Latest

Ne karikiramo

Ko će pobijediti čovjeka?

Zanemarivo je htjenje, tebe čitaoče. Besmislena je želja da živiš gdje, kada, kako hoćeš. Jer ništa se promijenilo nije. Čovjek je uvijek isti, vozi kamion, ubija, raduje se ozdravljenju djeteta, voli, pije uz more, piše misli, nosi ruže, rađa djecu koja otkinutih nogu vise. Pa ko će pobijediti čovjeka? Ti nastavljaš za poslom, misleći o pročitanom, pognut pod bolom nepravde i posvećen radu. Svijet se promijenio nije, a bol neshvatljiva palestinska raste.

Ne karikiramo

Molitelji u boju

Fenomenu javnih molitvi u Hrvatskoj posvećeno je mnogo medijskog prostora u hrvatskim, ali i regionalnim medijima. Dok lijevi i liberalni mediji u Hrvatskoj učesnike ovih skupova nazivaju klečavcima, desni ih opet pokušavaju prikazati kao nekakve uzorne katolike i model kako bi trebali da se ponašaju isti u savremenom svijetu. Sam pokret je u Hrvatsku došao iz Poljske, tačnije inspiracija mu je poljska organizacija „Ordo Iuris“, koja je bila ključna u zabrani pobačaja u Poljskoj. Njen hrvatski ogranak, pod nazivom „Vigilare“, vodi hrvatski povratnik iz Australije, John Vice Batarelo, koji ne krije svoje teokratske ambicije, budući da govori o duhovnom osvajanju Hrvatske. Sam Batarelo je izbačen iz mejnstrim Katoličke crkve gdje je jedno vrijeme obnašao ulogu voditelja Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije.

Ne karikiramo

Ekologija u BiH: Put Bosne i Hercegovine k evropskim ekološkim standardima je složen i zahtijeva kontinuirane napore u mnogim sektorima

„Put Bosne i Hercegovine k evropskim ekološkim standardima je složen i zahtijeva kontinuirane napore u mnogim sektorima. Zemlja se suočava s izazovima kao što su upravljanje otpadom, zaštita voda, smanjenje emisija i očuvanje biodiverziteta. Implementacija adekvatnih zakona, ulaganje u infrastrukturu i obrazovanje stanovništva o važnosti očuvanja životne sredine igraju ključnu ulogu u postizanju evropskih ekoloških standarda. Napredak zavisi i od političke podrške, saradnje s evropskim institucijama i angažmana građana.“

Ne karikiramo

Ante Jurić-Marijanović: Supkultura vs. kultura – para na paru, uš na fukaru

Pitate se sigurno kakve to veze ima s nama. Ovdje su totalno drugi problemi i totalno druga kultura/supkultura. Kako ovdje djelovati supkulturno kada sve kontrolira vlast? „Jebo vas Vukovar“ je tekst kojeg je Boris Dežulović objavio za N1 prije malo više od dvije godine. Naravno da 90 % ljudi nije pročitalo tekst, nego se razbjesnilo. Toliko razbjesnilo da je autor dobio skoro 900 potpisanih prijetnji smrću – protiv toliko ljudi je podnesena krivična prijava – to su samo oni koji su se na svoje prijetnje jasno potpisali. Tekst naravno niti jednom riječi ne omalovažava stradanja i strahote u Vukovaru već obrnuto – kritizira politiku/medije/udruge koje parazitiraju na tom stradanju i bolu te ju čine sve bolesnijom iz godine u godinu.

Ne karikiramo

Ante Jurić-Marijanović: Pismo doktora, lekara, susjeda, komšije, profesora i odbornika Vlade Đajića

No, pitam se jedno, dragi doktore, profesore, sugrađanine, odborniče..., pa zar nije Vaša partija upravljala političkim centrom Srpske 20 godina? Pa kako je stigao ovaj mladi gradonačelnik baš to sve sjebati, a pri tome nema ni većinu u Skupštini Grada Banja Luke? Kakva li je to zavjera koju građani kuju sami protiv sebe izabravši istog tog gradonačelnika, nakon 20 godina prosperiteta i napretka koje im je SNSD pružio? Ovo je već stvar psihijatrijskih vještačenja samih ljudi kojima se obraćate, ipak je ta struka puno bliže Vama nego meni.

Ne karikiramo

Ante Jurić-Marijanović: Za Kanadu, spremni!

Nikakav osmijeh, šarm, niti prebacivanje odgovornosti na Crkvu, ili na Rotu, ne može oprati i spasiti Justina Trudeoua, kao ni sve belosvjetske zapadne medije što nisu ispratili ove afere dugim i kontinuiranim izvještavanjem. Ništa mi siroti i primitivni Balkanci ne možemo naučiti od takvog tretiranja teških pogrešaka i afera. Nema liberalizma, demokracije i vladavine ljudskih prava dokle god one vrijede samo za one koji nemaju ekonomsku moć, utjecaj i naoružanje. Kviz pitanje: kakva je razlika između Saudijske Arabije i Irana? Velika. Hint: jedne podržava direktno SAD, Kanada, Izrael..., a druge...? I onda nama kažu, vi samo o partizanima i ustašama. Previše je historije kod vas, tako ide nepotvrđen citat. Je l' to Kanada i alijansa pate od nedostatka, pa uvoze?

Ne karikiramo

Geografija, bezgraničje i fragmenti sjećanja u romanu „Porijeklo“

Za doba u kojem živimo lako se može reći da je vrijeme migracija, a književnost, kao umjetnost, oduvijek je pratila promjene i ljudska gibanja po svijetu. Danas, više nego ikad, svjedočimo velikom broju romana i zbirki priča o premještanju u drugi, novi prostor koji valja nazvati svojim domom. Pisci i spisateljice svoja iskustva pretaču kroz fiktivne ili istinite pripovijesti, po ko zna koji put naglašavajući društvenu dimenziju književnosti. Od postkolonijalne kritike, pa sve do ovog trenutka koji teorija književnosti i dalje ne umije okarakterisati, priče izbjeglica i novopridošlih građana_ki zasigurno postaju žanr sam za sebe, omeđen određenim karakteristikama koje ne dijeli s ostalom književnošću. Takav roman o novom prebivalištu, novom jeziku i novom identitetu svakako je i Porijeklo (Buybook, 2023), bosanskohercegovačkog autora s adresom u Njemačkoj – Saše Stanišića. Već u ovoj prethodnoj rečenici izvjesno je pitanje nacionalne odredbe samog pisca, ali i njegovog književnog djela. Za književnost egzila, takva obilježja postaju manje bitna.

Ne karikiramo

„Fellow Travelers“: LJUBAV, SEKS I MOĆ

Saputnici su osobe koje zajedno putuju. U simboličkom značenju to mogu biti ljudi iste sudbine ili poziva. U političkom smislu, ovaj termin se prvi put koristi u SSSR i predstavlja ljude koji nisu zvanično članovi komunističke partije, ali joj se ne suprotstavljaju i podržavaju je. U istom značenju se koristi i u Sjedinjenim Američkim Državama, tokom Druge crvene panike, odnosno McCarthyjevog proganjanja pripadnika komunističke partije, njihovih simpatizera i onih za koje se sumnja da bi mogli biti. U seriji Fellow Travelers koriste se sva značenja pomenutog termina, uz još jedno. Saputnici su dva zaljubljena muškarca.

Ne karikiramo

Mukbang ili o distopiji prehrambenog streaminga

Mukbang predstavlja krajnji domet kapitalističkog otuđenja, ali i kulture potpune sebičnosti, budući da su mukbangeri postali neka vrsta novih kapitalističkih predatora, opsjenara koji svoj profit stiču eksploatacijom bazične ljudske potrebe za društvom ili uopšte socijalizacijom. Savremeno društvo i međuljudske interakcije sve više bivaju isposredovane online svijetom uz vjerovatno nesagledive posljedice, tehnološki progres i nove tehnologije. Oni se naravno ne smiju niti mogu zaustaviti, ali ono što ih mora pratiti jeste i referentan pravni ali i etički okvir, inače nam prijeti distopijski scenario.

Ne karikiramo

Ko se boji Aleksandre Prijović?

Moralistička histerija koja trese dio hrvatske javnosti, a tiče se muzičkih ukusa i estetike, nije ograničena samo na turbofolk. Ovo ljeto je u Puli zabranjen koncert hrvatskog tamburaškog benda „Mejaši“ s objašnjenjem da je riječ o „birtijaškoj glazbi“. Postavlja se pitanje: „Po kojim kriterijima neko određuje koja je muzika moralno prihvatljiva?“

Ne karikiramo

Mladi džeparce ostavljaju u kladionicama, nevidljiva pošast teško se liječi

Od svih poroka koje mlad čovjek može imati, kockanje je najpodcjenjenije. Naizgled nevidljiva pošast. Isprva djeluje uzbuđujuće, pa iz zabave lahko prerasta u strast u kojoj se gubi kontrola i racio. U balkanskim zemljama mladi s ovim porokom počnu veoma rano. Da li što su im kladionice lahko dostupne, praktično pored škola, ili što im nedostaje sadržaja pa dosadu liječe uz automate, sportsko klađenje, lutriju ili kartaške igre. Godine 2021. vršeno je međunarodno istraživanje na studentima između Australije, Kanade, Izraela i Hrvatske, koje je pokazalo kako hrvatski studenti najviše kockaju, na dnevnoj ili sedmičnoj bazi. U BiH situacija nije drugačija. Samo u protekloj godini građani su uplatama kladioničarima ostavili skoro dvije milijarde KM, prema podacima Porezne uprave FBiH. U tom udjelu novca, dobar je dio đačkog džeparca ili studentske stipendije.

Ne karikiramo

Lektire – iste knjige (ne) čitaju naša djeca kao što (ni)su čitale naše dede i nane

Lektira se najčešće izučava na časovima bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, a nerijetko i na drugim jezičkim predmetima poput engleskog ili njemačkog. Wikipedijsko pojašnjenje je da lektira služi da se djeca priviknu i nauče čitati, da proširuje znanje, pomaže pri razmišljanju, zaključivanju i potiče kognitivni razvoj djeteta.