Ako ti se čini da je srednja škola reality show u kojem je glavna nagrada sačuvati živce, nisi sam/a. Ovaj tekst je baš za tebe.
Piše: Belma Građan
Kažu da su srednjoškolski dani najljepši u životu. I jesu, ako zaboraviš na testove iz matematike, odgovaranja iz historije i traumu koju ti ostavi lektira od 300 strana koju moraš pročitati za dva dana. Ako si trenutno srednjoškolac/ka i osjećaš se kao da si u reality showu koji se zove “Ko će duže izdržati bez nervnog sloma?” – nisi sam/a.
Ovaj tekst nije naučni vodič, nema formule za uspjeh, i vjerovatno te neće spasiti jedinice iz fizike, ali možda ti izvuče osmijeh, ponudi neki koristan savjet ili ti barem pokaže da je sve to kroz što prolaziš potpuno normalno.
Profesori nisu zmajevi (osim kad jesu)
Većina profesora zapravo želi da ti pomogne, ali to je ponekad teško shvatiti kad te pita „Šta smo radili na prošlom času?“, a ti ni ne znaš da je prošli čas bio jučer. Bitno je da pokažeš minimum truda: zapisuj, pitaj ako ne znaš (iako te je sram), i barem se pravi da slušaš. Glumi ako moraš. Ako si već glumio/la kod kuće da ti nije dobro zbog testa, znaš osnove.
Bitno je da pokažeš barem kap truda: zapisuj nešto, klimaj glavom kao da ti je sve jasno, te postavljaj pametna pitanja tipa “Hoće li ovo biti na testu?”
Nećeš svaki dan imati volju za učenjem i to je okej, ali ipak imaj na umu da su i profesori ljudi — i oni zaboravljaju, mijenjaju raspoloženje i primjećuju kad se neko trudi. Ponekad su dovoljni osmijeh i “Dobar dan” da te spase od dodatnog pitanja pred tablom.
Učenje na zadnjem času? Ah, poznata srednjoškolska tradicija
Ako ti treba adrenalinski sport, probaj učiti noć prije kontrolnog od pet lekcija. Nema ničeg kao osjećaj kad se moliš da baš tvoj red naučenih pitanja bude na testu. Ako si ikad učio/la cijelu noć i pio/la tri kafe da bi zapamtio/la gradivo iz biologije – čestitam, kvalifikovao/la si se za takmičenje u mentalnoj izdržljivosti. Iako znamo da ćeš to opet uraditi (jer… tradicija).
Međutim, ponekad je potrebno učiti na vrijeme. Ne zbog ocjena (okej, malo i zbog njih), već zbog mira duše. I sna. I da ne izgledaš kao zombij ujutro. Nije loše imati metodu učenja koja će ti odgovarati, makar to bio haotični Word dokument s naslovom „NAUČI OVO MOLIM TE“.
Jer stvarno, ništa ne ubija volju za životom kao kad na testu prepoznaš jedno pitanje… i ono je iz gradiva koje si preskočio/la. Bar ti neće biti dosadno kad stalno balansiraš između “ne znam ništa” i “možda ipak prođem”.
Društvo — spas ili propast?
Prava ekipa te podržava, šalje ti zadaću u 22:59 i smije se s tobom kad oboje padnete test. Ali pazi na one koji te vuku nazad. Ako ti neko stalno govori „ma nema veze, pusti to“ – možda i trebaš pustiti njih. Prava prijateljstva rastu i kroz smijeh i kroz stres koji proživljavate dok učite da se ne biste gledali i u augustu.
Izvannastavne aktivnosti — ili: kako da bar nešto volim u školi
Ako imaš priliku, uključi se u neku sekciju, radionicu, omladinsku organizaciju (npr. Karike, wink wink). Ne mora sve biti samo škola. Na tim mjestima često upoznaš ljude koji te stvarno razumiju, razviješ sebe i otkriješ da postoji život i van ocjena i ocjenjivača.
Možda ćeš otkriti talenat koji nisi ni znao/la da imaš – pisanje, crtanje, gluma, vođenje projekata. A možda ćeš samo shvatiti da ti ta dva sata sedmično spašavaju živce. I to je sasvim dovoljno.
Mentalno zdravlje je bitnije od kontrolnog
Stres je normalan, ali nije normalno da ti svaki dan bude borba za preživljavanje. Možda će ti reći da “svi prolazimo kroz to” — i to jeste istina, ali ne znači da se tvoja osjećanja trebaju ignorisati. Ako osjećaš da ti je previše – razgovaraj s nekim od povjerenja. Prijatelj, razrednik, psiholog, ma i fikus iz hodnika ako treba (koji te, realno, nekad bolje razumije od pola razreda). Nisi slab/a ako tražiš pomoć. To je zapravo hrabrost.
Prve ljubavi
Srednja škola je i mjesto gdje prvi put (osim kad si imao/la pet godina i rekao/la da voliš nekog jer ti je dao/la čokoladicu) shvatiš šta znači nekoga stvarno voljeti ili cijeniti. Najbolji prijatelji znaju kad ti treba zagrljaj, a kad miran kutak za plakanje uz test iz matematike kao bonus.
Pogledi u hodniku, lajkanje starih slika na Instagramu, stajanje pored na času tjelesnog jer „slučajno“ imate isti tim… Sve je to dio paketa. Nekad traje, nekad ne, ali se te srednjoškolske ljubavi dugo pamte.
I ne, nisi glup/a jer ti je srce slomljeno zbog nekog ko ne zna tablicu množenja. To je samo život. I hormoni. I srednja škola.
U suštini . . .
Ne postoji savršen recept za preživljavanje srednje škole. Ali imaš mozak, humor i druge ljude oko sebe. Nekad ćeš pasti test, nekad ćeš zaboraviti sportsku opremu, nekad ćeš dobiti peticu iz biologije i osjećati se kao car. Sve je to dio paketa.
Bitno je da ne izgubiš sebe u cijelom tom haosu. I da znaš, srednja škola se preživi. I to s dobrim pričama za kasnije.
I za kraj . . .
Ako si došao/la do kraja ovog teksta – čestitke, već si dokazao/la da imaš strpljenja, i to je pola preživljavanja srednje škole. Zapamti: nisu najvažnije ni petice, ni dužine referata, ni da uvijek sve znaš napamet. Nekad ćeš pasti na testu, nekad ćeš zablistati. Nekad ćeš zaspati na času, nekad ćeš se smijati do suza na odmoru. Najvažnije je da ostaneš svoj/a, da učiš na greškama i da znaš kad treba stati, odmoriti i reći sebi: „Dajem sve od sebe, i to je dovoljno.“
Srednja škola jeste haos. Ali to je onaj haos iz kojeg izađeš jači, mudriji i sa barem deset priča koje ćeš pričati prijateljima na faksu ili na kafi godinama kasnije. A do tada… diši, uči, smij se i pametno koristi one „zaboravio sam svesku“ izgovore.
Naslona fotografija: Taiki Ishikawa
