Kažu da je priroda ovog slučaja prepreka sama po sebi. Prvobitno je podnesena žalba gdje su studenti naišli na potpuno neadekvatan odgovor nadležnih iako su zahtjevi bili koncizni i precizni.
Piše: Edna Mulić
Studente prvog i drugog ciklusa studija psihologije Filozofskog fakulteta u Tuzli ujedinio je zajednički problem i nezadovoljstvo radom prosvjetnog kadra. Oktobra 2023. godine održani su protesti u kojima su studenti jasno iznijeli svoje zahtjeve.
„Razlog održavanja protesta nalazi se u dugogodišnjoj problematici koja se ogleda u neadekvatnom načinu obavljanja pedagoške djelatnosti vanrednog profesora dr. sc. Alije Selimovića, uposlenika Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli“, navode studenti.
Cilj održavanja protesta bio je u stvaranju pritiska na upravu, kako bi se na adekvatan način pristupilo problemu, što bi podrazumijevalo proceduralno razrješavanje profesora s njegove funkcije zbog ponašanja koje smatraju neadekvatnim, lošim po svoje mentalno zdravlje, ali i akademsku zajednicu, navode studenti i studentice u svom saopštenju za medije.
„Profesor Selimović unazad nekoliko godina na hostilan način izvršava funkciju profesora i ispitivača. Umjesto otvorene komunikacije profesor često koristi sarkazam, iskazuje burne reakcije na pitanja studenata i njihovo nerazumijevanje gradiva, ne dopušta studentima da govore, situaciju čini neizvjesnom. Ovo ponašanje otežava međuljudsku komunikaciju, često vodi do situacija koje narušavaju odnose i otežavaju pristup nastavi i ispitima. Pored problema u ophođenju, tu su i problemi s neodgovaranjem na profesorske dužnosti. Literatura je neadekvatna, ispitne forme nisu u skladu s gradivom i ciklusom studija.“
U prethodnim izjavama studenti su se izjasnili da problematika nije u znanju kojim profesor raspolaže nego u njegovom odnosu prema studentima.
Ukoliko profesor studentima postavi pitanje, te oni ne odgovore na način na koji je on to zamislio, dolazi do problema. Profesor to shvata jako lično, te se upušta u digresije u kojima često studentima na ironičan, pasivno agresivan način daje do znanja da njihovo mišljenje, njihov odgovor nije tačan, te sebi na taj način dozvoljava da ponizi studente i ugrozi njihov integritet i dostojanstvo. Kada su u pitanju pismeni ispiti, profesor daje ispitne forme koje nije moguće uraditi u predviđenom vremenskom periodu od 60 minuta, a i ukoliko jeste profesor skrati vrijeme izrade na 30 minuta jer smatra da je forma previše lagana“, objasnili su studenti.
Kažu da je priroda ovog slučaja prepreka sama po sebi. Prvobitno je podnesena žalba gdje su studenti naišli na potpuno neadekvatan odgovor nadležnih iako su zahtjevi bili koncizni i precizni. Zatim je na zadnjem sastanku povodom pokušaja revidiranja žalbe došlo do konsenzusa da se žalba i svi dokazi pošalju drugim nadležnim organima Univerziteta. To uključuje administrativnu birokraciju i procese koji mogu biti komplicirani, te nedostatak podrške od strane kolega ili fakulteta. Postoji mogućnost negativnih posljedica po ocjene ili buduće prilike. Univerzitet ima nedostatak resursa za pravnu ili psihološku podršku. Također navode da se studenti često suočavaju s izazovom dokazivanja nepravde ili diskriminacije gdje im niko ne želi da vjeruje, jer nisu u poziciji moći.
„Izričito poštujemo i istupamo s tim da ćemo pratiti sve pravne regulative i etičke norme. Nama cilj nije nanijeti štetu bilo kome već nam je cilj da svi iz ove priče budu zadovoljni“, istakli su studenti.
Njihov krajnji cilj je da se osigura kvalitet nastave na studiju i da se spriječi kontinuirano kršenje zakona i etičkog kodeksa od strane profesora. Obzirom da su reakcije nakon ranijih žalbi studenata bile minimalne i nikada nisu uvedene adekvatne mjere, te nakon svake uvedene mjere profesor se nakon izvjesnog vremena vratio na svoj uobičajeni način ophođenja, oni nisu optimistični glede ideje da je moguće promijeniti dugoročno princip rada profesora.
„Građani su ti koji mogu dići glas i pozvati na odgovornost one koji su uključeni ovaj slučaj“, istakli su studenti.
Nakon razgovora sa studentima/cama odlučili smo kontaktirati dr. sc. Aliju Selimovića kako bismo ovu priču mogli upotpuniti. Profesor se ubrzo odazvao našem pozivu te dostavio odgovore na pitanja i jasno iskazao svoje stavove po pitanju navedene situacije. Razgovor prenosimo u cijelosti.
Profesor je na Filozofskom fakultetu u Tuzli angažovan na predmetima iz tzv. grupe metodološko-statističkih predmeta i Socijalne psihologije. Na fakultetu je zaposlen od 2005. godine, a na poziciji nastavnika od 2014. godine.
-
Studenti i studentice već neko vrijeme organizuju proteste i iznose javno tvrdnje koje se tiču Vas i Vašeg odnosa prema radu i studentima. Neke od njih su: nekorektnost u radu, pasivno agresivno ponašanje prema studentima te neadekvatno informisanje studenata o literaturi i ispitne forme koje nije moguće ispuniti u predviđenom vremenu. Da li su ove tvrdnje tačne i kako to zapravo izgleda odnos profesora i studenata iz Vaše perspektive?
Kako znate, odnos studenata i nastavnika na Univerzitetu nije određen nikakvom „ličnom formulom“ tj. hirom nastavnika nego jasnim pravilima koja proizilaze iz Statuta Univerziteta i Etičkog kodeksa gdje su jasno navedene obaveze, prava i slobode svih učesnika u nastavnom procesu.
Ako ste u pitanju ciljali na moj svjetonazor o problemu autoriteta na Univerzitetu, sažeo bih da se moje viđenje nastavnik-student ne bazira na superiornosti nego na relacijama nadopunjavanja kako interesi nastavnika i studenata nisu antagonistički, nego više komplementarni, saradnički, u nastojanju da se jaz između nastavnika i studenta što više smanji kroz obrazovni rast i napredak studenta.
Protest studenata održan je u četvrtak, 05. 10. 2023. godine, ispred Filozofskog fakulteta u Tuzli. Razlog zašto mi govorimo o tom protestu studenata tek 20 dana po njegovom održavanju meni nije poznat.
U vezi navoda studenata (nisam siguran da li shvaćam vaš konstrukt pasivne agresivnosti) reći ću da je riječ o konstrukcijama i interpretacijama studenata koje su načinjene s namjerom da bi se pojačao efekat pritiska kako bi se studentima omogućilo lakše polaganje ispita.
Studenti koji stoje iza propagandne aktivnosti uperene protiv mene, kao punoljetne osobe, znaju da ne mogu tražiti proizvoljno upisivanje ocjena, ali da kao razumne osobe shvaćaju da je lakše ostvariti cilj ako se diskredituje nastavnik te se isplete iluzija nastavnika: eksploatatora, pokvarenjaka i tiranina. Time se crta metafora nastavnika silnika i studenta žrtve, s jasnim ciljem da se izazove empatija šire javnosti.
Predmeti kao što su Metodologija psiholoških istraživanja i Metodologija eksperimentalnih istraživanja ne spadaju u red omiljenih predmeta za većinu studenata ne samo našeg odsjeka, nego i na drugim fakultetima u okruženju, te su navedene predmete u skladu s tim okolnostima studenti uglavnom i prenosili, što je nakon niza godina otežalo i njihovo savladavanje.
-
U prilogu dokumenata koji su stigli na naš e-mail nalaze se i žalbe studenata iz 2018/2019. godine gdje su i tadašnji studenti pokrenuli istu proceduru i postupak protiv Vas. U akademskoj 2023/2024. godini studenti su se odlučili na zastupanje s advokatom i proceduralno rješenje njihovog problema. Obzirom da je problem prisutan već pet godina u različitim generacijama, kako ga Vi zapravo doživljavate i ko je po Vama antagonista u priči?
U otužnim događanjima čiji sam nevoljni akter, jedina svijetla tačka je Vaša konstatacija da studenti pokreću pravni postupak, što me veoma hrabri i to iz dva valjana razloga. Prije svega, napokon ćemo saznati ko su oštećeni studenti tj. „žrtve“ moje „tiranije“, te kada, gdje i pod kojim okolnostima se povreda studentskih prava desila. Kako znate, pravo ne trpi neodređenosti i insistira na razjašnjenjima i utvrđivanju činjenica. Iako žalosti da studenti umjesto učenja i izvršavanja njihovih obaveza radije kalkulišu i traže asistencije pravnika, dobro je da ćemo naposljetku imati sve elemente spora na okupu: tužioce, tuženog kao i jasnu specifikaciju djela koja se stavlja na teret tuženom.
-
Da li ste spremni na kompromis sa studentima obzirom da navode da nisu naišli na podršku i razumijevanje njihovog problema i da i dalje ostaju pri svojim tvrdnjama?
Pretpostavljam da imate na umu pravno tumačenje termina kompromis? Slučaj pravljenja ustupaka, nagodbi tj. traženje srednje pozicije kod uspostavljanja sporazuma?
Kako smatram da prava studenata nisu povrijeđena, na bilo koji način, nema prostora za „ustupanje“ (pa u tom smislu ne možemo govoriti o kompromisu). Istupi studenata nadišli su prostor skladnih ili bar prihvatljivih međuljudskih odnosa te mi se čini da je sudski epilog primjeren nastavak „slučaja“. Za takvo rezonovanje imam potkrepljenje kako sam prethodnih 20 dana bio objekat sistematskog ocrnjivanja i kreiranja narativa koji se niti uz najveći trud ne daju podvesti u okvire ličnih i akademskih sloboda i komunikacije, a naročito stoga kako smatram da su mi studenti nanijeli štetu jer sam njihovim postupcima doživio niz neugodnosti i štetu različite vrste.
Uloga nastavnika nije da udjeljuje, poklanja ili udovoljava, nego da pomogne da studenti steknu i usvoje njihove kompetencije kako bi postigli ono najbolje u njima i tako postali stručnjaci čija diploma ima vrijednost. Isto tako, uloga studenta nije da bude objekat tuđe zlovolje i nasilja bilo kojeg oblika.
Između ove dvije suprotstavljene perspektive onoga ko pomaže, kako ja vidim sebe, i nastavnika zlotvora, kako me studenti uprizoruju, tj. nastavnika koji rasprskava unutrašnje napetosti u neprijateljske činove, velika je razvalina koju ne mogu pokrpiti mostovi dobre namjere satkani na temeljima kompromisa.
Ako su studenti u pravu, ja ne zavređujem mjesto nastavnika na fakultetu, a ako se ispostavi da sam kao osoba i zaposlenik Univerziteta nepravedno bio žrtva maliciozne kampanje pravedno je da oni koji su svojim istupima nanijeli štetu mom ugledu i integritetu snose pravne reperkusije.
-
Studenti/ce također navode da vaše raspolaganje znanjem nije sporno i upitno, ali vaše ponašanje prema njima jeste. Da li je to istina i koje su za vas zapravo akademske odlike koje trebaju imati profesori, ali i studenti?
Iako studenti ne vide „spornim i upitnim“ moje znanje i stručnost, nužno je postaviti pitanje mogu li studenti validno i objektivno evaluirati nastavnička znanja u okolnostima kada još uvijek nisu u poziciji da osjete svu kompleksnost polja kojom se bave. Nisam siguran da mogu. Ako je tako, kakva je relevantnost toga što neki student ili grupa studenata misli o nastavničkom znanju i stručnosti? Dakle, studentska uvjerenja o stručnosti nastavnika nemaju naročitu težinu te su kao takva potpuno irelevantna.
„Kada govorimo o studentima i nastavnicima, ne postoje različite strane. Nastavnici i studenti su uvijek na istoj strani spojeni istim ciljem i istim nastojanjima, dok između onih koji zloupotrebljavaju njihove slobode, prava i pozicije i onih koji ispravno postupaju iskri štit ljudskosti ili u krajnjoj nuždi Zakon“, poruka je profesora.
Posljednji put studenti su se oglasili prije mjesec dana na protestima s njihovim zahtjevima i izjavama za medije, a nakon toga ništa se značajno nije desilo. Studenti i profesor jednako su istrajni u svojoj borbi da epilog svega bude istina. Da li će do epiloga uopšte doći i kakav će on biti? To kao javnost i treća strana ne možemo znati, ali naša odgovornost kao građana je da budemo informisani kada je riječ o svim društvenim pojavama i problemima, ali i načinu njihovog rješenja.
