Poziv iz devedesetih traje i danas: Amerikanac koji mijenja BiH

Bosna i Hercegovina je u ratu posljednje decenije devedesetih, uz svo zlo koje je to vrijeme donijelo, dobila i nevjerovatne ljude koji će joj služiti i godinama nakon toga.  Jedan od njih je mladi Amerikanac, koji je nakon završenog studija, otišao da volontira u Njemačku. Njemačka organizacija je počela raditi sa izbjeglicama iz Bosne u Hrvatskoj. Mladi Amerikanac je došao u Hrvatsku, gdje je upoznao Bosance. I čiča-miča?

Pa ne baš.

Randy Puljek-Shank se bavio humanitarnim radom za vrijeme rata u BiH, sa bosanskim izbjeglicama, ali ono što je izrodilo iz njegovog rada opredijelilo je njegov daljnji životni put.

„Bosansko gostoprimstvo, pa čak i u teškim izbjegličkim danima me kupilo. Iako je humanitarni rad ono zbog čega sam došao, želja je ono zbog čega sam ostao“, kaže Randy u razgovoru za KAR!KE.

Prvi susret s Bosnom mu je dao novo iskustvo. Radio je, pretežno sa djecom, koja su bila u teškoj duhovnoj i materijalnoj situaciji. Kako kaže, tu je iskusio negativnost rata, ali osjetio pozitivnost Bosne. U BiH je proveo skoro dvije godine, od januara 1995. do decembra 1996. , završne faze rata. I ne, nije kliše da svaka ratna ima i ljubavnu priču, jer je Bosna dokazala suprotno. Randy je upravo tu, upoznao svoju srodnu dušu i buduću suprugu – Amelu. Nakon toga se vratio u SAD, na dalje doškolavanje i usavršavanje, zajedno sa svojom suprugom. Ponovo su se vratili u BiH, 2002.godine.

No, vratimo se na 95/96. i ‘love story’ na ratni način.

Ne tako klasični ljubavni klasik

Ovaj par se upoznao na zajedničkom poslu, volontiranju. Kako kaže Randy, supruga je tada čak dobila poziv od policije, jer su prečesto bili zajedno. U martu 1996.godine, uslijedilo je vjenčanje u Kraljevoj Sutjesci, koje su proslavili u pola sata udaljenom Kaknju.

Pozivnica za vjenčanje

Obzirom da je bio rat, aktualan je bio i policijski sat. Ipak, njih dvoje su se dogovorili sa policijskim nadležnicima da ostanu duže, jer je wedding time. I zaista, uspjeli su. Počelo slavlje, ples i igra, a ubrzo i policajci u odorama koji su prekinuli slavlje. Puljek-Shank im objasniše kako su se već dogovorili sa njihovim kolegama iz postaje za duži ostanak, ali ovi su to zanemarili, te ih već počeli “pisati”. Ipak, na kraju popustiše i ostaviše mladence, a i sve ostale goste da slave ljubav u miru.

Poziv na koji su se odazvali

Ono što je zanimljivo jeste njihovo zajedničko prezime Puljek-Shank, koje nose oboje. Kako kaže Randy, nisu htjeli da se odriču vlastitih identiteta, ali su htjeli da imaju i zajedničko prezime. Ovo je bila idealna forma i kompromis, u tom slučaju.

Nakon perioda ličnog usavršavanja i doškolavanja, par se vratio u BiH 2002. godine. Kažu da ih je vratio osjećaj i glas službe ovoj brdskoj balkanskoj državi. Deset godina nakon povratka su radili za humanitarnu organizaciju, za koju Amela i danas radi dok je Randy trenutno u poslu oko svoje doktorske teze i istraživanja na temu kredibilnosti i legitimnosti udruženja u bosanskohercegovačkom društvu.

NVO – Šta raditi i kad nema novca?

Naš sagovornik ističe da se vidi napredak u radu profesionalnih organizacija u BiH, iako ih je možda mali broj. Randy, kao veliki zagovarač neformalnog obrazovanja i volonterskog rada, ističe kako ne vjeruje da stvarna pomoć dolazi izvana. „Više vjerujem da je do ljudi lično. Kako će se organizirati, mijenjati poglede i situacije, šta će željeti, kako ostvariti željeno. Ono najbitnije, šta raditi i kad nema novca.

Dodaje da NVO sektor u BiH još se treba jačati, ma koliko ga ‘pojedinci i većina’ osporavali. Ono što je važno jeste da ljudi koji imaju elana, nemaju podršku od drugih u dovoljnoj mjeri. Upravo je to, kako kaže, njegov zadatak – pomoć entuzijastičnim ljudima sa solidarnošću, na svaki način. Jedino tako ćemo stvarati novi sloj društva – pokretače promjena.

„Imamo dvije vrste solidarnosti. S jedne strane političku, koja je rijetka, a koju najviše očekujemo. Dok je s druge strane tu uzajamna solidarnost ‘običnih’ ljudi, koju zanemarujemo“, ističe Puljek-Shank, dodajući da je upravo ova druga, uzajamna solidarnost –prijatelja, komšija, prolaznika i svih drugih struktura društva mnogo bitnija i jača.

Restart – iz pepela

„Promjena je više moguća, ukoliko započnemo od lokalnog nivoa. Naprimjer, ulazom naše zgrade“, spiritus movens je našeg sagovornika. Nešto slično propragirali su pokretači projekta Miss Irby, o kojem smo pisali u maju.

Randy nam je spomenuo i konkretan poslovni poduhvat ‘Restart’, koji je relativno nov na području BiH, a za koji se nada da će pokazati pozitivne ishode. Restart funkcionira kao poslovna ambasada za bh.dijasporu i bh. poduzetnike, a cilj je da pruži usluge poduzetnicima, polsovno orijentiranim pojedincima i općinama u BiH, kojima treba bolja međunarodna mreža, bolja platforma za razmjenu informacija, kao i direktne investicije.

Konkretno, realiziraju pomoć bosanske dijaspore, poduzetnicima u Bosni, njihovom ekonomskom ili društvenom razvoju. „Maksimalno kroištenje bh.dijaspore. Restart je tačka koja spaja ulagača-dijasporu i neku novu firmu-startup. Umrežavanje i pozitivna ekonomija“ , objašnjava Randy.

Dodaje i da je to jedan od njegovih zadataka u BiH, biti spona i pokretač promjena u društvu, jer razumije i zapadni, ali i bosanski mindset’.

Ostanak ili odlazak iz BiH?

Randy ističe da život u BiH možemo učiniti vrijednijim. Postoji toliko izuzetnih ljudi u BiH, sa zanimljivim vještinama i znanjima, ali je stvar da sistem to ne podržava. Upravo je zato jako bitno imati internu motivaciju za ostanak ovdje, zaključuje. „Praktički te sistem tjera, ali smatram da motivisani ljudi pronađu jedni druge. I na taj način pobjeđuju taj isti sistem.“ 

„Najveća prepreka je da ljudi smatraju da je politika negativna i prljava, a zapravo su predstavnici politike, većinom, takvi. Politika je pozitivna nauka, ali ako se ne bavimo politikom ona će se baviti nama… Također, ne trebamo sve političare svrstavati u isti koš, jer uvijek ima i pozitivno-angažiranih osoba sa kojima trebamo surađivati. Mijenjati stvari kroz politiku je težak proces, ali je gore ne mijenjati nikakako“, kaže nam za kraj Randy Puljek-Shank.

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
Sarajevski studenti književnosti na strani ideologije Vojislava Šešelja
More Stories
Manuela Mandić: Sve započinje i završava crtežom