Piše: Sumeja Karačić
Za mnoge mlade u Bosni i Hercegovini put od obrazovanja do zaposlenja često je neizvjestan i pun izazova. Nakon završetka srednje škole ili fakulteta, mnogi se suočavaju s pitanjem koje postaje sve češće među mladima: da li obrazovni sistem zaista priprema učenike i studente za tržište rada ili ih ostavlja da se sami snalaze u potrazi za prvim radnim iskustvom.
Iako institucije nude različite programe podrške poput stipendija, studentskih praksi, volontiranja i programa zapošljavanja mladih, mnogi učenici i studenti smatraju da te prilike nisu uvijek jednako dostupne svima. Informacije o konkursima često nisu dovoljno vidljive, kriteriji nisu uvijek jasno objašnjeni, a proces prijave zna biti komplikovan, posebno za one koji tek ulaze u svijet obrazovanja i rada.
Istovremeno, sve veći broj mladih pokušava kroz volontiranje i neplaćene prakse steći iskustvo koje će im pomoći pri zapošljavanju. Iako takve prilike mogu biti korisne za sticanje znanja i kontakata, mnogi postavljaju pitanje da li su one uvijek prilika za učenje ili ponekad predstavljaju oblik besplatnog rada.
Zbog toga se sve češće otvara šira rasprava o ulozi obrazovnog sistema i javnih institucija u podršci mladima. Da li stipendije, prakse i programi zapošljavanja zaista pomažu mladima da lakše pronađu svoj put na tržištu rada ili postoje prepreke koje taj put čine dužim i težim nego što bi trebalo biti?
ISKUSTVA MLADIH
Tokom školovanja mnogi srednjoškolci i studenti pokušavaju pronaći načine da steknu dodatno iskustvo koje će im pomoći pri zapošljavanju. Prakse, volontiranja i različiti projekti često su jedan od rijetkih načina da se mladi upoznaju s radnim okruženjem i razviju vještine koje se ne uče uvijek kroz redovnu nastavu. Ipak, takve prilike nisu uvijek lahko dostupne, a mnogi mladi navode da su prakse nerijetko neplaćene ili kratkotrajne.
“Prakse su korisne jer možemo naučiti kako izgleda rad u struci, ali se često dešava da su neplaćene ili kratkotrajne” (Emina Nuhanović, 17 godina, Medicinska škola u Sarajevu)
Sličnog mišljenja je i studentica druge godine Fakulteta političkih nauka u Sarajevu (20), koja je zamolila da bude anonimna, ističe da mladi nerijetko kasno saznaju za konkurse.
“Problem je što ne znamo uvijek gdje tražiti informacije o stipendijama ili projektima. Dešava se da za njih saznamo tek kada je rok za prijavu već prošao.”
STIPENDIJE I PODRŠKA INSTITUCIJA
Stipendije predstavljaju jedan od najvažnijih oblika finansijske podrške učenicima i studentima tokom školovanja. Njih dodjeljuju različite institucije, kantonalna i federalna ministarstva, općine, univerziteti, ali i fondacije i nevladine organizacije. Cilj stipendija je da olakšaju školovanje mladima, nagrade akademski uspjeh i podstaknu obrazovanje u određenim oblastima.
Prema podacima Ministarstva za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo, svake godine raspisuju se konkursi za dodjelu stipendija studentima i učenicima, uključujući stipendije za uspješne studente, ali i za deficitarna zanimanja kako bi se podstaklo obrazovanje kadra koji nedostaje obrazovnom sistemu.
Osim toga, pojedini programi stipendiranja namijenjeni su i specifičnim kategorijama mladih. Tako, prema podacima nadležnih ministarstava, u Kantonu Sarajevo stipendije se dodjeljuju i učenicima i studentima iz boračke populacije, a iznosi stipendija mogu iznositi oko 150 KM mjesečno za srednjoškolce i studente prvog ciklusa studija. Stipendiranje predstavlja značajnu pomoć u pokrivanju troškova školovanja.
Ipak, uprkos postojanju ovih programa podrške, mnogi mladi često postavljaju pitanje koliko su kriteriji za dodjelu stipendija jasni i da li svi imaju jednake šanse za njihovo dobijanje. Neki studenti ističu da proces prijave može biti složen, jer zahtijeva prikupljanje različitih dokumenata i praćenje više različitih konkursa.
“Stipendije za mnoge studente zaista znače veliku pomoć, posebno onima koji dolaze iz porodica sa manjim primanjima. Međutim, često je teško pratiti sve konkurse i rokove prijave” (Ali Karišik, 23, Elektrotehnički fakultet UNSA)
Sličnog mišljenja su i neki srednjoškolci koji planiraju nastaviti obrazovanje nakon mature. “Ponekad je problem što ne znamo gdje tražiti informacije o stipendijama. Često tek od drugih učenika saznamo da je konkurs već otvoren ili zatvoren” (Tarik Krečo, 18, Treća gimnazija Sarajevo)
Ipak, studenti ističu da proces prijave može biti zahtjevan. “Stipendije zaista mnogo znače, ali je nekad teško pratiti sve konkurse jer ih raspisuju različite institucije i rokovi su kratki”, kaže student treće godine Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (22), koji je zamolio anonimnost.
ZAPOŠLJAVANJE MLADIH
Jedan od najvećih izazova za mlade nakon završetka školovanja jeste prelazak iz obrazovanja u svijet rada. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, stopa nezaposlenosti mladih i dalje je viša u odnosu na ukupnu stopu nezaposlenosti (33.5%), a poslodavci često traže prethodno radno iskustvo.
Iako mnogi učenici i studenti tokom školovanja pokušavaju steći dodatna znanja, prvi stalni posao za veliki broj mladih i dalje ostaje teško dostižan cilj.
Posebno se često spominje zapošljavanje u javnim institucijama, koje mnogi mladi vide kao stabilno radno mjesto. Ipak, među mladima postoji uvjerenje da je do takvih poslova teško doći bez prethodnog radnog iskustva ili preporuke. Konkursi za zapošljavanje se objavljuju javno, ali dio mladih smatra da proces zapošljavanja nije uvijek dovoljno transparentan ili jasan.
“Mnogi mladi žele raditi u institucijama jer nude sigurnost i stabilnost, ali često imamo osjećaj da su takva radna mjesta već unaprijed određena za nekoga” (Amina Račić, 23, Pravni fakultet UNSA)
Prema podacima Agencije za rad zapošljavanje u Bosni i Hercegovini, stopa nezaposlenosti među mladima i dalje je značajno viša u odnosu na starije dobne skupine. Mladi koji tek završavaju školovanje često se suočavaju sa zahtjevima poslodavaca za prethodnim radnim iskustvom, što predstavlja dodatnu prepreku za ulazak na tržište rada.
Stručnjaci iz oblasti obrazovanja i tržišta rada često ističu da je jedan od ključnih problema nedovoljna povezanost obrazovnog sistema i potreba tržišta rada. Mnogi programi obrazovanja i dalje su više teorijski orijentisani, dok poslodavci sve češće traže praktične vještine i radno iskustvo.
U svom godišnjem izvještaju stručnjaci iz FIC-a navode da je dualni sistem obrazovanja (teorija + praksa u firmama) jedini način da se smanji nezaposlenost. Link Bijela knjiga – Vijeće stranih investitora BiH (Poglavlje o ljudskim resursima i obrazovanju))
Zbog toga se sve više govori o važnosti jačanja saradnje između škola, univerziteta, javnih institucija i privatnog sektora. Takva saradnja mogla bi pomoći mladima da lakše steknu iskustvo i pronađu zaposlenje nakon završetka školovanja, ali i omogućiti poslodavcima da dobiju kadrove sa znanjima koja su im zaista potrebna.
Studentica završne godine Pravnog fakulteta u Sarajevu (Emina Hajdarpašić, 23) smatra da je upravo nedostatak iskustva najveća prepreka. “Često na oglasima za posao vidimo da se traži iskustvo, a teško ga je steći ako nam se ne pruži prilika tokom školovanja.”
POVEZANOST OBRAZOVANJA I TRŽIŠTA RADA
Obrazovanje bi trebalo biti temelj razvoja mladih ljudi i njihovog budućeg profesionalnog puta. Škole i univerziteti nisu samo mjesta gdje se stiče teorijsko znanje, već bi trebali biti prostor u kojem mladi razvijaju vještine, samopouzdanje i prilike koje će im pomoći da pronađu svoje mjesto u društvu i na tržištu rada. Ipak, iskustva mnogih učenika i studenata pokazuju da u tom procesu još uvijek postoji prostor za unapređenje sistema podrške, transparentnosti i dostupnosti prilika.
Razgovori sa mladima pokazuju da postoji velika želja za učenjem, radom i napredovanjem, ali i osjećaj da put od obrazovanja do zaposlenja često nije dovoljno jasan. Informacije o stipendijama, praksama i programima podrške ponekad su teško dostupne, a mnogi mladi smatraju da bi procesi prijave i zapošljavanja trebali biti jednostavniji i transparentniji.
“Mladi žele raditi i napredovati, ali nam je važno da znamo da svi imamo jednake šanse” (Iman Šubara, 24, studentica iz Sarajeva).
U isto vrijeme, stručnjaci ističu da je važno jačati saradnju između obrazovnih institucija, javnog sektora i tržišta rada. Veća uključenost mladih u praktične programe, kvalitetne prakse i mentorstva mogla bi pomoći da učenici i studenti još tokom školovanja steknu iskustvo koje će im olakšati zapošljavanje.
Mladi očekuju više jasnih informacija, više praksi koje zaista donose znanje i iskustvo, ali i pravednije prilike za zapošljavanje nakon završetka školovanja. Upravo zbog toga pitanje odnosa između obrazovanja, institucija i mladih ostaje jedno od važnijih pitanja za razvoj društva u cjelini. Način na koji će se na njega odgovoriti u velikoj mjeri će odrediti kakve će prilike imati generacije koje tek dolaze.
Ovaj članak je izrađen u sklopu projekta “Akademija omladinskog novinarstva” koji finansira Evropska unija kroz projekat “SEECheck network Fighting disinformation and misinformation through a network of fact-checkers” , a koji u Bosni i Hercegovini implementira Udruženje građana i građanki Zašto ne. Sadržaj je isključiva odgovornost autorice i izdavača, te izneseni stavovi u ovom članku nisu i ne mogu biti smatrani stavovima Udruženja građana i građanki Zašto ne i Europske unije.
