-
Uroš
„Toliko sam ponosna na svog sina da mi srce može puknut od sreće“, kaže Jelena, majka šesnaestogodišnjeg Uroša. „Meni je najljepši, to valjda znate, ali da vam kažem kako igra košarku. Već se raspituju za njega neki strani klubovi!“ „A još k tome u gimnaziji, koja je realno najteža škola, prolazi s vrlo dobrim! Jezici mu idu odlično! Sigurno će upisati njemački ili engleski jezik!“
Izvještaj lokalnog MUP-a: U. R. (16), iz Banjaluke (pripadnik navijačke grupe „Lešinari“, učestvovao je u masovnoj tučnjavi/sukobu navijača FK Borac Banja Luka i FK Željezničar Sarajevo, te je zajedno s još 5 kolega nanio teške tjelesne povrede K. G. (19) iz Sarajeva, pripadniku navijačke grupe „Manijaci“. Pri samom sukobu, U. R. je prepoznat kao inicijator posebno brutalnih i nastranih metoda mučenja i nanošenja tjelesnih ozljeda. Navedeni K. G. je u životnoj opasnosti, pri čemu je već utvrđeno da će ostati invalid, ukoliko preživi.
-
Franko
Rođen u grozno doba čovječanstva. Između dva velika rata, sigurno najsiromašnije i vrlo teško doba za čovječanstvo.
Zemlja mu rođena okružena je morem, ribama i mornarima, te se sam odlučuje da postane mornar. Bio je ambiciozan. Majka kaže: „On je moj ponos. Ide na Olimpijske igre!“ I otišao je. Nije postigao neki značajan uspjeh, ali samo učešće na Olimpijskim igrama je već velika čast za svakog sportaša. Ipak, siromaštvo zemlje koja ga okružuje, premda je lijepa poput raja, prisililo ga je da se preseli u obećanu zemlju. USA. Franko se tamo ne snalazi. Brzo upada u probleme, žena ga ostavlja, dugovi se gomilaju, glava mu je velika poput Cocinog bubnja. „Franko je bio dobar muž i pošten čovjek, zaljubila sam se u njega jer je bio pravi muškarac“, rekla je Frankova žena.
I šta će Franko? Izludio čovjek od svega, pokušava, ali ne ide. Sjeda u avion i odlazi u srce svjetske kockarske industrije. Samo Bog zna koliko je tamo para potrošio, no ono što se definitivno zna je 100 000 dolara kojih je imao kod sebe – lažirao ženinu smrt i uzeo novce od police životnog osiguranja. Na povratku nazad, u avionu mu je prekipjelo – treba se sad suočiti s posljedicama zlodjela. Ubio je oba pilota, avion se srušio i poginule su 44 osobe. Dragi naš i dobri Franko.
-
Matej
Matej je odrastao na Trešnjevci. Trešnjevačke trešnje, zagrebačke. Ugodan kvart – i onda i danas. Majka doktorica, otac inženjer u Končaru. Dobar dečko, učio solidno, igrao odlično nogomet, ponos majke Dare i oca Vladimira. Jedino mu je nedostajalo sreće. Sreće? Jedne večeri, vraćajući se s treninga, naišao je na grupu huligana. Klasični kvartovski huligani. Krenuli ga maltretirati, vrijeđati, tražiti pare. Samo je ljutito odbrusio: „Jebite se, ostavite me na miru!“
Izvještaj lokalnog MUP-a: M. G. (14), iz Zagreba (nogometaš NK „Trešnjevka“), smrtno je stradao od teških tjelesnih povreda od zasad nepoznate grupe mladih, a jedini svjedoci tvrde da su nasilnici bili mladi, i da ih je bila veća grupa. Šturi opisi govore o mladićima obrijane glave, spitfajer jaknama – nalik na poznate grupe poput skinhedsa. M. G. je prepoznat tek nakon detaljne obdukcije zbog teških povreda glave i gornjeg abdomena.
-
Pavle
Pavle, rođen kao i Franko u grdo doba za čovječanstvo, je odrastao u bogatoj farmerskoj familiji. Otac je uspješno vodio poljoprivredno gazdinstvo i priuštio sinu privatne škole, nešto o čemu je on mogao samo sanjati. Hoće roditelji da im djeci bude bolje nego njima, prirodno. Pavle završava sve škole s odličnim uspjehom te nastavlja školovanje na Sorboni. Da, daaaa, ni manje, ni više nego na Sorboni. Šezdesete su godine, Francuskom tutnji revolucija. Dole kapitalizam, gore socijalizam i komunizam! Doba je to kad Sartre vidi spas u jednakosti, promovira komunizam, a Pikaso je član partije.
Pavle, oduševljen filozofijom i novim idejama, ne završava fakultet, nego se vraća kući. I to da osnuje novi politički pokret. Uspijeva. Postaje predsjednik i proglašava propast buržoazije i vraćanje ljudi na selo. U prirodu. Rezultat njegove politike je 2 000 000 mrtvih od posljedica smaknuća i izgladnjivanja. A dobri naš Pavle je samo išao sprovesti ono što je naučio na jednom od najelitnijih univerziteta svijeta, u državi najprogresivnije filozofije tog doba.
-
Epilog
Pavle: „Ej Uroše, jesi vidio Mateja i Franka?“
Uroš: „Ma jesam. Matej još uvijek cmizdri zbog svoje nesretne sudbine, a Franko plače zbog žene kao da je Sofija Loren.“
Pavle: „Oooooo, kakvi pizduni, ne zna se koji je gori od njih. Ovaj što ga je zadesila nesreća ili ovaj što je sam sebi nanio nesreću. I kako nas ljudi onda neće mrziti?“
Uroš: „Baš tako. Lako je tebi, Pavle moj. Tebe su mazili i pazili cijeli život.“
Pavle: „Pa tako i nastaju pizdeki. Kad ih mamice i tatice razmaze, ili kad misle da će sve ići kako su planirali. Moraš uzeti stvar u svoje ruke. Biti odgovoran za svoju budućnost, i misliti kako ja mogu pomoći društvu, a ne ono meni. Bez obzira što je to onaj serator Kenedi rekao, dobra mu je ta.“
Uroš: „E Pavle moj, ne mogu svi ispuniti potencijal kao ti.“
Pavle: „Možda i ne mogu, ali ne trebaju zato biti pičkice kao Franko i Matej.“
Uroš: „Malo je ljudi poput tebe, koji slušaju i sprovode ono što pričaju i propovijedaju pametniji od njih. Maknuti političku elitu, vratiti zemlju seljacima, i vratiti se prirodi i korijenima.“
Pavle: „Je l’ ti to mene zajebavaš?“
Uroš: „Ne, mrtav sam ozbiljan.“
Mladi su čudo svijeta. Ko ne voli djecu i mlade? Oni su naša budućnost. Zamislite roditelja koji ne voli svog Pavla, Franka, Mateja i Uroša? I društvo koje ih ne gotivi? Pa to je skoro nemoguće. Sve do jednom. Pitate se jesu li ovo izmišljene ili stvarne priče!? Je li ključan izvještaj MUP-a? Ili ste odmah pomislili da su sve stvarne priče, ali da su to iznimke nad kojima se iživljavaju i parazitiraju novinari? Tko je kriv? Mama, tata, škola, društvo, mediji, zapadne sile?
Volim vas sve po redu, i vašu djecu najdražu, našu budućnost. Pametni su mladi, znaju šta im je, većina. Ali jebat će nas iznimke.
No, niti je počelo, niti završilo, čut će se.
