Latest

Ne karikiramo

Soba koje Te informiše i edukuje o važnim temama iz društvene stvarnosti koju živiš u BiH danas kao mlada osoba.

Ko se boji umjetne inteligencije još?

Umjetnost i umjetna inteligencija u imenu imaju mnogo zajedničkog. Naizgled su skoro povezane neosporivom konekcijom, čak se i preklapaju u svojoj definiciji i samom poimanju. Čini se da se ovi koncepti međusobno prepliću u svojoj definiciji i shvaćanju. I možda se upravo zbog toga pojavljuje bojazan da će umjetna inteligencija zamijeniti ljudsku kreativnost i umjetnički izražaj, čineći umjetnike suvišnima ili marginalizirajući njihov doprinos društvu.

Ne karikiramo

Stres u novinarskoj profesiji kao izazov modernog doba

Novinarski posao iziskuje puno rada, truda, istraživanja i aktivnosti, što u nerijetkim slučajevima može rezultirati čestim stresom, napetostima i nelagodnostima kako za novinare tako i za ostale medijske radnike. Izvještavanje o teškim temama poput trenutne ruske i izraelske agresije na Ukrajinu i Pojas Gaze, ali i raniji izazovi tokom pandemije COVID-19 zasigurno su događaji koji sa sobom nose veliku dozu stresa i životne neizvjesnosti. Česti prekovremeni rad i rijetko prakticiranje fleksibilnog radnog vremena također predstavljaju dodatne stresore.

Ne karikiramo

„Dunav“ Klaudija Magrisa kao putovanje kroz prostor i vrijeme

No, šta god bilo, kad podvučemo crtu na kraju dana, činjenica je da ova knjiga zaista donosi jedan drugačiji pogled na dunavsku kulturu i istoriju, kao i jedan univerzum referenci koje će nam pomoći pri boljem otkrivanju novih svjetova. Ovu knjigu, dakle, treba shvatiti prije svega kao jednu konceptualno zaokruženu kolekciju eseja o kulturi, a ne kao putopis. Kad je tako posmatramo onda nećemo imati očekivanja koja naslov „Dunav“ može da izazove. To što se sporo valja kao voda o kojoj govori i nije tolika mana ako bolje podesimo naša očekivanja pa ne očekujemo od nje da bude ono što nije.

Ne karikiramo

Od Tjuringa do generativne AI: Veštačka inteligencija – apokalipsa ili revolucija?

Još od pedesetih godina prošlog veka, kada je matematičar Alan Tjuring postavio eksperiment i pitanje „Da li mašine mogu da misle?“, veštačka inteligencija (VI) je u određenim vremenskim intervalima bila u usponu, retko u padu, ali je u nekim godinama i stagnirala. Danas uglavnom govorimo o tri tipa VI: slaboj, jakoj i super inteligenciji. Slaba VI podrazumeva mašine koje mogu da daju odgovor u određenim situacijama, ali ne mogu da misle same za sebe. Jaka VI uključuje mašine koje mogu da razmišljaju i ponašaju se kao čovek, i ovakva VI još uvek nije razvijena. Super VI će prikazati inteligenciju koja prevazilazi ljudske mogućnosti.

Ne karikiramo

Mnogobrojni nedostaci filma Dune: Part Two

Estetski doživljaj koji film (možda) pruža nije dovoljan razlog da se ovo ostvarenje proglasi nevjerovatnim. Isto vrijedi i za kostimografiju, šminku i muziku. Villeneuve nije dobar režiser i očigledno je zagrizao mnogo veći komad nego što može progutati. Film nije samo niz lijepih vizuala i muzike koja očarava. Pokazati i ispričati, kao dva glavna principa filmske umjetnosti, ovdje nisu ni uzeta u obzir. Dune: Part Two je očigledno napravljen za suvremene posjetioce kina koji od onog što će gledati očekuju samo marvelovske prazne scene koje ne prikazuju nikakvu radnju i nikakve likove.

Ne karikiramo

Mihaela Šumić: Treba živjeti ovdje i ostati priseban

Treba živjeti ovdje i ostati priseban kad po milijunti put slušaš o ratu, o nezavisnosti, o žrtvama rata kojima se kocka kao u kakvom minijaturnom kasinu na periferiji grada, kad ih nasumično ekshumiraju iz masovnih grobnica kao pojedinačne političke poene, kad na stranačkim skupovima njihovim fotografijama mašu podjednako snažno i uspaljeno kao i fotografijama ratnih zločinaca, kad im izgovore imena tek onako usputno, da poentiraju sedamstotu naivnu i patetičnu priču u koju više ni osnovnoškolci ne mogu povjerovati, kad gledaš kako obespravljena masa skoro robotski aplaudira na svaku lošu poentu obilježenu glasnim zazivanjem jednog od tri ustavna boga, kad ti ako to nazoveš eksploatacijom kažu da si izdajnik, hulja ili nešto treće.

Ne karikiramo

Studiranje i stres

„Nervirala sam se 100 puta i stresirala oko načina studiranja, odnosa profesora prema studentima i studenticama, nekim nepravilnostima u samom obrazovanju i to je ondje gdje moj stres dobiva svoje mjesto jer to su neke stvari koje nažalost ne prolaze kao ispitni rokovi i ne prolaze kao obaveze. Čak sam jednom plakala na fakultetu, ali nije bilo uopšte vezano za ispite ni fakultetske obaveze već zbog jedne velike nepravde koja je urađena mojoj kolegici na fakultetu. Poznata mi je činjenica da studenti nekada i zaplaču zbog neke ocjene, zbog stresa, zbog brige, zabrinutosti i tako dalje, ali evo kod mene se to desilo zbog apsolutno neke druge stvari.“

Ne karikiramo

Cvijet za 8. mart, a ništa za ostale dane

Možemo se boriti za ženska prava i jednakost, možemo pružati otpor patrijarhalnim strukturama, a da pri tome ne koristimo termin feminizam. No taj termin bismo trebale koristiti upravo zbog činjenice da je postao toliko nepoželjan, te da, umjesto zalaganja i borbe, asocira na ljute žene koje mrze muškarce i žele nemoguće. Žene danas imaju mnogo više slobode i prava od žena iz 19. vijeka, ali to nije zadnji cilj, niti je poglavlje ženskih prava završeno. Feminizam, omražen zbog onoga što jeste, svakodnevno samopotvrđuje sva svoja načela i dokazuje da nam itekako treba, mnogo više od jednog dana u godini, poklona i slavlja.

Ne karikiramo

Ko će pobijediti čovjeka?

Zanemarivo je htjenje, tebe čitaoče. Besmislena je želja da živiš gdje, kada, kako hoćeš. Jer ništa se promijenilo nije. Čovjek je uvijek isti, vozi kamion, ubija, raduje se ozdravljenju djeteta, voli, pije uz more, piše misli, nosi ruže, rađa djecu koja otkinutih nogu vise. Pa ko će pobijediti čovjeka? Ti nastavljaš za poslom, misleći o pročitanom, pognut pod bolom nepravde i posvećen radu. Svijet se promijenio nije, a bol neshvatljiva palestinska raste.

Ne karikiramo

Geografija, bezgraničje i fragmenti sjećanja u romanu „Porijeklo“

Za doba u kojem živimo lako se može reći da je vrijeme migracija, a književnost, kao umjetnost, oduvijek je pratila promjene i ljudska gibanja po svijetu. Danas, više nego ikad, svjedočimo velikom broju romana i zbirki priča o premještanju u drugi, novi prostor koji valja nazvati svojim domom. Pisci i spisateljice svoja iskustva pretaču kroz fiktivne ili istinite pripovijesti, po ko zna koji put naglašavajući društvenu dimenziju književnosti. Od postkolonijalne kritike, pa sve do ovog trenutka koji teorija književnosti i dalje ne umije okarakterisati, priče izbjeglica i novopridošlih građana_ki zasigurno postaju žanr sam za sebe, omeđen određenim karakteristikama koje ne dijeli s ostalom književnošću. Takav roman o novom prebivalištu, novom jeziku i novom identitetu svakako je i Porijeklo (Buybook, 2023), bosanskohercegovačkog autora s adresom u Njemačkoj – Saše Stanišića. Već u ovoj prethodnoj rečenici izvjesno je pitanje nacionalne odredbe samog pisca, ali i njegovog književnog djela. Za književnost egzila, takva obilježja postaju manje bitna.

Ne karikiramo

Molitelji u boju

Fenomenu javnih molitvi u Hrvatskoj posvećeno je mnogo medijskog prostora u hrvatskim, ali i regionalnim medijima. Dok lijevi i liberalni mediji u Hrvatskoj učesnike ovih skupova nazivaju klečavcima, desni ih opet pokušavaju prikazati kao nekakve uzorne katolike i model kako bi trebali da se ponašaju isti u savremenom svijetu. Sam pokret je u Hrvatsku došao iz Poljske, tačnije inspiracija mu je poljska organizacija „Ordo Iuris“, koja je bila ključna u zabrani pobačaja u Poljskoj. Njen hrvatski ogranak, pod nazivom „Vigilare“, vodi hrvatski povratnik iz Australije, John Vice Batarelo, koji ne krije svoje teokratske ambicije, budući da govori o duhovnom osvajanju Hrvatske. Sam Batarelo je izbačen iz mejnstrim Katoličke crkve gdje je jedno vrijeme obnašao ulogu voditelja Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije.

Ne karikiramo

„Fellow Travelers“: LJUBAV, SEKS I MOĆ

Saputnici su osobe koje zajedno putuju. U simboličkom značenju to mogu biti ljudi iste sudbine ili poziva. U političkom smislu, ovaj termin se prvi put koristi u SSSR i predstavlja ljude koji nisu zvanično članovi komunističke partije, ali joj se ne suprotstavljaju i podržavaju je. U istom značenju se koristi i u Sjedinjenim Američkim Državama, tokom Druge crvene panike, odnosno McCarthyjevog proganjanja pripadnika komunističke partije, njihovih simpatizera i onih za koje se sumnja da bi mogli biti. U seriji Fellow Travelers koriste se sva značenja pomenutog termina, uz još jedno. Saputnici su dva zaljubljena muškarca.