Odgovor iz Budimpešte sam dobio za mjesec dana. Tražili su mi broj računa na koji mi mogu vratiti novac. Izvinuli su se zbog greške. Tek nakon ovog iskustva shvatio sam do koje mjere smo navikli na loš standard. Kao žabe koje se žive skuhaju kada im se postepeno povećava temperatura vode, mi više ni ne reagujemo na uslove života koji, u mnogo slučajeva, predstavljaju kršenje naših osnovnih ljudskih prava. Naša ljudska prava, na taj način, dovode se u pitanje, a da mi toga nismo ni svjesni. A i kada jesmo, često ne poduzimamo ništa po tom pitanju.
Joined26/12/2018
Articles7
Armin Stefanović rođen je 1991. godine u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u
Sarajevu završava dodiplomski (2013), a potom master studiji (2015) književnosti i jezika. Na
Centralnom Evropskom Univerzitetu u Budimpešti i Beču završava master studiji historije
(2020). Prvu zbirku poezije Nemo i potraga za srećom objavljuje u sklopu festivala Ratkovićeve
večeri poezije (2020) kao nagradu za osvojeno prvo mjesto. Podučava jezik i književnost i piše
za portale i časopise. Interesuju ga književnost, antropologija i religija.
Ovoga puta nisam upao u zamku ovakvih organizacija jer sam imao posao i neko iskustvo. Međutim, kršenje ljudskih prava rijetko se dešava direktno. Poslodavci najčešće krše prava radnika na mjestima gdje se to može prikriti u okviru nekakvih procedura. Takvo je i pozivanje nekoga na intervju, a skrivanje činjenica o plati i uslovima, držanje kandidata u „magli“, nuđenje poslova kao „probni rad“ i sl. Sve je više ovakvih i sličnih koji iskorištavaju nezaposlene mlade da rade bez prestanka za neke minimalne honorare. Obaveze se samo povećavaju, a svjestan da nema drugog posla, ti nastavljaš raditi za minimalac.
Zbog toga što u Bosni i Hercegovini ne postoji časopis za poeziju, grupa mladih magistara književnosti pokrenula je projekat pod nazivom Časopis „Poezija“, čiji je cilj bio da mladim pjesnicima regiona ponudi jedinstvenu platformu na kojoj će moći promovirati svoje radove.
Na jednoj od stranica za dopisivanje naišao sam na profil Neobične želje. Iz znatiželje sam se javio i krenuli smo u razgovor o neobičnim željama. Kazao je da voli mlađe. Pomislio sam na prvu da se radi samo o još jednom tinejdžeru koji s nekim želi razgovarati o seksualnom životu. Na moje pitanje koliko mlađe odgovorio je sa koje još nisu krenule u školu.
Zbirka Plamena zavjesa sastoji se od 53 pjesme i 8 pripovjedaka. Izdavač je Dobra knjiga, a štampana je u Sarajevu, 2018. godine. Lirski subjekt zbirke progovara iz pozicije udaljenosti, ponekad i otuđenosti, a najčešće zapitanosti. Kao takva, zapitanost je oblak koji se nadvija nad sudbinom, vremenom, egzistencijom, jezikom, pravdom, ali nikada nad ljubavlju.
Vladati elektronskom bebom koju po cijeli dan nosim nije lako. Kada sam tek postao otac mislio sam da će biti lakše kada poraste. Ali, postaje sve teže. Aplikacije su teže, dijete traži sve više pažnje, hrane i energije. Nekad mi dođe da ga jednostavno isključim.
Deset dana sam bio izoliran od civilizacije – bez mobitela, knjige, sata. Iako sam bio sa drugih 100 ljudi, nismo mogli nikako komunicirati, čak ni gestikulacijom. Mogli smo razgovarati samo sa učiteljem vezano za tehniku meditacije ili sa menadžmentom vezano za smještaj, probleme sa zdravljem ili hranom.