Da se ne lažemo, do prije nekoliko mjeseci ni ja nisam znao dobar odgovor na pitanje šta je minimalizam. Meni...
„Ne daj da te sistem slomi!“, šapnu mi otac dok mu se suza od ponosa skriva u oku. Njegovo najmlađe dijete je upravo položilo zadnji ispit. Tog 2. jula 2018. godine mi nije bilo jasno zašto mi to govori, dok su mi ruke pune cvijeća i snage jer sam završila fakultet. Pa oče, cijeli svijet je sada moj, o kakvom sistemu pričaš?
„Ili jedeš ili budeš pojeden. Sad smo isti. Ubice. Razlika je u tome što sam ja malo civilizovaniji.“ (citat iz filma)
Teza da je svijet u kome živimo jedna vrsta džungle i borbe za opstanak stara je vjerovatno koliko i sama ljudska civilizacija. Uprkos raznim pisanim i nepisanim pravilima koja naše društvo razlikuju ili bi bar trebala razlikovati od životinjskog svijeta, čovjek je nerijetko okrutan i surov kao zvijer. Nekada je to iz bijesa, a nekada jednostavno posljedica okruženja i prilagođavanja na sredinu. Ova teza društva kao surove borbe za opstanak i pored njegove uređenosti je samo jedna od onih kojom se, kroz krajnje originalnu i zanimljivu priču, bavi „The Platform“ (El hoyo) iz 2020. godine.
Da opet pišem pozitivno, ne mogu. Jer je i jako malo pozitivnih primjera, jako malo izuzetaka. Uvijek svi isto ponavljaju...
“Svaki dio Plusminusa zapravo jeste taj kontrastni odnos, bilo da je to između crne i bijele boje ili samih odnosa linija u crtežu i odnosa grafike kao crteža i mode.“
U susret Novoj godini, mladi iz različitih zajednica naše države su ostavili svoje novogodišnje želje. Ova generacija mladih ima jedinstvene perspektive i težnje, preplavljene idejama o promjenama, rastu i zajedničkom prosperitetu. Kroz raznolike aspekte njihovog života, od ličnog rasta do društvenog angažmana, konture ambicija mladih oblikuju sliku budućnosti koja je prožeta nadom i entuzijazmom. Dok se susrećemo s pragom Nove godine, pročitajte želje mladih za Novu 2024. godinu:
Da li je moguće da je stvarnost postala toliko izokrenuta da pravo na dostojanstvo na radnom mjestu ne treba zahtijevati? Kada se osoba nalazi u situaciji da je jedina zaposlena u porodici koja od nje ovisi, potreba za izražavanjem i zahtijevanjem prava ne smije biti iskazana jasno i glasno. Zašto je to tako? Da li je moguće da je stvarnost postala toliko izokrenuta da je zahtijevati pravo na dostojanstven rad postalo izlišnim?
Prije 7 godina sam čuo za repera imena prof. sterMa. Znate, kada neko sempluje kultne „Indexe“ to je rijetkost, to se...
Kako rashladiti tijelo kad je najtoplije? Već svi znamo da je odlazak na more hrvatske rivijere broj jedan kod većine Bosanaca i Hercegovaca, ali da li je i jedini air conditioner? Naporan rad u ostatku godine nagradimo sa dvije, tri sedmice odmora. Odlazimo na mora, rashlađujemo se pod vrelim suncem,...
Kada sam se prije mjesec dana pojavio u ulici Gosposvetska 83 na ulazu u Studentski dom broj četiri, bio sam neka druga osoba.
Zelenika ili Drina jedna je od hladnih reka Bosne i Hercegovine. Kroz istoriju nam je poznata kao granica Istoka i...
„E, mogao si tamo pored onog drveta da me slikaš. Hoću da pocrkaju one kuje na instagramu!“, govori mi dok se smije, onako malo bahato, ali zaigrano poput djeteta koje je dobilo poklon.
