Po odluci Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) u augustu prošle godine, sadržaj olimpijskih sportova dodatno je proširen s još pet disciplina: karate, bejzbol-softbol, skejtbording, surfovanje i sportsko penjanje. Prvospomenuti – karate – je jako popularan u Bosni i Hercegovini, kojoj je donio i brojne medalje s takmičenja širom svijeta, ali o ovoj plemenitoj disciplini u našim medijima rijetko čitamo.
„Kada bih mogla, sve bih vukla za rukav i tjerala na trening. Možda nećete dobiti priznanje koje je odštampano, ali to je samo komad papira koji ne pokazuje ko ste i koliko vrijedite. Istinska sreća je osvrnuti se i moći vidjeti koliko ste unaprijedili sebe“, kaže Selma Smlatić, državna prvakinja u karateu, reprezentativka i članica Karate kluba „Regeneracija“ u kojem je i trenerica mlađih kategorija. „Regeneracija“ je jedan od najuspješnijih klubova u državi, s čak 685 osvojenih medalja protekle godine, od čega je jedna balkanska i 9 s Euro kupa, u svojim redovima ima čak 4 državna prvaka, a dolazi iz male, ali duhom velike Velike Kladuše.
Klub je osnovan kao KK „Saniteks“ 1989. godine. Od 2004. godine stalni je član Karate Saveza Bosne i Hercegovine i Karate Saveza USK-a. Unazad pet godina klub je preimenovan u KK „Regeneracija“, a na njegovom čelu je mladi predsjednik Mirzet Beganović. Takmiče se po pravilima Evropske i Svjetske karate Federacije. Rad se odvija kroz 6 sekcija, a trenutno broje oko 250-300 članova/ica.
Preciznost obrazuje ličnost
Ono što je zanimljivo jeste da je ovo Klub koji većinu od godišnjeg troška, oko 80 000 KM, pokriva samofinansiranjem. Kompanije „Regeneracija“ d.o.o. i BH Telecom pokrivaju dio troškova (10-15 %), dok Općina pokriva oko nekih 5 % troškova, navodi predsjednik Kluba Mirzet Beganović.
Prednost kluba jeste besplatni prostor, brvnara, koju je prije tri godine sam izgradio glavni trener Emin Redžić, iz sopstvenih prihoda.
„Velika Kladuša je uvijek bila poznata po karateu, donosila najbolje rezultate, a u zadnjih pet godina izrodila je čak dvadeset reprezentativaca Bosne i Hercegovine.“
Specifikum kluba jest i grupa predškolskog uzrasta, osnovana prije dvije godine, a koja je prva u Unsko-sanskom kantonu. „Karate je takav sport gdje preciznost obrazuje ličnost. Suština je poštovanje, jer karate počinje i završava s pozdravom. Pozitivnom interakcijom polaznici/e se nadopunjuju, međusobno uče i zabavljaju. Karate je sport koji prije svega uči samodisciplini, nadopunjujući je kroz druge životne vrijednosti kao što su skromnost, uzajamno poštovanje, iskrenost i pozitivno razmišljanje. Dakle, ne samo sport, već i životna lekcija koja nas izgrađuje kao pozitivnu i nezavisnu ličnost“, obrazlaže predsjednik Beganović.
Kanita Okanović i Ena Nadarević, državne i evropske prvakinje, kažu kako nizati uspjehe u karateu iziskuje dosta odricanja, što se odnosi na klasična tinejdžerska druženja i slobodno vrijeme. Ipak, jedna od beneficija karatea jeste druženje i nova poznanstva koja omogućuju takmičenja i treninzi. Ono o čemu dijele mišljenje jeste da, nažalost, nemaju toliku podršku od škole, što bi im mnogo olakšalo.
Razblaženi med i voda umjesto sokova
Za dobro uvijek treba „zasukati rukave“, a upravo to zahtijeva karate, iza kulisa i takmičarskog dijela predstave. „Red, rad i disciplina“, napominje predsjednik Mirzet. „50 % prehrana, 50 % trening, a s druge strane imamo odmor koji je neophodan i veoma bitan da bi se prethodno postiglo.“ Dodaje, da se posebna pažnja pridaje ishrani djece, a posebno kod predškolskih uzrasta, budući da najbolje prihvataju pozitivni autoritet, koji je često trener osim roditelja.
„Većina roditelja se, na primjer, žali na lošu prehranu djece, a ne zapita se ko je napunio ormariće ili frižider s takvim namirnicama.“ (Mirzet Beganović, KK „Regeneracija“)
Umjesto sokova, polaznici/e „Regeneracije“ piju razblaženi med i vodu, što se pokazalo produktivnije kod mlađih uzrasta. Upravo iz takvih razloga je uveden predškolski uzrast, koji se tu još uvijek igra, učeći se socijalizaciji i normama dobrog treninga, odnosno života.
Trend je da se na taj način iskorijene negativne društvene karakteristike, stvarajući pozitivne ličnosti koje grade pozitivno društvo. „Veliki udio (ne)uspjeha imaju roditelji, jer su temeljni autoritet djece. Oni su ti koji trebaju dovesti u balans životni ambijent iz kojeg će se razvijati jake ličnosti. Većina roditelja se, na primjer, žali na lošu prehranu djece, a ne zapita se ko je napunio ormariće ili frižider s takvim namirnicama. Bitni su i uglovi gledanja, šta nam je jeftino, a šta skupo?! Kada se žalimo na visoke cijene voća i povrća, te općenito zdravih namirnica, ne razmišljamo o skupim ili čak skupljim nezdravim namirnicama na koje njegujemo naše plate…“
Ipak, uočava, možda maglovite, ali pozitivnije promjene društvene aktivnosti, posebno zbog novih društvenih trendova „zdravog života“, ali ipak napominje da je u konačnici sve do karaktera. „Često ljudi krenu s trčanjem ili fitnesom ili zdravom prehranom, a nakon nekoliko dana STOP. Zašto? Upravo zbog nedostatka volje i onoga što nas karate uči, samodiscipline. Danas, nažalost, ljudi imaju izgovor za sve. Ili je prevruće, ili je prehladno, ili je kiša… Da, uvijek je bilo ljepše sjediti u kući i igrati playstation, nego trčati.“
Koliko je sport bitan za mentalno zdravlje?
Kako je čovjek psihofizičko biće, tako je i karate sport koji pažnju poklanja psihološkim aspektima čovjeka, možda čak i više u odnosu na fizičke pripreme. „Osim fizičke pripreme, bitna je vrlo i psihička priprema. Imamo polaznike koji su na treningu svjetski prvaci, a na takmičenju se obeshrabre i ne prikažu u najboljem izdanju. Stoga, posebnu pažnju posvećujemo i psihološkim treninzima, na građenju jakih i čvrstih ličnosti. Na vjerovanju u sebe i svojih mogućnosti, što, opet ponavljam, ne pomaže samo u karateu već u životu općenito. Moramo vjerovati u sebe, ali osim te vjere potrebno je poslušati i drugu stranu, neko konstruktivno mišljenje i pozitivnu kritiku.
“ Za kraj, iz „Regeneracije“ poručuju svim roditeljima da upisuju djecu u bilo koji sport. „Preporučujem da se postavi uslov bavljenja sportom sa slobodnim izborom. I balansom. Možemo probati jedan, dva sporta dok se ne pronađemo, ali nećemo svako petnaest dana mijenjati sport, što se zna dešavati. Dakle, uz adekvatno ponašanje i stavove roditelja, podršku i zainteresiranost za pozitivnu aktivnost članova porodice i djeca će zaplivati u pozitivnom pravcu.“
Osim pozitivnih efekata koje ima na tijelo i duh, karate može izroditi još neke. Ko zna, možda će BiH 2020. godine u Tokiju dobiti prvog osvajača olimpijske medalje. I to baš u karateu. I to baš iz Velike Kladuše. Ko zna!
