Ambiciozna, mlada, željna znanja i iskustva počinjem s prvom studentskom praksom već na drugom semestru prve studijske godine žurnalistike. Neću vas lagati i pričati kako je bilo teško balansirati posao i fakultet jer ja to nisam osjećala, s lakoćom sam čitala materijale potrebne za pripremanje ispita, te iste polagala. Tokom praktičnih vježbi sam briljirala, jer sam sve ono što je trebalo da tada radimo prvi put ja već radila kao praktikant na televiziji. Bila sam okružena mladim i jednako uspješnim (ili čak uspješnijim) kolegama, i između nas je uvijek vladala atmosfera takmičarskog karaktera. Ko će prvi preći iz revijalnog programa u informativni, ko će se prvi baviti istraživanjima, ko će objaviti prvi članak, ko se pojaviti kao zaštitno lice televizije...
Vodič za studente iz Bosne i Hercegovine kako u četiri jednostavna koraka do stipendija za studije u inozemstvu.
Odlučili smo za vas izdvojiti 10 filmova koji nam za sada ostavljaju dojam da bi mogli obilježiti ovu godinu.
Filozofija nije filozofiranje. Ona nas uči da čitamo različita mišljenja, ali ipak da gradimo svoje. Stil je ipak onakav kakav je čovjek.
Od objave toga teksta, ja sam stavljen na „crnu listu“ na Palama i u većini gradova u RS-u. Više nije bilo prijetnji, ali konstantni niski udari su itekako tu skoro tri godine – dobijao sam epitete da sam strani plaćenik, da sam prodao „vjeru za večeru“, da promijenim ime jer sramotim Srbe svojim razmišljanjem itd. Međutim, nisam odustao od pisanja sličnih tekstova.
I ko god mi čestita Dan nezavisnosti 1. marta, reći ću mu isto: „Vrati se tamo odakle si došao, a jasno je odakle je to”.
Ovoga puta nisam upao u zamku ovakvih organizacija jer sam imao posao i neko iskustvo. Međutim, kršenje ljudskih prava rijetko se dešava direktno. Poslodavci najčešće krše prava radnika na mjestima gdje se to može prikriti u okviru nekakvih procedura. Takvo je i pozivanje nekoga na intervju, a skrivanje činjenica o plati i uslovima, držanje kandidata u „magli“, nuđenje poslova kao „probni rad“ i sl. Sve je više ovakvih i sličnih koji iskorištavaju nezaposlene mlade da rade bez prestanka za neke minimalne honorare. Obaveze se samo povećavaju, a svjestan da nema drugog posla, ti nastavljaš raditi za minimalac.
Uporno jedemo šećere jer tjeraju naš mozak da oslobađa dopamin pa smo postali ovisni o njima. Skoro u svu hranu koju kupujemo fabrički su dodani šećeri, čak i u hranu koju smatramo zdravom (energetske pločice, keks od žitarica, voćni jogurti...).
Blog Jovane Misikić pristigao na naš konkurs „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“
Bosna i Hercegovina ima već trideset svojih nezavisnih i suvereno preživljenih godina. Kad prije?! Al' šta se ja čudim! Pa ja je poznajem dvadeset i tri godine. Pripadamo jedna drugoj dvadeset i tri godine na neki čudan način, u jednoj neobičnoj simbiozi. Iskrena da budem, kako živi, dugo i živi ova moja domovina, a šta je sve prošla, ma nema ona ni mnogo godina. Toliko razorena, preorana, opljačkana, al' diše, uporna. Ne da se ona. Ma dala bi se ona, al' ne damo se mi! Ne da se narod, pa tako ne da ni njoj da se preda. To sam baš nedavno shvatila.
Po nedostatku ideja za snimanje, jutjuberi su iskoristili već viđenu tehniku u rijaliti emisijama. Povećati gledanost, u ovom slučaju broj pregleda, međusobnim prepucavanjem, ismijavanjem, vrijeđanjem i svađama.
Čini se da je segregacija među mladima, ali i generalno među stanovništvom Bosne i Hercegovine, postala jedna opšteprihvaćena norma koju niko nema volje ili znanja da promjeni.
Avantura na Aljasci je bila iza mene i sada je bio red za novi let, ukupno četvrti u periodu od osam dana.
Plan je bio da sletim u noći s 12. na 13. maj u Honolulu, gdje će me neko pokupiti i odvesti do hotela.






















