Kako izgleda savršena žena i za koga se ona uopšte oblikuje? Kroz istoriju, ženstvenost je mijenjala lice, ali su zahtjevi ostali zbunjujuće kontradiktorni. Ova priča prati kako su norme oblikovale žene, ali i kako su žene, tiho ili glasno, uzvraćale tom oblikovanju.
Piše: Tajra Novaković
Rod je performans, kaže Judith Butler, a po tome je ženstvenost možda najskuplji i najpoznatiji komad na repertoaru. “Glumice” u ovoj predstavi su konstantno na sceni, od samog rođenja do smrti, neprestano prateći scenarij kroz odrastanje. U ovoj beskonačnoj predstavi se očekuje da budemo i krhke i jake, i prirodne i savršene, i poslušne i buntovne – sve u istom igranju.
Ženstvenost se sastoji od niza kontradiktornih očekivanja a publika, čini se, nije nikad zadovoljna. Od srednjovjekovne čednosti do modernog “girlboss” ideala, žene su stoljećima ponavljale iste performanse pod različitim aranžmanima. Ako je ženstvenost društveno konstruiran skup osobina, ponašanja, izgleda i stavova koje se povezuju s „ženskim“, šta je onda to “žensko”?
Prvo žensko trojstvo – inkubator, sluškinja i tiha žena
U srednjem vijeku u Europi, Crkva i svećenstvo ima veliku ulogu u životu ljudi. Katolička crkva, kao i ostale velike monoteističke religije, pripisuju ženama šutnju i pasivnu podložnost muškarcu. Uloga žene je isključivo odgoj djece i upravljanje kućom.
”Jedina dobra žena je tiha žena.” je poslovica koja se može čuti na svim jezicima svijeta. Još od biblijskih vremena, pa i prije, glavna dužnost žene bila je da bude savršena supruga i majka. Sve što je radila ili govorila imalo je vrijednost samo u onoj mjeri u kojoj je služilo njenim majčinskim zadacima. Ako se od nje očekivalo da bude obrazovana, to je bilo samo zato da bi mogla odgajati obrazovanu djecu. Malo toga se očekivalo, a još manje željelo od žene. Njena cijela vrijednost bila je svedena na sposobnost da rađa djecu, brine o njima i o svome mužu.
U priručnicima s početka novoga vijeka popisani su poslovi koje sve djevojke moraju naučiti do svoje udaje – presti, tkati, šiti i izrađivati odjevne predmete svih vrsta, kuhati, brinuti se o vrtu i domaćim životinjama… U knjizi Ženski medicinski vodič iz 1853. godine, autor Joseph Hippolyt Pulte objašnjava: „Savršena žena je oblikovana tako da u svakom pogledu može ispuniti teške dužnosti supruge i majke, u punoj snazi i zrelosti tijela i uma.“ Očito je odrastanje u ženu bio beskrajan posao sa samo jednim ciljem. Poruka je bila jasna: budi dobra supruga, budi dobra majka, i time ispunjavaš svrhu svog života.
Radnica-heroina i tradicionalna žena – početak “savršenog” balansa
Tokom Prvog svjetskog rata kao i Drugog svjetskog rata, ideal ženstvenosti doživio je zanimljivu, gotovo paradoksalnu transformaciju. Dok su muškarci masovno odlazili na front, žene su bile primorane da preuzmu uloge koje su do tada bile rezervisane isključivo za muškarce: rad u fabrikama, vođenje farmi, pa čak i angažman u vojnim bolnicama i administraciji. Tako se rodila figura „radnice-heroine“, najpoznatija u liku Rosie the Riveter, simbolu američkih žena koje su radile u industriji oružja i teške mehanizacije.
U tom periodu, ženstvenost je dobila praktičnu i gotovo „mušku“ dimenziju: od žene se očekivalo da bude fizički snažna, izdržljiva, hrabra, spremna da preuzme uloge „čuvara privrede“ i „stubova nacije“. Kratke frizure, radna odjeća i sigurnost u pokretima odjednom su postale poželjne osobine. U propagandnim plakatima žene su prikazivane s mišićavim rukama, odlučnim pogledom i sloganima koji su ih pozivali da „učine svoj dio za pobjedu“.
Međutim, u isto vrijeme, od njih se i dalje očekivalo da zadrže svoju „pravu“ ženstvenost: da ostanu nježne, skromne, moralno čiste i odane muškarcima koji se bore. Mediji su često slali poruke da, iako su sada radnice i medicinske sestre, njihova „prava“ svrha ostaje čekanje muža kod kuće i održavanje porodičnog ognjišta.
Kako bi žene zadržale svoju ženstvenost, čini se da je bilo potrebno odrediti nove norme, pa 1915. modni časopis Harper’s Bazaar izdaje katalog s reklamom za haljinu bez rukava. Model na reklami pokazuje pazuhe, što je do tada bilo nezamislivo. Tako se javio “problem” ženskih pazuha jer su reklame prikazivale žene, u haljinama bez rukava, sa neobrijanim pazusima kao nesretne. Potom, 1922. godine, Sears Roebuck katalog reklamira posebne ženske britvice, paralelno reklamirajući haljine bez rukava.
Ubrzo pitanje nije bilo kako uvjeriti žene da se briju ispod pazuha, već im ponuditi najbolji proizvod za to, što dokazuje da je ženstvenost od početka dio marketinga. Nakon Drugog svjetskog rata, osvanula je slika Betty Grable sa obrijanim nogama, što je u početku postavila ideal poželjne žene, a onda i normu za apsolutno svaku ženu.
Tako je ideal ženstvenosti tokom ratova bio duboko kontradiktoran i postavio je temelje za današnjicu: žena je morala biti i jaka i poslušna, i praktična i elegantna, i privremeno neovisna, ali trajno vezana za tradicionalnu ulogu supruge i majke.
Flapper djevojke – strah od etikete “dosadne” žene
Dvadesete godine su bile obilježene “Flapper” djevojkama i prividnom slobodom. One su partijale do zore, nosile široku i udobnu odjeću, imale strastvene ljubavne afere, a masovna dostupnost kontracepcije značila je da mogu odgoditi majčinske „dužnosti“. Daleko od slike majke, idealna žena tog doba bila je društveni leptir, modno osviještena, duhovita i svjetska figura nalik Zeldi Fitzgerald — žena koja je mogla popiti svakog muškarca „ispod stola“. Ali pod jednim uvjetom: možeš sve, samo ne budi dosadna.
Radije bih napravila ‘pogrešnu stvar’ na zabavi nego da ne uradim ništa uopće. Djevojka koja obuje svoje nove lijepe štikle pa se spotakne o saksije s palmama ili slučajno prekine muziku na klaviru — da, ljudi će joj se smijati, ali će je i zapamtiti! Ljudi će ti oprostiti što si bila nespretna ili ‘neispravna’, ali ti nikada neće oprostiti ako si dosadna. — citat iz knjige savjeta za mlade žene iz 1920-ih godina.
Boginja domaćinstva i Marilyn Monroe efekat
Nakon što su žene tokom Drugog svjetskog rata ušle u radnu snagu i dokazale, kako svijetu tako i sebi, da su savršeno sposobne raditi „muške poslove“, na scenu se u strahu vratio stari ideal ženstvenosti: domaćica 1950-ih. Ona je bila oličenje čestitosti, živjela je u predgrađu, opsjednuta čistoćom, uvijek besprijekorno dotjerana i izuzetno talentovana u kuhanju. “Bez napora” bi balansirala između brige o djeci i kućanskim poslovima u lijepoj haljini, sa konstantno sređenom frizurom i urednom šminkom. Časopisi, filmovi i reklame su slavili ideal da žena mora biti smirena, odana, ljubazna, skromna i diskretna. Poželjno je da bude „fina djevojka“, idealizovana verzija zdravog nacionalnog duha.
Uporedo sa idealnom domaćicom, Marilyn Monroe postaje simbol ženstvenosti — zavodljiva, ali istovremeno nježna i ranjiva. Monroe je često igrala uloge naivne, „glupe plavuše“, koja privlači muškarce svojom ljepotom i seksipilom, ali istovremeno djeluje nedužno i ranjivo. Upravo ta kombinacija zavodljivosti i nevinosti činila je osnovu tadašnjeg ideala ženstvenosti. Žena je trebala biti poželjna, ali ne previše samosvjesna; privlačna, ali podložna muškom vodstvu; snažna svojom ljepotom, ali slaba u odlučivanju. Takav ideal naglašavao je pasivnost, poslušnost i privlačnost kao ključne ženske vrijednosti.
Od majčinskih bedara do dječačkih bokova pa do mišićave ženstvenosti
Nedugo nakon Marilyn Monroe i trenda ženskih oblina, u šezdesetim godinama dolazi do preokreta i pojavljuje se ideal Twiggy. Mršava i dječačka figura, postaje novi simbol ženstvenosti. Time se raskida sa dotadašnjim naglaskom na zaobljenost i majčinske oblike tijela. Twiggy je pokazala da žena ne mora nužno biti zanosna u tradicionalnom smislu da bi bila privlačna i moćna, ali opet, kroz nerealna očekivanja mršavosti.
Nakon oblina i dječačke figure, u kratkom vremenskom roku dolazi novi ideal: supermodeli iz osamdesetih. One su bile totalno kontradiktorne svim prijašnjim idealima — mišićave, zastrašujuće, ambiciozne žene i zračile su aurom moći, s ogromnim kaputima i jastučićima na ramenima koji su dodatno pojačavali efekat „ratnice poput Xene“.
Savršena žena 80-ih postala je androgena, agresivna i samopouzdana, a istovremeno je naglašavala svoju ženstvenost upadljivom šminkom i pretjeranom frizurom. Na televiziji smo viđali borbene, neustrašive likove poput Murphy Brown i Roseanne, koje su bile snažne i neovisne žene, koje se nisu lako dale zastrašiti.
Ali, naravno, onaj uobičajeni pritisak da žena bude „sve u jednom“ je počeo rasti. Pritisak da bude uspješna poslovna žena, a istovremeno održava kućanstvo, porodicu i društveni život, sve to bez zapostavljanja svog izgleda je rastao i danas je prisutan u punom sjaju.
Ultimativni ženski performans današnjice
Tradicionalna uloga nije nestala već se samo prilagodila modernom aranžmanu — danas imamo potpuno novi kalup ženstvenosti: savršena žena. Ona je uspješna, ambiciozna, obrazovana i finansijski stabilna (ali ne previše da ne ugrozi muški ego); ona stalno radi na sebi — pohađa kurseve, treninge, volontira (ali ni slučajno ne zapostavlja svog partnera) i tako njen karijerni uspjeh znači da je “ostvarena”. No, ne sasvim ostvarena.
- Ona se treba udati, ako ne želi, onda je ona sa deset mačaka.
- Ona treba biti majka, jer „to je prirodno i ispunjava ženu“, ali ako ne želi djecu, onda je sebična i nedovoljno žena.
- Ona treba biti posvećena porodici, ali ako se potpuno posveti kući, onda je nezanimljiva i neostvarena, pa ona treba biti ambiciozna i karijerno uspješna, ali ako je previše fokusirana na posao, onda zanemaruje porodicu.
- Treba biti lijepa i njegovati se, ali ako se previše sređuje, onda je površna i opterećena izgledom, pa ona treba biti prirodna i spontana, ali ako ne izgleda savršeno, onda je nemarna i zapostavila se.
- Ona treba biti samostalna i nezavisna, ali ako previše pokazuje svoju snagu, onda je hladna i muškobanjasta, pa ona treba biti nježna i emotivna, ali ako pokaže previše osjećaja, onda je slaba i preosjetljiva.
- Treba biti seksi i privlačna, ali ako je previše slobodna u izražavanju svoje seksualnosti, onda je nemoralna i laka, a ako nije onda je fina, ali ona fina nije privlačna kao ona laka.
- Treba biti dobra kuharica i domaćica, ali ako provodi previše vremena u kuhinji, onda nije ambiciozna, a ako nije dobra domaćica onda nije dobra žena.
Savremena žena je girlboss – žena koja može sve. Ona je, uz mnogo truda, prirodno savršena. Njen omiljeni izraz je “budi najbolja verzija sebe” ali je redovno dio takmičenja “autentičnosti” na društvenim mrežama. Ona širi “body positivity”, a potrošačka kultura redovno unovčava njenu nesigurnost kroz kupovinu šminke i preparata za njegu. Ali ona je ženstvena. Kao i sve one žene prije nje.
Život nije scena i ti nisi najskuplji komad na repertoaru. Žensko tijelo ne treba da bude još jedan trend i tvoja ženstvenost još jedan performans u nizu. Možda najveći problem nije to što ne možemo biti sve, nego što smo povjerovale da to uopšte moramo.
