Vera, privatni arhiv

Izazovi i potencijali queer umjetnosti u Bosni i Hercegovini

Queer umjetnička scena u Bosni i Hercegovini predstavlja izazovan, ali istovremeno i inspirativan prostor koji se bori za svoj glas u okvirima ekskluzivne umjetničke zajednice. Iako nije široko prepoznata, queer umjetnost u Bosni i Hercegovini ima svoje izuzetne umjetnike i umjetnice koji hrabro istražuju teme vezane za LGBTQ+ identitete, te tako otvaraju važne dijaloge i podižu svijest o pravima i ravnopravnosti ove zajednice.

Piše: Ena Šehić

Sarajevo i dalje ostaje centralna lokacija za svijet umjetnosti u BiH, pa samim time i kada je u pitanju supkultura queer umjetničkog izražaja. U septembru 2008. godine, Sarajevo je bilo domaćin Queer Sarajevo Festivalu koji je uključivao izložbe u Akademiji likovnih umjetnosti. Unaprijed su bili planirani programi koji uključuju izložbe, filmske projekcije, performanse i panel diskusije. Nažalost, zbog izbijanja nereda i nasilja na ulicama Sarajeva, program Festivala je bio prisilno prekinut, a preostali događaji Festivala su održani bez prisustva javnosti. No, iako ušutkan na samom startu od strane religijskih ekstremista i huligana, aktivistički duh koji je neosporivo dio queer umjetničke scene se ponovo probudio već 2012. godine kada su Sarajevo i Tuzla osam godina zaredom organizovali festival „Merlinka“.

I sami organizatori/ce izjavili/e su prije tri godine na svojoj platformi soc.ba: „Tijekom posljednjih osam godina, razdoblje od kraja januara i početka februara bilo je obilježeno ‘Merlinka’ filmskim queer festivalom u Bosni i Hercegovini, kako za LGBTIQ zajednicu, tako i za nas, organizatore. ‘Merlinka’ je postala važan javni događaj u Sarajevu i Tuzli, koji nije privukao samo lezbejke, gej muškarce, biseksualne, transrodne, interspolne i queer osobe, već i podržavatelje i cjelokupnu javnost u Bosni i Hercegovini.“

Ovime Sarajevski otvoreni centar i Tuzlanski otvoreni centar preokreću list u bh. historiji najavljujući da razvijaju novi lokalni festival, s ciljem da se nastavi promicanje i poticanje queer umjetnosti i kulture u bh. zajednici. Doprinos toj istoj sceni daje i Amina Imamović ispred Sarajevskog otvorenog centra sa svojim već višegodišnjim uspjehom – Kvirhanom. Izraz „Kvirhana“ kombinira riječ „kvir“ (queer), koja predstavlja širok pojam za LGBTIQ zajednicu, s riječi „hana“, koja u b/h/s jeziku označava gostionicu ili utočište za putnike, svojevrsno svratište.

„U Bosni i Hercegovini, prostori u kojima LGBTIQ+ osobe mogu biti svoje autentično ja i pri tome biti prihvaćene su rijetki. Kroz festival ‘Kvirhana’ nastojimo stvoriti prostor gdje kvir osobe mogu ne samo biti svoje, već i proslaviti svoje identitete. Iako je ‘Kvirhana’ u prvom redu siguran i proslavljeni prostor za lezbejke, gej, biseksualne, transrodne i kvir osobe, ona također predstavlja mjesto susreta i slobode za sve one koji podržavaju LGBTIQ+ osobe ili propituju uobičajene norme vezane uz spol, rod i seksualnost. ‘Kvirhana’ je mjesto za sve one koji cijene ljubav, podršku, otvorenost i iskrenost kao temeljne vrijednosti međuljudskih odnosa“, kazali su iz Sarajevskog otvorenog centra.

Queer umjetnička scena u Bosni i Hercegovini predstavlja izazovan, ali istovremeno i inspirativan prostor koji se bori za svoj glas u okvirima ekskluzivne umjetničke zajednice. Iako nije široko prepoznata, queer umjetnost u Bosni i Hercegovini ima svoje izuzetne umjetnike i umjetnice koji hrabro istražuju teme vezane za LGBTQ+ identitete, te tako otvaraju važne dijaloge i podižu svijest o pravima i ravnopravnosti ove zajednice.

Savremena perspektiva

No, kako bismo bolje razumjeli trenutnu situaciju bh. queer umjetničke scene, razgovarali smo sa dvije queer umjetnice iz Bosne i Hercegovine.

Vera Kulić je queer tattoo umjetnica iz Bijeljine. Završila je osnovne filmske studije (režiju) u Beogradu nakon kojih je snimila diplomski film u Novom Sadu s Mirjanom Karanović i Dinom Bajrovićem. Nakon završenih studija počinje samostalno da uči tetoviranje u Novom Sadu, čime se bavi i danas. Iako je queer umjetnost još uvijek u procesu afirmacije u Bosni i Hercegovini, postoje neki umjetnici i umjetnice koji/e se ističu svojim djelima i angažmanom. Među njima Vera naglašava Božu Vreću kao simbol predivnog balansa energija, individualnosti i fluidnosti.

„Pored toga što je hrabar pokazavši nam zaista ono što jeste, on je i ranjiv i snažan tim istim činom, i nikada ne prestaje, čak i kada nailazi na ružniji ili grublji odziv društva. To je nešto čemu težim, da uvijek budem ono što jesam i kada me drugi manje prihvataju“, rekla nam je Vera.

Vera, privatni arhiv

Međutim, iskustva nisu uvijek univerzalna pa ni unutar iste scene. Naša druga sagovornica je Anela Dumonjić, queer bosanskohercegovačka feministkinja, umjetnica i studentica jugoistočnoevropskih studija. Polja istraživanja su joj najčešće studij genocida, nasilja, afekta i aktivizma. Prvi medij umjetnosti je bila fotografija, specifično i isključivo arhitekture, dok su pisanje i pravljenje zinea postali alat ekspresije tek kasnije, s puno raznovrsnijim obimom tema i briga.

„Nisam jako upućena u umjetničku scenu jer je jako ekskludirajuća prema svima koji nisu direktno involvirani u Akademiju umjetnosti, ili koji nisu prošli kroz određene institucije. Tipični nepotizam, co-opting queer feminizma i njegovih tema, te neoliberalizacija/deradikalizacija kvir identiteta koju sam dosad vidjela na ovim prostorima mi ne daje posebnu volju da istražujem više“, objašnjava Anela.

Na osnovu iskustva umjetnice/umjetnika, spol/rod i diverzitet su česte teme u queer umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine. Ova umjetnost često promiče raznolikost i istražuje pitanja identiteta, naglašavajući različite aspekte LGBTQ+ iskustava. Za Veru, njen identitet najmanje utiče na njen rad i umjetnost.

„Pošto radim s ljudima konstantno, mislim da u tom aspektu dosta utiče na atmosferu u kojoj dočekam ljude, ostavim trag na njihovom tijelu i ispratim ih dalje. Dosta individua mi je reklo da se osjećaju sigurno i kao da su na sigurnom kada dođu da se tetoviraju kod mene, što je meni izrazito bitno jer je tetoviranje za mene nešto sveto i ritualno, nešto više od samog šaranja po koži,“ istaknula je ona.

Anela stavlja svoj identitet ipak u drugu perspektivu gdje se njen queer identitet u umjetnosti prvenstveno manifestira u samom pristupu umjetnosti. Traži antitetične kontekste i vidi umjetnost kao anti-hegemonijalni alat za izgradnju solidarnosti, zajednica, sigurnih prostora i tako dalje.

Anela, privatni arhiv

Reakcija lokalne zajednice

Reakcije lokalne zajednice na queer umjetnost variraju i ne mogu se generalizirati. Postoje različiti stavovi unutar zajednice, s različitim razinama prihvaćanja i otpora. Ova varijabilnost ukazuje na važnost daljnjeg rada na edukaciji i osvještavanju o LGBTQ+ pitanjima unutar društva.

Anela to objašnjava na sljedeći način: „Nešto što mi je bitno istaknuti u ovom kontekstu jeste (već odgovoreno) pitanje ko je queer, a ko LGBTQIA+, i gdje se nalaze razlike. Da, u najboljem slučaju imamo jednu zaista queer zajednicu i u tom bloku bi bile velike razlike u privilegijama, potrebama, reprezentacijama, tematikama, radikalnosti, dosljednosti itd. S obzirom da smo daleko od tog ideala i da u našoj stvarnosti imamo jako fragmentiranu i neoliberaliziranu, prije LGBTQIA+ nego queer scenu, susrela sam se kako s validnom tako i s nevalidnom kritikom (ili otporom) i prihvaćanjem od strane raznih aktera i grupa.

Sa radionice u saradnji sa umjetničkim projektom “fe-mini-ism” München, Njemačka
Sa radionice u saradnji sa umjetničkim projektom “fe-mini-ism” München, Njemačka

Za anti-queerness, kao i sve druge oblike opresije i marginalizacije, imam nultu toleranciju. Kada pišem o „validnoj kritici / otporu“ i „nevalidnom prihvaćanju“, odnosim se specifično na odnos između queer i LGBTQIA+ grupa. Desničarski otpor i nasilje su više nego registrovani i dio dnevnog javnog diskursa, te se zato ne osvrćem na njih.“

Nešto što je Vera dodala na sve jeste da „lokalna zajednica biva podijeljena u najmanju ruku – jedni su fascinirani samom pojavom umjetnika ako izgleda iole drugačije ili ekscentrično i radi su da se upuste u istraživanje umjetnosti istog i razmjenu neke vrste, a drugi su potpuno preplašeni nečim što ne razumiju i ne mogu da stave ni u jedan njima dosad znani kalup pa većinom ignorišu ili ne odobravaju. Podjednako i otpor i prihvatanje su krucijalni za umjetnika, balans oba nas motiviše i prizemljuje u isto vrijeme. U mom iskustvu je uvijek više bilo lijepih momenata, konekcija i razmjena.“

Vera, privatni arhiv

Uloga queer umjetnosti u zagovaranju za prava LGBTQ+ osoba

Queer umjetnost igra ključnu ulogu u podizanju svijesti i zagovaranju za prava i ravnopravnost LGBTQ+ osoba u Bosni i Hercegovini. Njeni umjetnici i umjetnice postavljaju važna pitanja, provociraju i otvaraju dijaloge koji su esencijalni za napredak ove zajednice. Njihova kreativnost i hrabrost pomažu u razbijanju predrasuda i stigmatizacije, otvarajući put prema većem razumijevanju i empatiji.

„Umjetnost je ključna u svim kontekstima marginaliziranih zajednica jer dopušta poseban i dostupan pristup tematici onima koji nemaju takva iskustva. Umjetnost može puno direktnije, brže i afektivnije slomiti predrasude, stigme, uvjerenja… nego npr. akademski rad. Međutim, za fundamentalnu promjenu društava u kojima živimo, ne smijemo ostati isključivo i primarno na nivou umjetnosti, već moramo integrisati razne frontove borbi, poput produkcije znanja, obrazovanja, politike, zdravstva itd.“, naglašava  Anela.

S druge strane, Vera naglašava kako umjetnost ima i tu ulogu otvaranja i širenja vidika: „Jako je bitna za vidljivost samog umjetnika iako je nekima više povezan sam queer identitet s umjetnošću, a nekima manje, no opet pripadamo istim vodama i rastemo zajedno.“

Podrška lokalnih vlasti i umjetničkih institucija

Nažalost, queer umjetnici u Bosni i Hercegovini suočavaju se s brojnim izazovima i nepravdom.

„Meni lično nisu poznate niti inicijative, a posebno ne politike koje promoviraju predstavljanje queer zajednica u umjetnosti kako u BiH tako i na Balkanu. Imam osjećaj da kada smo uključeni, uključeni (znači: tolerisani) smo prvenstveno radi reprezentativne potrebe institucija, koja proizilazi od dirigovanih procesa ‘demokratizacije’, a ne jer smo percipirani kao ravnopravni/e građani/ke, odnosno kao politički subjekti koji mogu doprinijeti društvu sa svojim perspektivama i iskustvima. Ne mogu reći da su svi nivoi vlasti zakazali, jer to implicira da su se ikada o nama brinuli. Od konstantnih opisa poput ‘izdajnica/ka’ i neprofesionalne patologizacije u ‘pacijente/ice’, preko psihološkog zlostavljanja, pa i terora, do fizičkih napada i eskalacija, zaštite nema, pravde nema. Na elementarnom nivou se suočavamo s ogromnim (i bespotrebnim) poteškoćama, tako da je aktivna, materijalno osjetljiva podrška jako daleko“, objasnila nam je Anela.

Umjetnici i umjetnice hrabro nastavljaju stvarati i izražavati svoje perspektive unatoč preprekama s kojima se suočavaju. Queer umjetnost igra ključnu ulogu u osvještavanju javnosti i zagovaranju za prava LGBTQ+ osoba u zemlji, dok se istovremeno suočava s brojnim izazovima koji zahtijevaju daljnje napore kako bi se stvorio inkluzivniji i podržavajući umjetnički ekosustav u Bosni i Hercegovini.

Anela, Manifesto za i protiv arhitekture 2021
Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Nindža, zaostala, bezgrešna ili nepropisno pokrivena – lične priče žena s hidžabom u BiH
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Najgora cimerska iskustva - "Kupala se samo četvrtkom", "Imali su seks na mom krevetu", "U njenom ručku su bili crvi"...
Intervju s dr. Milom Jevtićem: „Mentalno zdravlje se neguje baš kao i sve drugo“
Zašto studirati međunarodne odnose?
More Stories
Novo lice lokalne politike – Omer Berbić, sanacija travnate površine stadiona Tušanj, sanacija parka te veća funkcionalnost mjesnih zajednica