S obzirom da sam već pisala o svojoj trkačkoj grupi „Trčanje i to“, na početku ću napomenuti da ovo nije još jedna priča o trčanju. Dobro, nije još jedna priča samo o trčanju.
Susrećući se s raznim profilima trkača, pronašla sam mnoštvo inspiracije i životne volje. Ipak, ovo je priča o samo jednom trkaču – mom kolegi Nicku, koji je zaobišao klasičnu liniju i sporta i života, a posebno liniju dobi. Nick je, dakle, moj trkački frend, koji ima 64 godine, ali prije nego se prevrnemo od stereotipa, hajde da vas u ostatku članka upoznam s ovom zanimljivom personom i simuliram zašto je baš Nick, pronašao svoje mjesto na Karikama.
#Nakačite_se.
Nick Jaković je rođen 11. decembra, davne 1953. godine u Wolverhamptonu u Engleskoj.
Majka mu je rođena u Kanadi krajem 1920-ih, ali se preselila u Englesku s četiri godine. S druge strane, otac mu je rođen u Donjim Dubravama u Jugoslaviji (današnjoj Hrvatskoj), također u 1920-ima. Nakon Drugog svjetskog rata otišao je u Englesku gdje je radio kao rudar, a u kolibi gdje je radio upoznao je Nickovu majku, koja je kuhala u restoranu na istom mjestu. Vjenčali su se 1949. godine, a njegova sestra je rođena iste godine.
Živjeli su u malom selu u West Midlandsu u Engleskoj – Gornalu / saksonska riječ, ‘mjesto s dvije vjetrenjače’/.
„Kad sam bio tinejdžer, posjetio sam svoga djeda i baku u Dubravama. Tokom tog vremena otkrio sam meditaciju. Prijatelj mi je dao dvije knjige učitelja meditacije pod imenom Sri Chinmoy. Pročitao sam knjige dok sam sjedio u polju na djedovoj farmi. Pisao sam Sri Chinmoyju neposredno prije mog dvadesetog rođendana i pitao mogu li postati njegov učenik, a on me prihvatio. Počeo sam slijediti njegovu filozofiju i polako mijenjao svoj pristup životu“, započinje Nick.
Takva vrsta meditacije je meditacija o produhovljavanju srca i jedna od filozofija mira. Takozvana ‘meditacija u akciji’ manifestuje se tako da unutrašnji mir koji osjećamo ispoljavamo u našim aktivnostima na otvorenom.
Iako je rođen u Indiji, Sri Chinmoy se preselio u Ameriku 1964. godine, a nakon nekoliko posjeta njemu, Nick se preselio u Ameriku 1978. godine i tamo ostao učiti od njega sve dok se 2009. nije odlučio vratiti u Europu.
Kad je imao sedam godina, razvio je interes za uzgojem stvari, a za koji pretpostavlja da je došao iz njegovih obiteljskih gena, s obzirom da mu je djed bio farmer.
Kada je htio da napusti školu, upoznao je časnika, koji ga je pitao šta želi raditi ili studirati. Naš Nick nije znao odgovor, pa ga je časovnik preupitao šta voli raditi. „Odgovor je jednostavan – volim uzgajati i baviti se sportom.“ Časovnik mu je predložio da proučava hortikulturu, a sam Nick je bio iznenađen činjenicom da ide na fakultet gdje proučava nešto što mu se sviđa. Budući da si nije mogao priuštiti školovanje, radio je i učio u odjelima lokalnih parkova, koji su ga u međuvremenu poslali na koledž.
Ovaj zanimljivi prirodnjak otkrio je i ljubav prema kuhanju s 13 godina, što je postala još jedna od njegovih vještina, a u tinejdžerskim godinama odlučio se za vegeterijansku ishranu.
Nickova transcendencija
Dio filozofije Sri Chinmoya zove se samo-transcendencija, a ideja je da napredujući koristimo naša postignuća kao stepenice za nova. Također, Sri Chinmoy je podsticao svoje učenike da trče, manifestujući unutrašnje meditaciono iskustvo, poput tragača koji idu prema cilju.
Nakon što se preselio u New York i postao dio Sri Chinmoyove zajednice, istrčao je svoj prvi maraton, a nakon njega i ostale gdje je postigao i svoj PB (personal best – time) od 3 sata i 9 minuta. Tokom trkačkih iskustava u New Yorku, Nick je otkrio ultra trkače. Ultra trkači su oni trkači koji trče utrke duže od standardnog maratona, od 50 K do 100 milja u dužini. Tu su i utrke koje pokrivaju vremensko razdoblje, od 24 sata do nekoliko dana. „Osjećao sam da je to uvelike u skladu s filozofijom transcendencije. Tako sam i počeo sudjelovati u svim vrstama ultra utrka“, ističe Jaković, koji je tokom perioda od 20 i više godina ostvario neke zanimljive ciljeve. Naravno, podijelio ih je s nama, pa pogledajmo u nastavku:
- 93 milje (150 km) u 24 h
- 108 km u 12 h
- 495 km u 6 dana
- 1000 km, čak 4 puta s najbržim vremenom od 13 dana 23 h i 52 minute. Već spomenuti PB na maratonu od 3 sata i 9 minuta, ali i PB na polumaratonu od 1h i 25 minuta. Tu su još zavidni rezultati na kraćim trkama od 10 km (38 min i 48 s) i 5 km (19 min i 50 s).
Ovaj nevjerovatni čovjek je, kako kaže, bio inspirisan svakodnevnim trčanjima, pa je imao dugogodišnje periode svakodnevnog trčanja. Jedan od najdužih svakodnevnih trkačkih perioda bile su 4 godine, 8 mjeseci i 6 dana. Ovaj niz je prekinut sedmog dana kada se Nick vraćao za New York iz Beča, ali se desio 11. septembar, te je uslijed trodnevnih avionskih presjedanja, prekinuo četverogodišnji niz sa samo tri dana netrčanja.
Zamislite samo to, tri dana nije trčao, pa je prekinuo brojanje i nastavio ispočetka. Šta je s nama običnim smrtnicima?
Godine 2009. Nick se preselio nazad u Europu, ali ovaj put na brdoviti Balkan, gdje je najprije živio u Ljubljani tri godine. I tu ističe dva bitna momenta. Saznao je da su selo njegovog oca u Hrvatskoj osnovale izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, tokom Drugog svjetskog rata, a da je njegovo prezime Jaković porijeklom iz Kaknja. Inače, prije toga je nekoliko puta posjetio Sarajevo od ’98., i kako kaže, „mislim da mi je bilo predodređeno da se konačno smjestim ovdje. U proljeće 2012. godine, moja DNA me dovela natrag, Bosni.“
Drugi bitan momenat je da je od 15. januara 2011. godine pokrenuo svoj svakodnevni trkački niz, koji još uvijek traje i uskoro mu se približava sedma godina.
Njegov Učitelj/Guru mu je dao ime Chanakhya, koje simbolizira dosta značenja, ali jednom riječju predstavlja – Mudrost.
„Ljudi me pitaju zašto sam došao živjeti u Bosnu, kad toliko ljudi želi otići… Ipak, društvo nam konstantno nameće ‘kako trebamo ovo ili trebamo ono’, uzimajući kontrolu nad nama. Za mene, meditacija je postala ključ za vrata života. U savremenom svijetu imamo mogućnost da putujemo gdjegod i kadgod želimo. No, kada nas gura društvo govoreći nam šta trebamo, nikada nismo istinski sretni. Gonit ćemo se i težiti tim obrascima, ali sreću nikada dostići nećemo. Stoga je moja meditacija ključ koji je otključao spoznaju jedinog ispravnog putovanja. Živeći život koji želim, desile su mi se prilike koje nikad nisam očekivao. Dovele su me natrag u moje srce. Gdje sam najsretniji. :)“, završava naš dragi Nick, koji može biti primjer svima nama.
