Zašto me budiš, proljeće. Ti si tek laž. Svijet nema ništa za mene. – Gete: ‘Jadi mladog Vertera’
Piše: Asja Sefer
“Jadi mladog Vertera” je priča o mladom čovjeku koji voli, gubi i polako tone u ambis. O tome kako je biti mlad, ranjiv i “previše” svijetu koji od njega traži da se prilagodi, šuti i nastavi dalje.
Zašto je Verter još uvijek relevantan lik?
Verter sebi oduzima život radi neuzvraćene ljubavi, ili nečeg dubljeg?
Nakon objavljivanja romana, navodno je došlo do vala sličnih samoubistava među mladima u Evropi. Danas se ova pojava očituje u povećanom broju samoubistava nakon smrti neke poznate ličnosti, pogotovo one koju prate i pretjerano glorificiraju mladi kao što je tadašnja publika Vertera. Ovaj fenomen se zbog toga naziva Verterov sindrom/efekat.
Verter nije lik iz prošlosti; njegov osjećaj nemoći prisutan je i danas. Svoju usamljenost i frustracije izražavao je pismima, mladi to rade objavama. I danas se mladi osjećaju kao da ih niko ne sluša. Govore im da su preosjetljivi, da moraju biti stabilni, brzi, produktivni – ili ništa. Verter, kao i većina mladih, želi da ga neko razumije, ali kao i svi mi- nailazi na zidove.
Zvuči poznato?
Verter uopšte nije primijetio kada se snijeg počeo topiti. Bilo mu je jasno da se treba prilagoditi suncu tek kada mu je zasjalo ravno u oči, no ni tada nije bio spreman prihvatiti činjenicu da je zimi došao kraj. Očekivalo se da se pomiri s činjenicom da je Lota vjerena i da se povuče. Niko nije mislio da je takvo ponašanje mladog i perspektivnog muškarca prihvatljivo. Bio je ljut na sve; od Lote, preko društva, pa sve do samog sunca koje samo izvršava svoj jedini zadatak – sija.
Prebrz tempo života, previsoka očekivanja i manjak empatije u društvu prouzrokovali su antagonizam Vertera prema svemu što ga okružuje. Kao da cijeli svijet baš njega namjerno provocira. Svijet je i dalje lijep, ali on više ne može da mu pripada. Ne može, ili samo još uvijek nije spreman?
Šta stoji između redova?
Verterov otpor i bijeg od realnosti bili su pogubni, ne samo za junaka priče, već i za mlade žrtve takozvanog Verterovog sindroma. On je primjer onoga što se dešava kada se emocije ne prepoznaju na vrijeme. Dokaz da mladi i te kako imaju moć, energiju i volju, ali da im je ponekad potrebna pomoć oko usmjeravanja istih.
Gete nije glorifikovao Verterovu odluku. Ova priča nije recept, nego upozorenje. Djelo je objavljeno 1774. godine, a još uvijek govori o mladima. Ne zato što se ništa nije promijenilo, nego zato što se neke stvari još uvijek prešućuju. Vrijeme je da se nešto preduzme!
Ko je kriv?
Lota je mogla da sačeka i ne zaruči se tako brzo. Društvo je moglo biti malo razumnije i pomoći Verteru. Sunce je moglo da sačeka kraj njegove depresivne epizode. Verter je mogao sačekati drugu ženu. Mogao je shvatiti da nije centar svijeta. Mogao je sačekati i ne povući obarač sam na sebe. Mogao je da sačeka kraj vlastite depresivne epizode.
Krivica ovdje nije polarna, jedonostavno je došlo do nesporazuma. Verter nije bio u sukobu sa svime oko sebe, nego sa samim sobom. Tačno je da ga okolina nije mazila, ali nisu ni ratovali kako je to Verter shvatio. Čovjek se od životinje razlikuje, između ostalog, po tome što se može prilagoditi. To nije lak zadatak, ali nije ni nemoguć i očekuje se od svih nas. U svakom aspektu. Neprestano.
Kako dalje?
-
- Nužno je govoriti o tegobama otvoreno, bez osuđivanja i romantizovanja.
- Stabilnost i pripadanje nisu luksuzi, nego potrebe.
- Mladima mora biti omogućeno pravo da traže pomoć i da zbog toga ne budu shvaćeni pogrešno.
U zavisnosti od njihovog intenziteta, svoje frustracije, pogotovo danas, možemo riješiti na mnoge načine. Sve je manje stigmatizacije na temu potražnje psihološke pomoći. Ponekad je potrebno samo izaći, otići u prirodu, “uzemljiti se”. Biti aktivan/na, imati hobi(je), pronaći distrakciju. Razgovarati s porodicom, društvom, stručnjacima – osobom od povjerenja. Početi mijenjati male stvari, stvoriti kontinuitet, naviku, “uhvatiti zalet”, dalje je sve lakše.
Proljeće dolazi bez pitanja, kao da ga je briga kroz šta prolazimo.
INFO KUTAK:
Plavi telefon (BiH): 080 05 03 05 – Besplatna i anonimna pomoć djeci i mladima, dostupna svaki dan.
