Kako do studentskog posla u Sarajevu?

Omladinski magazin KAR!KE u sklopu mjesečne teme “Šta dalje?” nastoji da čitateljima pruži korisne podatke o fakultetima i studentskom životu u BiH: koji su najtraženiji fakulteti, a koji najisplativiji, gdje je najjeftinije studirati, kako do studentskih poslova, kakvi su uvjeti u studentskim domovima, šta kažu studenti, a šta profesori… Ukratko, serijal tekstova u sklopu ove teme može poslužiti kao svojevrstan brucoški vodič našim čitateljima pred kojima je važna životna odluka: šta i gdje studirati.

Studentski život u BiH nije nimalo jeftin. Stoga se studenti nerijetko odlučuju da rade povremene poslove paralelno uz školovanje. U ovim slučajevima, studentski servisi su posrednici pri zapošljavanju ove kategorije, te se upravo preko njih isplaćaju zarađeni honorari. Ono što je najbitnije za prijavu u studentski servis jeste status redovnog studenta. Poslovi su različiti, a uglavnom je riječ o čišćenju, utovaru, slaganju magacina, promocijama, teškim fizičkim poslovima. Također, studenti često znaju raznositi letke ili račune. Za ove poslove studenti mogu zaraditi od 3 do 10 KM po satu, a za neke poslove čišćenja dnevnica je od 25 do 30 KM.

Da bi postali član studentskog servisa potrebno je donijeti kopiju lične karte, CIPS, potvrdu kojom potvrđujete status redovnog studenta i kopiju bankovnog računa. Studentima Univerziteta u Sarajevu na raspolaganju je nekoliko studentskih servisa čiji je primarni cilj, odnosno trebao bi biti, povremeno angažiranje redovnih studenata i srednjoškolaca. Ali u stvarnosti, situacija je drugačija.

Karike Vam donose par iskustava studenata koji su se „okušali“ u pronalasku poslova preko studentskog servisa.

Minela Bičić je radila u Avazu u štampariji „Oko“ od 2008. do 2011. godine. Radila je na pakovanju i slaganju novina. „U Avazu se radi po potrebi jer uvijek ima i onih koji su plaćeni na dnevnicu i na satnicu. Satnica je 2 KM u Avazu. Otprilike se radi po pet sati kako njima odgovara“, navodi Minela i dodaje kako je se bitno prijaviti u studentski servis. Ova mlada djevojka je tokom studentske karijere imala priliku i da radi za kompaniju „Orbico“. Također, riječ je o studentskom poslu, gdje je radila na pakovanju i deklaraciji proizvoda. „Što se tiče Orbica, studentima je dnevnica 20 KM, a onima koji su na birou 18 KM. Isto si prijavljen preko studentskog servisa i moraš imati tu karticu koju nosiš u Agenciju za zapošljavanje da potpišeš ugovor. Radi se maksimalno desetak dana, jer tu svako svakoga gura. Maksimalna plata je 200 KM“, riječi su Minele Bičić za omladinski magazin Karike. Što se tiče prijave za Orbico, potrebno je otići direktno i ostaviti ime i prezime i broj mobitela. U sezoni juli/avgust kada su u deficitu radnika, onda  pozivaju studente. Što se tiče Avaza, također je prijava po istom postupku. Bitno je da se sve obavlja preko studentske knjižice.

Izvor: Avaz

Behija Omeragić je također studentica koja je imala iskustvo u Avazovoj štampariji „Oko“. Kolege koje su prije radile na tom mjestu su je uputili na taj studentski posao. Rade preko Waltera na Skenderiji, tj. vrše isplatu preko njih. „Uglavnom se radi navečer, a većinom rade studenti iz doma jer im je blizu.“ Radila je dvije godine, ali ne svaki dan, nego samo po pozivu, tačnije kada je trebalo radnika. „Posao je barem meni bio naporan i težak fizički. Kolege su mi rekle da im stalno treba radnika. Prvo sam otišla u Walter, registrovala se i onda otišla u „Oko“ i ostavila svoje podatke da me pozovu kada budu trebali radnici. Nakon par dana su zvali“, navodi Behija.

Ova mlada djevojka tvrdi, ukoliko se želi pronaći posao uvijek postoji mogućnost. „Promoteri se traže na sve strane. To je po meni dobar posao za studente koji su redovni jer se ne radi svaki dan. Naravno od te zarade ne možeš plaćati kiriju, režije, hranu i ostale potrepštine, ali svakako dobro dođe. Ja sam radila kao promoterka za Klas i super mi je bilo. Sat je 4 KM. A za „Oko“ tu radiš samo ako baš moraš jer je teško i malo plaćeno.“

Budući da me uvijek zanimalo, kako djevojke pronađu promocije, odlučila sam Behiju pitati više u vezi toga. Ona je registrovana u studentskom servisu Index. Svaki proizvođač npr. Orbico koji ima svoje proizvode i želi njihovu promociju kontaktira servis da im daju nekog studenta na dan, dva ili koliko se dogovore. Nakon odrađene promocije Orbico uplaćuje novčana sredstva servisu, a potom servis plaća studenta.  „Npr. Index ima na desetine svojih klijenata, Orbico je samo jedan od njih. Oni  pozovu i pitaju možeš li raditi, ako ne možeš, nema veze… znači nisi obavezan raditi svaki put kada te pozovu. Isto tako imaju i noćne promocije pića po klubovima i to je više plaćeno, ali o tome ne znam puno jer to nisam radila“, zaključuje Behija.

Studentski servis me nikada nije uposlio

Jasmina Mahmutagić je kao studentica također radila studentske poslove u periodu od 2008. do 2012. „Dok sam studirala, sama sam na internetu tražila koje se kompanije bave marketingom i prijavljivala se preko e-maila ili išla lično. Pošaljem CV i motivacijsko pismo. A dalje su me preporučivali za milion nekih privatnih događaja, koncerata i slično… Bila sam od prve godine prijavljena u studentskom servisu, ali me oni nisu nikada uposlili“, riječi su ove mlade djevojke. Kada bi otišla kod njih, odgovor je bio isti, rekli bi da nema posla. U praksi studentski servis ne nalazi poslove, u našoj državi služi firmama kao pokriće studentskih isplata, jer u većini slučajeva novac ide upravo preko njih. Što se tiče dnevnica, Jasmina navodi da se kreću od 3 KM do 10 KM ili po festivalima i događajima su dnevnice od 25 do 100 KM, zavisi šta radiš i koliko sati.

Jasmina je preporučila neke agencije gdje bi se mogli pronaći studentski poslovi:

Izvor: b-report

Mpg, McCann, Newevent,Proevent, SFF, Communis, Birn itd. Ništa preko servisa, sve direktno preko kompanija, s tim da svakako nemojte zaboraviti i Mita Group.

Haris Kljajić je još jedan od studenata koji je pronašao honorarni posao tokom studija. Radio je 50 sati mjesečno u New Yorkeru kao ispomoć 2016. godine. Ovaj mladi momak je otišao direktno do njih, tražio šefa smjene, ostavio podatke i CV. U momentu kada je predao prijavu, nisu bili potrebni radnici. 

„Nakon 7 dana sam pozvan, da dođem na probni rad koji je trajao 2-3 sata. Šef smjene mi je rekao da su zadovoljni načinom rada i da će me po potrebi zvati da dolazim raditi kao ispomoć. Pristao sam i od tada sam svaki mjesec radio 50 sati, pošto je samo taj broj sati mogao na jednog studenta. Osim mene, radila su još 3 studenta“, izjavio je Haris. Satnica mu je bila 4 KM, a tako je i svim ostalim studentima kod njih, tvrdi i dodaje kako je što se tiče isplate, sve bilo uredno preko studentskog servisa.

U ovom istraživanju, pronašla sam mnoge vrijedne i uspješne studente i studentice koji su tokom školovanja radili ili još uvijek rade. Jedna od njih je i S. D., koja nije željela da je imenujemo. Ona trenutno radi u kinu Cinema City, zaposlena je već 14 mjeseci preko studentskog servisa. Radi smjene koje traju pretežno 5 sati, plaćena je na satnicu i ona je jedan od rijetkih i istovremeno svijetlih primjera  koja je dobila posao preko studentskog servisa. „Ako mogu da dodam zadovoljna sam poslom, klima je topla, opuštena je atmosfera, kolege su spremne pomoći u svakom trenutku, kao i nadležni, posao teče bez pritiska bilo koga iz poslovne okoline, poslu pristupamo na ozbiljan način, sa naravno željom da uvijek i još više napredujemo“, ističe  mlada djevojka.

Kako do zaposlenja u SCC-u?

Mnoge studente i studentice zanima kako doći do zaposlenja u SCC-u, trgovinskom centru u Sarajevu. Konkretno iskustva studenata koji rade tamo jesu da su išli lično i predavali aplikaciju, pod kojom se prvobitno podrazumijevao CV. Željela sam pronaći osobe koje su lično imale iskustvo rada u nekoj od radnji u SCC-u. Nejla Hrelja je radila u Pull and Bearu.

Izvor: dema-s.ba

Za Karike ispričala nam je kako je došla do posla i kako je to raditi u trgovinskom centru. Ona se prijavila direktno u radnji, jer kako kaže od studentskog servisa nema koristi, rijetko zovu za koji posao. Posao koji je radila bio je plaćen 4 KM po satu i radilo se po potrebi. „Nemaš fiksno radno vrijeme, nekada se radi 2 sata, nekada 8. Nekada se radi jedan dan u sedmici, nekada 5“, govori Nejla i dodaje kako se sve dogovara sa njima. Ona se prijavila za studentski posao u Pull and Bearu u januaru 2016., a zvali su je tek u septembru, budući da je veliki broj studenata u prijavama i aplikacijama. Zara kao prepoznatljiv brend također upošljava studente i studentice. Jedna od onih koja radi studentski posao je i Samra Subašić. Plaćena je 4 KM po satu i prijavljena preko studentskog servisa. Posao je dobila tako što je lično predala CV.  

Budući da sam i sama bila studentica i tragala za nekim studentskim poslovima, ali je pretežno uvijek bilo neuspješno, smatrala sam da bi ovo bio dobar vodič za one koji žele pronaći posao tokom studija. Svakako poruka jeste da ne odustajete, da se ne nadate velikoj pomoći od strane studentskih servisa, ali da predajete molbe, aplicirate i tražite prilike, jer nikada ne znate koja će vam se vrata otvoriti. Mnogima su upravo ova iskustva obogatila CV, unaprijedila vještine i otvorila šanse za neke bolje pozicije. U svakom slučaju najbolje je ukoliko želite raditi, da potražite poslove lično, predate CV, a potom se prijavite u studentski servis, jer se isplata naravno vrši preko njih.


 Naslovna fotografija preuzeta sa: suggest-keywords

Ostavite komentar