No, nije, mili čovječe. Vjera se jedino pronalazi unutra. Baš svoj na svom. U prekući svojoj. U kući svojoj. U komadiću duše. Na međi srca. I džaba, ako to ne pronađeš.
Joined18/02/2017
Articles40
Živim vrijeme koje mi je na raspolaganju, a po zanimanju sam radosna.
Studentica sam MA Komunikologije, Fakulteta pol.nauka u Sarajevu. Svakominutni cilj mi je osvještavanje i traganje za Istinom. Komunikacija je moja iskonska potreba i pronalazim ju u svemu.
Neodvojivi dio moje ličnosti je priroda s kojom imam posebnu vezu i u kojoj pronalazim putokaze.
Slavite svaki dan, jer svako buđenje je rođenje i prilika da učinite još jedno dobro djelo. Život je sadaka od Boga, pa na sadaku uzvratite sadakom.
Mladić koji ima pitanje „za sve žene, djevojke ovdje.“ „Zašto vi žene, djevojke uopšte želite ići na posao, kod tamo nekog šefa da vam šefuje osam sati, ako vaš suprug radi i donosi platu? I kad možete biti kući i posvetiti se kvalitetnom odgoju djece?“
„Ja sam onaj čovjek koji je vidio i ratove, genocide i Sjevernu Koreju. I mogu kazati da apsolutno nikakve probleme nemam i da se radujem čaši pitke vode.“
Ovo je priča o samo jednom trkaču - mom kolegi Nicku, koji je zaobišao klasičnu liniju i sporta i života, a posebno liniju dobi.
Nisam krivila Boga za neispavanost ili šećerni prekardašijan
Što više uzimaš, više ćeš - UZIMATI. I to je taj komfor, odnosno mi nezahvalnici u njemu. No, uočih ga na vrijeme, pa mu konfrontirah. #NoSugarDecember Za sada ide dobro, kako dalje? Ko preživi, pričat će. Ipak, 'Bogznanajbolje'. Pajel?
Priča ide ovako: „Babo i mama spavaju u šatoru. Tu je jedno magare i cuko. Mama plače i bukvalno pita...
Nisam bježala, već išla ka cilju. Nisam se takmičila protiv, već trčala zajednički. Gurala sam se sama, a na kraju me pogurao neko drugi. Uočila sam pola onoga što hodajući nisam uočila. Oko sebe i u sebi. Nisam istrčala, već doživjela polumaraton. Sve je prošlo brže nego inače, ali ko bi rekao da prolaznost ponekad ima okus vječnosti?
Kilometri pretrčani po Vilsu su me doveli – meni. U dubinama moga bića doplivali su do uplašenog subjekta 'JA' i izvukli ga na površinu. Kilometri pretrčani po Vilsu su me upoznali s drugom stranom straha – slobodom.
„Bosansko gostoprimstvo, pa čak i u teškim izbjegličkim danima me kupilo. Iako je humanitarni rad ono zbog čega sam došao, želja je ono zbog čega sam ostao“, kaže Randy u razgovoru za KAR!KE.
Da su devedesete u BiH donijele, koliko i odnijele potvrđuje nam Marijina i Kevinova priča, pomalo nalik na crno-bijeli filmski romantik.
Kako se okuplja porodica u BiH, da li je i druga dijaspora osim tetke iz Njemačke tu i koja je hrana uveličala ovakve ‘praznike‘ od godišnjih odmora, saznajte iz augustopisa i godišnjeg odmora u znaku Edinine porodice.
Kako rashladiti tijelo kad je najtoplije? Već svi znamo da je odlazak na more hrvatske rivijere broj jedan kod većine...