„Činjenica je da bi ljudi više imali motiva da ostanu ovdje ili se vratili ako bi mogli dobiti posao. To bi sigurno promijenilo i koncept Srebrenice. Mnogi kažu da je i banja Guber karika koja bi promijenila život u Srebrenici“, kaže Kojić navodeći kako osim Kuće dobrih tonova u gradu ima još dosta sportskih klubova, te dva kulturno-umjetnička društva. No, s obzirom na to da su podijeljena, tu vidi negativnu stranu.
U svom radu na portalu „eSrebrenica.ba“ i drugim medijima, Mladen je otkrivao potencijal svoga grada. Prisjeća se da je ovdje nekada bio jedan od prvih umjetničkih festivala. On se danas više ne održava, ali ni festivali uopće.
Kojić kao krivce vidi politiku i lokalnu vlast za koju smatra da treba prepustiti Srebrenicu Srebreničanima, jer na izborima i u vlasti odlučuju ljudi koji ne žive u tom gradu, te smatra da se treba više uraditi za lokalno stanovništvo s fokusom na ljude, a ne glasače.
Kako kaže, grad ima uslove i kapacitete za pristojan život, ali mu se to onemogućava.
Jedan od ključnih prioriteta Europske unije za Zapadni Balkan je podrška održivom razvoju i zaštiti okoliša. Europska unija prepoznaje važnost ulaganja u tehnološke inovacije koje će doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova, promicanju obnovljivih izvora energije i održivoj upotrebi prirodnih resursa. Međutim, unatoč tome, regija se suočava s određenim izazovima, a jedan od njih je neravnoteža između odlazne i dolazne mobilnosti stručnog kadra. To je djelomično posljedica nedovoljno razvijenih istraživačkih infrastruktura, nedostatka vrhunskih istraživačkih objekata i ograničenog pristupa najnovijim tehnologijama u regiji koje bi podržale održivi razvoj zajednica.
Istraživačke infrastrukture su dokazano od velike važnosti za društvo i ekonomiju jer ne samo da pomažu u rješavanju globalnih izazova, već privlače i najbolje talente. Unatoč tome što je vremenski okvir za početak izgradnje velikih istraživačkih infrastruktura bio sličan na Zapadnom Balkanu i u Zapadnoj Europi, regija Zapadnog Balkana je nažalost prošla gotovo 70 godina bez uspostave novih istraživačkih centara koji bi koristili najnovije tehnologije, dok se Zapadna Europa razvijala i kontinuirano unaprjeđivala u tom smislu. Međutim, u novije vrijeme, zemlje u regiji prepoznale su važnost ulaganja u naučno-istraživačke infrastrukture i krenule su u akciju.
Nikakva sreća ni nesreća nemaju veze s gore navedenim. Nije ova gospođa krojila svoju sudbinu kad je ušla u bolnicu Sveti Duh, niti su troje pregaženih tinejdžera išta skrivili, osim što su pozvali hitnu u dobroj namjeri. Nije ni krava ništa kriva, da se razumijemo. Niti jedan rad, pogrom, požar i poplava ne mogu otjerati toliko ljudi s područja jugoistočno od Sutle koliko može sistem, sistem koji bi se najbolje opisao jednim njemačkim terminom: „samorušeća novogradnja“.
U vremenu stalnih distrakcija koje vrlo lahko mogu prevariti pažnju ljudi, te vremenu društvenih mreža na kojima se često plasiraju pogrešne i lažne vrijednosti i iskrivljen privid realnosti, neophodno je biti posebno pažljiv prilikom kreiranja i održavanja našeg fizičkog, ali i digitalnog okruženja. U svemu tome je potrebno nastojati i da uspostavimo uslove koji će nam pomoći da realizujemo naše zamisli. Ohrabrujem mlade da uspostave balans između vlastitih interesovanja te da gledaju i izvan uobičajenih okvira – moguće je da naše djelovanje u naizgled različitim oblastima zapravo donese jedinstvena iskustva i da bude inspiracija da naučeno u jednoj oblasti povezujemo s mnogim drugim te da tako kreiramo nove vrijednosti!
Bosansko narodno pozorište Zenica je osnovano 1950. godine. Prema zvaničnim informacijama, na godišnjem nivou se premijerno izvodi oko deset predstava, kako za djecu i omladinu, tako i za odrasle. Iako se za Zenicu veže podatak da je jedna od prvih predstava u čijoj izvedbi su učestvovala djeca izvedena 1909. godine, tek je 1952. godine osnovano Pionirsko pozorište u sklopu BNP-a (tada Narodnog pozorišta Zenica) u kojem su aktivno sudjelovali dječaci i djevojčice, te stariji amateri vođeni stručnim članovima Pozorišta. Od svog nastanka do 1978. godine, Pionirsko pozorište dobija Nagradu grada Zenice, formira baletsku grupu i izvodi 89 premijera, 800 repriza i biva ispraćeno od strane 300.000 gledalaca. Pred kraj prošlog vijeka, BNP Dječiju scenu naziva Dječija i omladinska scena, da bi krajem sezone 2004/05. godine, dolaskom novog rukovodioca, sadašnjeg direktora BNP-a, dobila naziv Dječija, omladinska i lutkarska scena.
Najvažniji savjet koji bih izdvojila za mlade jest da samo s velikom dozom upornosti i strpljivosti mogu biti agenti pozitivnih promjena u Bosni i Hercegovini. Ne prihvatiti „ne“ kao odgovor. Može zvučati kao klišej, no mladi u Bosni i Hercegovini trebaju samo malo više hrabrosti i smjelosti u pokretanju procesa u našoj zemlji, dok vještine i znanje već imaju!
Eto, kad čitate kulturnu elitu BiH, da ne idem sada po imenima, koji hvale potez glumaca i menadžmenta navedenog festivala, sjetite se da je to i dalje ta jebena Bosna, srpska, hrvatska i bošnjačka, i da i dalje se nešto tu kotrlja, a ne iskrena namjera. Jer, naime, zašto Frljić radi predstave u Berlinu, a ne u Prijedoru, Osijeku ili Tuzli? Nije Frljić jedini, možemo nastaviti diskusiju. Bujrum.
„I queer osobe su Bosanke i Hercegovke, Bosanci i Hercegovci – tradicija i historija pripadaju svima nama pa tako i LGBTIQ osobama. Čest je narativ da su LGBTIQ osobe 'uvezene sa Zapada', zato svaku priliku koristimo da pokažemo da to nije slučaj, i da su LGBTIQ osobe uvijek bile i uvijek će biti dio društva. 'Kvirhana' je u svojoj ideji lokalni festival, i trudimo se da svakim izdanjem Kvirhane pružimo prostor lokalnim umjetnicima/ama da se izraze, a LGBTIQ osobama iz BiH da uživaju, zabavljaju se, razgovaraju i propituju društvene norme u sigurnom prostoru“, kaže Agić.
Moda je po meni vaš identitet, kao što je i odabir muzike i slično. To su mali pokazatelji ko ste vi. U Bosni i Hercegovini primjećujem da modno tržište sve više raste i tome se radujem. Vidim dosta mladih koji žele da dizajniraju i trude se u svom ostvarivanju.
„Izvještavanje u bojama duginog spektra: Priručnik za medijsko izvještavanje o LGBTIQ temama u Bosni i Hercegovini“ predstavlja jedan od rezultata vrijednog rada ONAuBiH tima koji je objavljen u sklopu projekta „Sve boje duge“, koji se sprovodi uz podršku USAID/INSPIRE programa.
Priručniku je prethodilo istraživanje koje je obuhvatilo mapiranje 14 najčitanijih bh. portala, a analizirano je preko 50 članaka. Analizirana su medijska izvještavanja o LGBTIQ temama unutar bh. medijskog diskursa neposredno pred i neposredno poslije Povorke 2022 (1. 4. – 30. 9. 2022.). Radom na istraživanju, istraživačice Kristina Ljevak i Jasmina Čaušević su, u saradnji s projektnim timom, proširile vremenski opseg i na nemili događaj u Banja Luci, koji se desio početkom ove godine.
Tema ovogodišnje Kvirhane je rod u najširem smislu. Slogan festivala “Rod da prostiš” je igra riječi koja kombinira stih iz poezije Mak Dizdara, “Bosna da prostiš”, s pojmovima roda i kvira. Slogan nosi šire značenje koje se odnosi na prihvaćanje i izražavanje različitih rodnih identiteta te propitkivanje tradicionalnih rodnih normi i stereotipa. “Rod da prostiš” sugeriše da se društvo treba odmaknuti od rigidnih rodnih kategorija i biti otvorenije prema raznolikosti. Umjesto da se osuđuje ili odbacuje, različiti rodni identiteti trebaju biti prihvaćeni i poštovani. Slogan također implicira da je važno razumjeti one koji se ne uklapaju u binarne norme roda, te da se treba graditi društvo u kojem se svaka osoba osjeća sigurno i slobodno izražavati svoj rodni identitet.
„Toliko sam ponosna na svog sina da mi srce može puknut od sreće“, kaže Jelena, majka šesnaestogodišnjeg Uroša. „Meni je najljepši, to valjda znate, ali da vam kažem kako igra košarku. Već se raspituju za njega neki strani klubovi!“ „A još k tome u gimnaziji, koja je realno najteža škola, prolazi s vrlo dobrim! Jezici mu idu odlično! Sigurno će upisati njemački ili engleski jezik!“
Izvještaj lokalnog MUP-a: U. R. (16), iz Banjaluke (pripadnik navijačke grupe „Lešinari“, učestvovao je u masovnoj tučnjavi/sukobu navijača FK Borac Banja Luka i FK Željezničar Sarajevo, te je zajedno s još 5 kolega nanio teške tjelesne povrede K. G. (19) iz Sarajeva, pripadniku navijačke grupe „Manijaci“. Pri samom sukobu, U. R. je prepoznat kao inicijator posebno brutalnih i nastranih metoda mučenja i nanošenja tjelesnih ozljeda. Navedeni K. G. je u životnoj opasnosti, pri čemu je već utvrđeno da će ostati invalid, ukoliko preživi.






















