga, besplatan ili subvencionisan prijevoz predstavlja važnu socijalnu mjeru. Isti stav dijele i učenici koji su u okviru projekta „Građanin“ pokrenuli inicijativu za uvođenje besplatnog javnog prijevoza za srednjoškolce i studente u Zeničko‑doboјskom kantonu, ističući da visoke cijene karata predstavljaju značajan teret za porodice. Upravo iz tog razloga važno je uzeti u obzir i mišljenja samih učenika i studenata, koji svakodnevno koriste gradski prijevoz i svojim iskustvom najbolje mogu oslikati njegove prednosti i nedostatke.
„Kao učenik koji svakodnevno koristi javni prijevoz u Zenici, mogu reći da sam generalno zadovoljan. Autobusi su uglavnom tačni, linije dobro povezane i omogućavaju redovan dolazak u školu bez većih problema“- navodi Amer Purić, učenik Ekonomske škole Zenica.
„Moj utisak javnog prijevoza u Zenici je onako – može poslužiti, ali ima dosta prostora za poboljšanje. Kao neko ko svakodnevno putuje oko 20 km do grada, mogu reći da je prijevoz u neku ruku okej. Nema nekih velikih kašnjenja, a gužve se uglavnom javljaju u poslijepodnevnim terminima kada se vraćamo kući. Zbog tih gužvi putovanje zna biti naporno, a vozila su nekad udobna, a nekad nisu. Ipak, prijevoz je uglavnom funkcionalan i može se osloniti na njega, samo bi uz bolju organizaciju i manje gužve bio mnogo ugodniji za svakodnevno korištenje“- kazao je Sumedin Ahmetspahić, učenik Mješovite srednje tehničke škole Zenica.
„Na pitanje o javnom prijevozu grada Zenice nemam nešto pozitivan odgovor. Krenuvši od dužih linija oko 20 km pa nadalje, red vožnje je loše raspoređen, a autobusa ima malo i u lošim vremenskim intervalima. Tu su i velike gužve, pa dosta starijih i nemoćnih ljudi mora stajati u autobusima koji putuju i do sat vremena. Također, cijene nisu dobro raspoređene. Na primjer, za udaljenost od oko 22 kilometra karta košta 4 KM, dok za mjesto koje je udaljeno još dodatnih 10 kilometara cijena iznosi 5 KM, što pokazuje nelogičnosti u određivanju cijena. To su neke od ključnih mana javnog prijevoza u Zenici“- naglasio je Ahmed Dedić, učenik Medicinske škole Zenica.
Uticaj trenutnog sistema na učenike i studente je značajan. Kašnjenja i neusklađenost linija otežavaju dolazak na nastavu, dok troškovi prijevoza predstavljaju dodatni finansijski teret za porodice. Iako Zeničko-dobojski kanton predviđa određene subvencije za učenike (https://zdk.ba/budzet), njihov obuhvat često nije dovoljan da u potpunosti riješi problem. Studenti Univerziteta u Zenici posebno zavise od javnog prijevoza, budući da su fakulteti i smještaji često udaljeni, pa pouzdan sistem prevoza postaje ključan za redovan dolazak na predavanja. Sve navedeno dodatno potvrđuje značaj unapređenja javnog prijevoza za učenike i studente, kako bi njihov svakodnevni dolazak na nastavu bio pouzdaniji i pristupačniji.
S druge strane, institucije i prevoznici ukazuju na vlastite izazove. Iz Grada Zenice navode da se kroz budžetska izdvajanja pokušava pomoći korisnicima prijevoza, dok prevoznici ističu rast troškova goriva, održavanja i poslovanja kao glavne razloge ograničenja u unapređenju usluge. Sve to dodatno potvrđuje potrebu za sistemskim rješenjem koje balansira interese građana, institucija i prevoznika.
Na kraju, može se zaključiti da javni prijevoz u Zenici trenutno ispunjava svoju osnovnu funkciju, ali ne i standarde koje bi jedan savremen grad trebao imati. Iako sistem „može poslužiti“, jasno je da postoji značajan prostor za unapređenje. Upravo kroz bolje planiranje, ulaganja i jasne strategije razvoja moguće je odgovoriti na sve izraženiju potrebu građana za pouzdanim, sigurnim i dostupnim prijevozom. Time bi javni prijevoz prestao biti svakodnevni izazov i postao kvalitetna javna usluga koja podržava obrazovanje i razvoj mladih.
Ovaj članak je izrađen u sklopu projekta “Akademija omladinskog novinarstva” koji finansira Evropska unija kroz projekat “SEECheck network Fighting disinformation and misinformation through a network of fact-checkers” , a koji u Bosni i Hercegovini implementira Udruženje građana i građanki Zašto ne. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i izdavača, te izneseni stavovi u ovom članku nisu i ne mogu biti smatrani stavovima Udruženja građana i građanki Zašto ne i Europske unije.
