“Sarajevo je moj već stari dom”

Luka Kasitz je čovjek koji je granice Sjedinjenih Američkih Država zamijenio onim malo manjima, ušušnijima, zelenijima granicama naše Bosne i Hercegovine. Letivši nešto više od petnaest sati, našao se u Sarajevu. Sada već starom domu.

Prvi kilometri njegovog interesa za BiH započeli su laganim koracima. Priču ću vam ispričati od samoga početka. Udobno se smjestite jer dug je put od malog sela u blizini Filadelfije do Sarajeva.

“Da, ja sam iz malog sela, otprilike 90 km od Filadelfije”, početak je Lukine priče. “Zainteresovanost za BiH je započela u fakultetskim danima kad sam redovno tokom ljetnog raspusta živio i volontirao van Amerike, u siromašnim sredinama kao što su Brazil i Haiti.”

Volontiranje mu je dalo uvid  u to koliko struka kojom se bavi može pridonijeti i promijeniti sredinu u kojoj se nalazio, pri tome misleći na ekologiju, kulturu življenja, te onaj humani momenat kako biti čovjek!

“Sva ta ideja oko uređenja i djelovanja s prirodom u meni je kristaliziralo želju da kao pejzažni arhitekta radim za zajednicu.“

Kada je pročitao članak o pejzažnoj arhitektici, koja je poslije rata živjela i radila na Balkanu, najviše u BiH, njegove putešestvije lagano su dobijale drugi smjer.  

Pogledavši fotografije koje su pratile tekst, nešto ga je privuklo ka BiH. Malim, ali čovječjim koracima, misija Luke Kasitza mogla je početi.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Prvi korak – turistička posjeta

Prvi, možda onaj malo sigurniji pokušaj dolaska u BiH, bio je najprije turistička posjeta 2007. godine, nakon diplomiranja. “U roku od šest dana sam odlučio da je BiH za mene. Zatim je uslijedio period od skoro dvije godine u kojem sam iz Amerike tražio organizacije s kojima bih mogao sarađivati”, riječi su kojima Luka opisuje potragu. Ostvarenje želje bilo je na vidiku kada je jedan član Rotary Cluba iz Sarajeva, Haso Hubijar, ponudio da živi s njim i suprugom u Sarajevu, te započne svoj život. “I tako je 01. 11. 2009. postao značajan datum jer sam počeo volontirati u Fondaciji Mozaik”, prisjeća se Luka.

Fondacija “Mozaik” zasnovana je na jačanju preduzetništva, a prvenstveno preduzetništva mladih. Mozaikova misija je prepoznati, omogućiti i ubrzati razvoj omladine, kako bi oni ostvarili svoje pune potencijale i neiskorištene resurse stavili u funkciju društvenog i ekonomskog osnaživanja BiH.

Volontirajući za “Mozaik”, upoznao je prijatelja Eldara Baltu s koji je dijelio ideju kako pridonijeti razvoju zajednice, te su 2011. godine odlučili osnovati udruženje za promociju društvene odgovornosti “Moba”. Kao pojedinci, bavili su se sistemskim investiranjem u lokalnoj zajednici. Cjelokupno udruženje je volontersko, bez operativnog budžeta i plate.

“Pokrenuli smo besplatan baseball klub za djecu, organizovali redovne akcije čišćenja grada, održavali parkove i popravljali klupe”, priča Luka, te dodaje, U jednoj godini pridružilo nam se više od 350 volontera.”

Na pitanje da li udruženje i dalje funkcioniše, Luka odgovara: “Godine 2014. smo pokrenuli prvu firmu kao nastavak aktivnosti udruženja Obrtničku djelatnost ‘IRGET’ koja se bavi uređenjem zelenila, što je super prelaz od akcije čišćenja parkova do pružanja profesionalnog uređenja zelenila.”

Gledajući sveobuhvatno, IRGET je postao društveni biznis. Angažovali su dečke iz marginalizovanih grupa, koji su uređivali javne zelene površine, a koje je i dalje finansiralo udruženje Moba.

Ipak, tačno je – svaki početak je težak

“Pretežak je bio taj početak kreiranja firme jer sam lično dosta vremena izostajao iz udruženja i fokusirao se samo na IRGET. Firma je krenula svoj razvoj od ‘manjih’ klijenata, do profila ‘ozbiljnih’ klijenata, uključujući Caffe Vatru, Marriott i Mađarsku rezidenciju”, svoju priču nastavlja Luka.

Kroz razgovor je spomenuo i značajno postignuće pri kojem je IRGET dobio priznanje od strane YUNUS Social Business Balkana u 2016. Firma je nagrađena u sferi prvog društvenog biznisa na cijelom Balkanu kao firma sa značajnim uticajem na zajednicu, iako je IRGET još uvijek u fazi svakodnevnog razvoja i stabiliziranja.

Zanimljiv detalj pomenuo je onako usput “Prošle godina sam započeo  partnerstvo s Admirom Turkusićem, te smo zajedno i formirali novi d.o.o. GreenStyle Solutions koji se bavi uređenjem zelenila, samo na višem nivou.”

“Sarajevo je moj već stari dom“

Nego, nakon dugih godina boravka i aktivnog življenja u Sarajevu, možeš li reći da je on tvoj novi dom? Znate li šta mi je Luka odgovorio? “Sarajevo je moj već stari dom, iako mi jako nedostaje taj osjećaj pripadnosti i dijeljenja s porodicom. U Pensilvaniji imam veliku porodicu.”

Ipak, sva ta nostalgija za porodicom nije ga “rasklimala”. Činjenica da investira svoj život u nešto trajno i važno, budi u njemu čistu vjeru i nadu da radi ono što najbolje zna. Sarajevo ga drži u kandžama, jer kako napominje, ljudi i dečki s kojima radi i živi također su njegova porodica. Zajedno kreiraju bolji život, stvaraju ljepšu okolinu, zbližavaju ljude i dišu zajedno s prirodom.

“Volim Sarajevo kao grad. Ponosan sam na njegovu ljepotu i šarm, iako sam svjestan svih nedostataka i slabih tačaka. Ima on neki svoj karakter.”

Bosnu i Hercegovinu Luka doživljava kao državu koja je u procesu razvijanja i u tome vidi slobodu i prostor za kreativnost i nove ideje. U Americi ne vidi mogućnosti za ovakvu vrstu posla, bar što se tiče njegove struke.

Strpljen-spašen

Lukin plan za budućnost zove se strpljenje. Želja mu je da polako gradi IGRET i GreenStyle Solution. Cilj je pružiti što kvalitetnije usluge uređenja zelenila, te jačati kapacitete, posebno ljude i znanje.

“Dok ne stvorim svoju porodicu ovdje, ne znam gdje ću ostati zauvijek. Znam samo da je Sarajevo moj dom.”

U stand by poziciji znamo biti i mi mladi i stari. Naše Karike trebaju znati i prepoznati mogućnosti koje nudi BiH, jer svaki naš odlazak ne znači nužno rješavanje problema. Danas ćete otići negdje, sutra se vratiti i uočiti promjene kojima ste mogli pripadati.

Bosna i Hercegovina je kuća svih nas, a to nam je dokazao Luka, svjetski , a naš. Zemlja se voli u svoj njenoj prirodnosti, jer na njenom ulazu će vas dočekati topla dobrodošlica, a unutrašnjost sami treba da zavolite.

 

*Fotografije preuzete sa FB stranice Irget landscapes @irgetsarajevo

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
sanja.stevanovic

sanja.stevanovic

1990. bila je godina moga dolaska. Od tada pa do danas, ne znam koliko se promijenilo. Možda malo ljudi, okolina i energija. Znam, nije se promijenila moja ljubav prema pisanju, crtanju i filozofiji. Prijatelji me znaju kao umjetnicu, kritičarku, a manje kao profesoricu filozofije :). Ja predlažem da me sami upoznate! Pisana riječ budi mnoge osjećaje!

Comments are closed here.