Zbog toga što u Bosni i Hercegovini ne postoji časopis za poeziju, grupa mladih magistara književnosti pokrenula je projekat pod nazivom Časopis „Poezija“, čiji je cilj bio da mladim pjesnicima regiona ponudi jedinstvenu platformu na kojoj će moći promovirati svoje radove.
Časopis je izašao kao trobroj, od 2015. do 2018. godine, a cilj je bio izabrati najkvalitetnije pjesme manje poznatih autora regiona i ponuditi ih bosanskohercegovačkoh kulturnoj sceni.
Časopis je nastojao kombinirati različite umjetničke izraze, te takvom formom privući pažnju generacija koje odrastaju daleko od pisane riječi i kojima obrazovni sistem poeziju prikazuje kao nešto što je monotono, dosadno, zastarjelo i nema nikakve veze sa njihovim životom. Tako su u časopis ušle fotografije, slike i crteži, a sam časopis promoviran je u vidu kratke predstave u kojoj su mladi glumci govorili stihove objavljenih pjesama.
U radu na trećem broju redakciji časopisa pridružili su se Srđan Gagić iz Srbije i Goran Čolakhodžić iz Hrvatske, te je časopis i u smislu redakcije dobio regionalni karakter. Sva tri broja objavljena su zahvaljujući volonterskom radu redakcije i saradnike, te podršci Federalnog ministarstva kulture i sporta, te Ministarstva kulture Kantona Sarajevo.
Besplatne primjerke časopisa možete skinuti u PDF-u na liknkovima u nastavku, a besplatne printane primjerke kontaktiranjem putem Facebooka Časopis “Poezija” ili na broj 061/619-938.
- Prvi broj Časopisa „Poezija“: https://drive.google.com/file/d/1oAV0HynMlnlDQNCJe4qjOWdHAdiEfXg7/view?fbclid=IwAR319heKWh1byVq8Z_zTLXaDuE502zyiYtaRoTLVEKdAS1MFQaXRq95yezM
- Drugi broj Časopisa „Poezija“: https://drive.google.com/file/d/1DJxfv9tQXXWh0BfgRI_hHEH2cRAjrn8N/view?fbclid=IwAR3_cLVO0VBFfLaPleLF3kWfunxLd7e91ClLVo8xQzFai2FYCQ_q31epwO4
- Treći broj Časopisa „Poezija“: https://drive.google.com/file/d/1IkHQgCmbn_EmJP47CIZiWBlX9gmddlso/view?fbclid=IwAR3DMYVORzg9TVtkSsXVOIfRgRMm5arztiOvT2EQvDWGQa0VDj_F3pepBq4
muzika, Srđan Bradarić
sestri
ja sam imao mali narandžasti gramofon
i to je bilo sasvim dovoljno sunca
u našoj sobi bez tapeta.
sjećaš se sobe?
bilo je pravilo: bez riječi, samo gramofon
samo pucketava muzika raspjevanih
pokojnika.
neki ljudi na gomili leže na tvom
i mom krevetu
jakne im mirišu po strahu
i oni nestaju do članaka
nemaju šake i stopala
tako ih pamtimo.
svi oni znaju pravilo:
samo šuškavi glasovi iz zvučnika
bez malih razgovora i uzdaha.
kad igla preskoči,
dobro je što nemaju dlanove da zaplješću.
mi ćemo ih ispratiti, Džolin (Džolin)
ti ljudi uvijek odu
a kuda, to nam je tada nebitno –
još će se dugo vrtjeti ploče
nećemo ni osjetiti da smo odrasli.
U OKU POSMATRAČA, Ahmed Bradarić
Prvog je bilo najteže
Gledao sam
uravnoteženo kretanje ramena
prouzrokovano disanjem
Povoljan vjetar
Idealnu razdaljinu
Pravilnu putanju metka
On
vjerovatno misleći
o kući i porodici
ni slutio nije
bio je previše neoprezan
kriv je za svoju
smrt
ostale sam skidao jednostavno
uživajući u tome
volio sam gledati
zaleđenu bol na njihovim licima
dok padaju pokošeni
Danas sam pedagog u školi
Pubertet je najveći problem
Nasilje nije rješenje
Ponekad
Poželim okidač
FRIDA KALO 1, Ana Markuc
Prevela: Ana Lalić
Maestro,
i ja znam
kako je kad ti se obrati svijet,
kad te pozove veliki grad.
Sve te žene na tvojim freskama…
Svakim potezom kista
me zatvaraš u moj duboki, bogati svijet.
Kada sam gurnuta u postelju,
znaš da ne pristajem na to da nemam izbora.
Nisam nepokretna.
Krvari, popušta,
pobacuje samo moje tijelo,
moje voljeno, potpuno tijelo.
Gore nego kad mi se urušava kičma,
više puta se moram naslikati s njom.
Sebično ostajem sama sa svojim bolovima.
Znam da moram najprije naći svoj glas,
tek će mi nakon toga veliki grad vratiti zov.
Slikam, slikam, slikam…
Sebe kroz tebe zbog sebe.
