Preuzmite časopis “Poezija” – jedinstvenu platformu mladih pjesnika regiona

Zbog toga što u Bosni i Hercegovini ne postoji časopis za poeziju, grupa mladih magistara književnosti pokrenula je projekat pod nazivom Časopis „Poezija“, čiji je cilj bio da mladim pjesnicima regiona ponudi jedinstvenu platformu na kojoj će moći promovirati svoje radove.

Časopis je izašao kao trobroj, od 2015. do 2018. godine, a cilj je bio izabrati najkvalitetnije pjesme manje poznatih autora regiona i ponuditi ih bosanskohercegovačkoh kulturnoj sceni.

Časopis je nastojao kombinirati različite umjetničke izraze, te takvom formom privući pažnju generacija koje odrastaju daleko od pisane riječi i kojima obrazovni sistem poeziju prikazuje kao nešto što je monotono, dosadno, zastarjelo i nema nikakve veze sa njihovim životom. Tako su u časopis ušle fotografije, slike i crteži, a sam časopis promoviran je u vidu kratke predstave u kojoj su mladi glumci govorili stihove objavljenih pjesama.

U radu na trećem broju redakciji časopisa pridružili su se Srđan Gagić iz Srbije i Goran Čolakhodžić iz Hrvatske, te je časopis i u smislu redakcije dobio regionalni karakter. Sva tri broja objavljena su zahvaljujući volonterskom radu redakcije i saradnike, te podršci Federalnog ministarstva kulture i sporta, te Ministarstva kulture Kantona Sarajevo.

Besplatne primjerke časopisa možete skinuti u PDF-u na liknkovima u nastavku, a besplatne printane primjerke kontaktiranjem putem Facebooka Časopis “Poezija” ili na broj 061/619-938.

muzika, Srđan Bradarić

sestri

ja sam imao mali narandžasti gramofon
i to je bilo sasvim dovoljno sunca
u našoj sobi bez tapeta.

sjećaš se sobe?
bilo je pravilo: bez riječi, samo gramofon
samo pucketava muzika raspjevanih
pokojnika.

neki ljudi na gomili leže na tvom
i mom krevetu
jakne im mirišu po strahu
i oni nestaju do članaka
nemaju šake i stopala
tako ih pamtimo.

svi oni znaju pravilo:
samo šuškavi glasovi iz zvučnika
bez malih razgovora i uzdaha.
kad igla preskoči,
dobro je što nemaju dlanove da zaplješću.

mi ćemo ih ispratiti, Džolin (Džolin)
ti ljudi uvijek odu
a kuda, to nam je tada nebitno –
još će se dugo vrtjeti ploče
nećemo ni osjetiti da smo odrasli.

U OKU POSMATRAČA, Ahmed Bradarić

Prvog je bilo najteže

Gledao sam

uravnoteženo kretanje ramena

prouzrokovano disanjem

Povoljan vjetar

Idealnu razdaljinu

Pravilnu putanju metka

On

vjerovatno misleći

o kući i porodici

ni slutio nije

bio je previše neoprezan

kriv je za svoju

smrt

ostale sam skidao jednostavno

uživajući u tome

volio sam gledati

zaleđenu bol na njihovim licima

dok padaju pokošeni

Danas sam pedagog u školi

Pubertet je najveći problem

Nasilje nije rješenje

Ponekad

Poželim okidač

 

FRIDA KALO 1, Ana Markuc

Prevela: Ana Lalić

 

Maestro,

i ja znam

kako je kad ti se obrati svijet,

kad te pozove veliki grad.

Sve te žene na tvojim freskama…

Svakim potezom kista

me zatvaraš u moj duboki, bogati svijet.

Kada sam gurnuta u postelju,

znaš da ne pristajem na to da nemam izbora.

Nisam nepokretna.

Krvari, popušta,

pobacuje samo moje tijelo,

moje voljeno, potpuno tijelo.

Gore nego kad mi se urušava kičma,

više puta se moram naslikati s njom.

Sebično ostajem sama sa svojim bolovima.

Znam da moram najprije naći svoj glas,

tek će mi nakon toga veliki grad vratiti zov.

Slikam, slikam, slikam…

Sebe kroz tebe zbog sebe.

Comments are closed here.