Zavisnost od interneta – bolest moje generacije?

“Hi. My name is Nikola and I am an addict.” Čuli ste ovu frazu u američkim filmovima na stotine puta.

Znate kad oni ovisnici o kofeinu ne mogu bez gutljaja kafe. Pa, ujutru, kako sami kažu, “ne funkcionišu“ dok ne popiju svoju dozu. Ne kažu to oni džaba. Unošenje kofeina u velikim količinama je poremetilo bazalni ciklus lučenja serotonina. Svi smo čuli za taj „serotonin“, hormon sreće i dobrog raspoloženja. Majka priroda nas je napravila da se on luči u jutarnjim časovima, ali u određenim mjerama. Ne da „zveknete“ pola litre kafe i da se onda kao dobro osjećate. Pa se navučete i tijelo ne može funkcionisati bez unosa na koji ste ga navikli.

E, nešto slično se dešava i sa internetom.

Kao što je kafedžijama gutljaj kafe ćeif i uživanje bez kojeg ne mogu, to je nama postao klik. Kladim se da i vi, čim se probudite, odmah na net. “Ustani fino, umij se, pa lijepo počešljaj. Doručkuj i popij čaj, pa počni dan kao čovjek”, govorila je moja baba Zaratustra. Znaju stariji nešto, ipak je empirija najbolji učitelj.

Ali našoj generaciji treba taj “gutljaj” interneta, kojeg nastavljaju konzumirati čitav dan.

Malo fiziološko objašnjenje. Naime, kada naš mozak dobije informaciju, on luči dopamin. Hemijska supstanca iz koje dobijamo adrenalin i noradrenalin. Ono što se dešava konstantnim dobijanjem informacija jeste kontinuriano doziranje dopamina u našem mozgu. Mi se dopingujemo malim dozama adrenalina na web-u, a fiziološki smo predviđeni da nam se ovo dopadne.

Ja sam Nikola i ja sam zavisnik.

I ti si, vjerovatno. Da, da, jesi. Možeš govoriti da nisi koliko želiš. „Denial is the first step “ – prihvati to, “bro“.

Znam da misle mnogi da to nije ozbiljno, ali jeste. Generacija Milenijala takozvanih, djece digitalne ere,  ima problem.

Pitanje za vas: „Da li ste šest sati dnevno online?“  Samo online, ne morate koristiti ništa. Nula poruka, niste ni takli „Fejsbuk”.

Uključen je Wi-Fi sigurno i duže, nećemo se lagati. Vidite, to je već zavisnost.

Sada malo stručnije i ozbiljnije.

Definicija – zavisnost od interneta je psihijatrijski poremećaj sa snažnim negativnim posljedicama na psiho-socijalno, radno, porodično, finansijsko i ekonomsko funkcionisanje ličnosti.

Ovo je zvanična definicija i stav psihijatara, a i naša stvarnost.

Klasifikovani tipovi zavisnosti od interneta su sljedeći:

1. zavisnost o informacijama – količina podataka kojim mreža raspolaže dovela nas je do patološkog kompulsivnog ponašanja. Mi beskrajno surfamo, skupljamo i skladištimo sve to u memoriju.

“Puno informacija, al’ premalo RAM-a
premalo RAM-a, premalo RAM-a
džabe objašnjavati kad je premalo RAM-a
premalo RAM-a, premalo RAM-a”

Edo Majka ipak “objasnio”, radi on to već godinama. Znači dolazi do Information Overload-a, što dovodi do poremećaja koncentracije, smanjenja efikasnosti, a često i do gubitka posla.

Čitali ste mnogo članaka o poslodavcima koji zabranjuju korištenje društvenih mreža na poslu, o aplikacijama koje nam blokiraju pristup. Pa, privatnici nas liječe, žele nam dobro. Okej, žele  i da radimo, ali ovo ukazuje da je problem realan i da ima posljedice.

2. zavisnost o računarskim igrama – Pali DOTu, prijatelju.

Igranje na mreži obuhvata kockanje, kupovanje ili bavljenje berzama, što rezultira gubitkom novca i poremećajem socijalnih odnosa.

3. zavisnost o “chatu” – ovdje postoje dvije vrste.

Prva je komunikacija u realnom vremenu, a druga u odloženom vremenu. Tu dolazi do virtuelnih prijateljstava, virtuelnih romantičnih veza i flertovanja. Česti su problemi sa porodičnim odnosima ili nastupi razvod braka.

A o pronalasku djevojke ili momka putem mreže trebalo bi mi još nekoliko stranica.

“We have all been there”,  jer to je sada standard, čak i normalno. A onda kada odete na kafu poslije intenzivnog dopisivanja u kojem ste ušli u svijet iluzija “srodnih duša”, bum! Tri dimenzije.  I četvrta –  realno vrijeme – mijenju stvari. Pa imate problem sa tokom razogovora, promjenom tema i dolazi razočarenje. I sam sam to iskusio.

4. zavisnost o društvenim mrežama – uf, gdje početi i kakvu vam poruku poslati.

Samo ću iznijeti podatke: 40% mladih pristupi mrežama iz auta, 64% u toku radnog vremena, 65% na odmoru (hej, odmoru), 34% na sastanku. Činjenice, facta non verba.

I vrijeme je da postanemo svjesni toga. Pa, odete na kafu i svi drže telefone. Najbolji prijatelj, vaša djevojka ili momak. Ma, i mama i tata! I onda se ljudi naljute na njih. Ja često pustim, “da vidim dokle će” – što kaže naša stara narodna bosanska izreka. Dovijeka, eto do kada!

Zato se moramo promijeniti. Stati i reći njima, ma sebi samima: ” U redu, imaš problem. Hajdemo da vidimo kako ćemo ovo riješiti”.

To je najvažniji korak dugog, dugog procesa. Ako ne uradite to, dolazi do hronične neispavanosti, poremećaja sna, zanemarivanja porodice, smanjenja uspješnosti na poslu ili fakultetu i školi. Takođe, dovodi do socijalne izolovanosti, alijenacije ili konflikta sa okolinom.

U najgorem scenariju imamo gubitak posla, razvod braka, finansijski problem, poteškoće sa pamćenjem i psihijatrijski poremećaj.

Foto: Pixabay.com

No, da vidimo šta možemo uraditi. Acta, non verba! Sada!

Prvi korak je uvijek prihvatanje situacije. Kada to uradimo i priznamo sebi, onda slijedi drugi korak.

Drugi korak je pronalazak pravog uzroka našeg bijega od stvarnosti. Bez izgovora tipa “treba mi za faks” itd. Ne treba nam 6 sati dnevno za to, znam, studiram.

Treći korak je određivanje načina kako taj problem riješiti, a ne pobjeći od njega. In medias res. Ne “in internet medias res”, molim vas.

Psihijatri ne preporučuje taktiku “sve ili ništa”. To je šok, potrebno je umjereno smanjivanje do razumne granice. Znači, nikada nećemo presjeći! Imamo svi primjere prijatelja koji izbrišu “Fejsbuk”, pa ga vrate i igraju se tako. Nije to rješenje. Odredite tačno vrijeme u danu kada provjeravate mail, društvene mreže itd.

Neće se ništa desiti ako ne odete dan-dva online. “Fear of missing out” je ono što nas drži zarobljenim. Ne propuštate zaista ništa važno,  doći će do vas prave informacije ako selektujete kanale kojima putuju. Probajte.

Ne morate ići u šumu da nađete “better connection”. Znamo taj citat svi. Racionalno iskoristimo ovu priliku koju naši roditelji nisu imali, umrežimo se zbog nas.

Mi smo digitalna generacija, nama je internet potreban! Budite korisnici, a ne iskorišteni!

Citiraću za kraj Rendija Marša iz  “South Park-a” i episode Over logging.

„Moramo koristiti internet samo kada je to potrebno. Najlakše je razmišljati u pravcu da možemo iskorištavati internet koliko god to želimo. Ali, ako ne budemo tretirali internet uz poštovanje koje zaslužuje, on bi mogao jednog dana nestati zauvijek.

Nema više pretraživanja bez ikakvog razloga, nema više bezumnog surfanja na našim laptopovima dok gledamo televiziju. Potrebno je da naučimo da živim UZ internet, a ne ZBOG njega.”


Naslovna fotografija: Pixabay.com

Volimo pročitati vaše mišljenje...

Najčitaniji tekstovi

Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
Riječ urednika: Septembar i vrijeme odučavanja
Zlatna Karika Ana Šego: Mladima je često potrebna čvrsta odskočna daska
Virtualni svijet i online upoznavanje: prednosti i mane
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Ne paničite! Evo šta treba da uradite ako izgubite ili vam ukradu telefon!
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
More Stories
Kako smo drugovali Sarajevom – iftar na Tabiji, pizza kod Mahira i pogled šehera