Latest

Iza duge

Don’t ask, don’t tell i druge porodične tajne

Vjerovatno ne postoji važniji niti prelomniji trenutak u životu LGBTI osobe od coming outa. A to famozno autovanje nikad nije samo jedno. Ponekad se autujemo pola života, osjećajući pred svako sljedeće gotovo jednaku figu u stomaku. Neka nose veću težinu, emotivno su potentnija poput onog prvog, onog kad napokon izgovorimo sve ono toliko puta ranije izgovarano tek svom odrazu u ogledalu. I to prvo, za razliku od brojnih proba i priprema, protekne najčešće nemušto, kao na času kad baš i nismo učili. Ali protekne i ipak kažemo, makar krijući se iza kojekakvih eufemizama.

Iza duge

Ne osuđujem ono što ne razumijem i ne zalažem se samo za prava koja se tiču isključivo mene

Kad vratim vrijeme unazad i poredim staru i novu sebe, nemjerljivo sam zahvalna svim ljudima iz LGBTI zajednice koji su postali dio mog života, oplemenili me, naučili me nešto novo, naučili me da budem bolja osoba, da budem otvorena, ne osuđujem ono što ne razumijem i da se ne zalažem samo za prava koja se tiču isključivo mene. Ako još samo jedna osoba posredstvom mog angažmana počne misliti tako, ovo sve ima smisla. Mama već jeste. Još samo jedna osoba.

Iza duge

Ponosna sam na svoju kćerku iako ne nosi lakirane cipelice

Nadam se da će jednom i u ovoj zemlji profunkcionisati zakoni koji štite druge i drugačije.Ili ćemo se vratiti nazad i početi ubijati one koji su rođeni ili iz nekog razloga postali drugačiji. U tom scenariju ću i ja biti obilježena time što mi je kći lezbejka. Šta reći za majku koja je doživjela da joj jedno dijete umre na rukama, jer je bolesno, a mijenjala bi svoj život za njegov? Moje dijete širi ljubav, a ne mržnju. I zdrava je, i sretna, i magistrica, a biće i doktorica nauka i ja sam ponosna na nju, mada ne nosi lakirane cipelice.

Iza duge

Identitet bira nas, a ne mi identitet

LGBT su postali zajednica, a trebali su ostati samo ljudi, s jednakim pravima, jer identitet bira nas, a ne mi identitet. Posmatrajući iz konteksta osobe koja i sama nema svoju grupu, te stoga poput stepskog vuka svjesna svoje mrtvaje koju individualnost nosi, razumijem šta marginalizacija u Bosni i Hercegovini sa sobom nosi, jer svi žele biti dio, a ne Ostali. Pod plavetnilom neba, u tmini noći bivstvuju oni, a ako zanemarimo nas i njih, znat ćemo da smo jedno, i da razlike nisu ubitačne već samo lijepe.

Iza duge

Zašto su uopšte rođeni da bi čitav život bili kažnjavani za odluku koju nisu ni donijeli već samo prihvatili?

Ne volim da sanjam ono što želim, ne želim da se osjećam slobodno tamo gdje sve nestaje onako brzo kako se i pojavilo, bez kontrole, u jednom dahu, i opet sam tek budan. Sanjao sam da nisam zatvoren, bio sam vani zajedno s onim što čuvam u sebi i svoja četiri zida, jer tu jedino osjećam sigurnost, sa svim bojama. Veoma dugo je postojalo uvjerenje da su svi drugi u pravu, ipak su većina, a većina je ta koja dirigira i uspostavlja definiciju normalnog u društvu. Zašto se onda osjećam toliko loše i da li je život tako surov i jednostavan, gdje sve moraš prihvatiti, bez obzira na osjećaje i unutrašnji nemir, u protivnom nailaziš na nove nemire u ljudskom obliku brda i planina, verbalnog i fizičkog nametanja i povratka u stanje normalnog? Koliko je sebična borba kad samo jedna osoba ima koristi od nje i koliki je gubitak drugih ljudi koji u stvari gube tebe kao osobu koju su oni zamislili. Ali, paradoksalno jeste tako razmišljati. Ako svi drugi žele tebi najbolje onako kako su oni zamislili, i ako to nasilu prihvatiš, izgubit ćeš sve; kako onda išta od toga vrijedi? Niko to neće razumjeti ili će se bojati istine. Sebičnost u ovom obliku gubi na značaju, uglavnom sve gubi smisao.

Iza duge

Profesionalni mediji mogu pomoći u borbi za slobodu i ravnopravnost

Kakva je uloga profesionalnih medija u borbi za sigurniji i kvalitetniji život LGBTIQ+ zajednice u BiH? Kako profesionalno i etički...

Iza duge

Poziv video umjetnicima/ama – takmičenje za najbolji kvir video rad

Omladinska novinska asocijacija u BiH i Omladinski magazin „Karike“ u saradnji s Udruženjem „Okvir“ u okviru Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE pozivaju video umjetnike i umjetnice iz cijele BiH da učestvuju u kvir umjetničkom takmičenju. Želeći osnažiti i afirmirati kroz medijski prostor našeg magazina kvir kulturu i umjetnost u BiH kao način senzibiliziranja, educiranja i informiranja šire javnosti o LGBTIQ+ zajednici u BiH, pozivamo video umjetnike i umjetnice od 15 do 35 godina s prebivalištem u BiH da uzmu učešće u umjetničkom konkursu za najbolji kvir video rad.

Iza duge

Sve bi mi oduzeli, pa i život, samo zato što sam peder

Živim sam, ali želio bih da jednom živim s čovjekom kojeg zavolim i koji će zavoljeti mene i da ne moramo da se plašimo da će nas neko ubiti ako se uzmemo za ruke u javnosti. Da imamo pravo na brak kao što i heteroseksualni parovi imaju. Da možemo da usvojimo dijete, dječaka ili djevojčicu, koje ćemo odgajati zajedno, s ljubavlju, kojem ćemo pružiti sve što je nama pruženo, ali i ono što nije, sloboda i hrabrost da uvijek budu ono što jesu. Živim pola života, a želio bih proživjeti život u cijelosti. Moj put k otvaranju je bio mučan. Tek sam u zrelim godinama stekao dovoljno hrabrosti i povjerenja da jednoj heteroseksualnoj osobi otkrijem ko sam zaista. Otada se oko mene skupio dovoljan broj bliskih ljudi i ljudi od povjerenja, koji znaju da sam gej i koji me kao takvog prihvataju. Reklo bi se da lijepo živim u svom mjehuru. Ali to je ipak mjehur, u kojem sam zatvoren.

Iza duge

Kako si znala da si lezbejka?

Čini mi se da ne postoji priča o autovanju koju nisam ispričala, ali ova je skrovitija, intimnija. Kao da se opirem pisati je. Povremeno sam je spominjala u medijima, rana spoznaja privlačnosti prema istom spolu, no ovaj put ću joj dodati i kontekst. Pratimo djevojčicu kojoj mama kroji odjeću i oblači je u najšarenije i najraznolikije haljinice. Svako jutro počinje posjetom maminom frizerskom salonu gdje sam najčešće birala da mi kosu oblikuje u punđe. Željela sam biti Sailor Moon, pa sam puštala kosu da raste. S televizora se uvijek čula muzika. Tri tek domalo mlađe sestre su također bile naručene to jutro. Izvana, sve je izgledalo obično. Iznutra se nazirala razlika, dok sam sporadično pakovala knjige za školu.

Iza duge

Šta sam sebi i ko sam ostalima?

Šta sam sebi i ko sam ostalima? Pitanje koje se dosta osoba pita u toku svog života. Pogotovo ako ste pripadnik/ca LGBTIQ+ populacije. Još ako kojim slučajem živite u BiH, pitanje dobija dodatni presing. Napisaću nešto o periodu pronalaženja SEBE. Dakle, pitanjem iz naslova počela sam da se bavim još od ranog djetinjstva. Ko sam ja? Zašto sam „drugačija“ od ostalih djevojčica? Da li je to bolest? Strahovi su se iznova i iznova pojavljivali u mom životu. Šta ako ovo nikada ne prestane? Šta sa mnom nije uredu? Zašto se meni ovo dešava? Jesam li bolesna? Da mogu sada da se vratim u to vrijeme i da zagrlim tu malu djevojčicu i kažem joj: „Ne brini, uredu je što ti se sviđaju djevojčice, ne obaziri se na okrutne komentare okoline.“ Nažalost, to ne mogu da uradim i ta djevojčica je morala da se izbori s mnogim nedaćama i strahovima da bi došla do ove djevojke koja je sada. Njen put je počeo istraživanjem internet stranica o homoseksualnosti.

Iza duge

Biseksualnost mi je omogućila egzistenciju u dva svijeta istovremeno, iako se ni u jednom ne osjećam potpuno ugodno

Kada ste biseksualna osoba, suočeni ste s dvostrukim odbacivanjem – hetero ljudi vas smatraju homoseksualcem, a homoseksualci pederom koji nema...

Iza duge

Divno je biti ono što jesi, ne plašiti se sebe, i nikada ne bih volio da bilo ko bude kukavica kakva sam bio pet godina

Ja znam kako se osjećam, to je neka gorčina i svakakvo nekakvo nedefinisano stanje, zbog toga što je iza mojih leđa očigledno čitava porodica pričala da volim muškarce. Dodatak tome jeste da u meni nema hrabrosti kao što sam smatrao. S oduševljenjem i ponosom govorim kako sam hrabar jer iznosim javno priču o psihičkim razlikama i problemima, a nisam pet godina bio u stanju izaći s muškarcem, ako me već djevojke nisu privlačile, pa šta god bude. Ne, ja sam taj koji je trpio to, čekao nešto, i kunem se da bih čitav život bio sam nego što bih se usudio priznati sebi da mi se sviđaju muškarci.

1 2 3

Glasaj za najbolji blog natječaja „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“

Poziv video umjetnicima/ama – takmičenje za najbolji kvir video rad

Sklad raznolikosti

Glasaj za najbolji blog natječaja „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“

Edgarova Država

Vrijeme je

Faruk Šehić – Greta: život u fotonskoj supi (ne)poznatih nam dimenzija

Zar dovijeka ovako?

Sklad raznolikosti

Iskustvo muškarca koji je prisustvovao porodu

Šta bismo voljele da su nam mame, sestre i drugarice ispričale prije poroda

Trideset godina mržnje, podjela i nacionalizma – takmičenje u pisanju najboljeg bloga

Tradicija destrukcije

Da li je umro teatar u BIH i zašto jeste?

Namazana kriška s onim koga voliš ukusnija je od kavijara sponzorskih veza

Iza duge

Don’t ask, don’t tell i druge porodične tajne

Ne osuđujem ono što ne razumijem i ne zalažem se samo za prava koja se tiču isključivo mene

Ponosna sam na svoju kćerku iako ne nosi lakirane cipelice

Identitet bira nas, a ne mi identitet

Zašto su uopšte rođeni da bi čitav život bili kažnjavani za odluku koju nisu ni donijeli već samo prihvatili?

Profesionalni mediji mogu pomoći u borbi za slobodu i ravnopravnost

Poziv video umjetnicima/ama – takmičenje za najbolji kvir video rad

Sve bi mi oduzeli, pa i život, samo zato što sam peder

Kako si znala da si lezbejka?

Šta sam sebi i ko sam ostalima?

Biseksualnost mi je omogućila egzistenciju u dva svijeta istovremeno, iako se ni u jednom ne osjećam potpuno ugodno

Divno je biti ono što jesi, ne plašiti se sebe, i nikada ne bih volio da bilo ko bude kukavica kakva sam bio pet godina

Glasaj za najbolji blog natječaja „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“

Poziv video umjetnicima/ama – takmičenje za najbolji kvir video rad

Sklad raznolikosti

Metastaza propadanja

Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv

Najčitaniji tekstovi