Umjetnička oaza banjalučkog betona – Art Klub Prostor

Dužina, širina i visina čine prostor. Onda je Ajnštajn to zakomplikovao ubacivši vrijeme. No, jedna ekipa iz Banjaluke je dodala dimenziju bez koje nema ni ovih drugih – kreativnost. Tako je nastao Art Klub Prostor – 37 kvadratnih metara gdje se sve umjetničke discipline prepliću, a kreativci sinapsičkom tantrom rađaju nove forme.

What is art, baby don’t hurt me… Prostor je osnovan 2016. godine u Banjaluci  kao umjetnička platforma čiji su temelji interdisciplinarnost i saradnja, jedina takve vrste u ovom gradu. Kapirate, temelji – jer je suštinski u pitanju stan koji kao nukleus spaja umjetnike, svaki put dajući jedinstven spoj, unikatnu DNK. Banjalučka ekipa Karika je otišla na kafu (čitaj pivo) sa ekipom AKP-a i popričala o umjetnosti, njihovom radu ali i Neronu, pravu žena na abortus u Crnoj Gori itd. Drugi dio razgovora ostavljamo za naredni tekst.

Koja je misija Prostora?

Željeli smo imati mjesto posvećeno istraživanju i predstavljanju savremenih umjetničkih praksi, umrežavanju umjetnika ali i upotrebljavanju javnih prostora te integracije umjetnosti u njihov sastavni dio. Iz navedenih razloga smo i inicirali ovu priču.  U pokretanju nam je pomogla dobra volja i nekoliko drugara koji su sada sastavni dio Prostora. Ispred Prostora stoji tim od petoro ljudi i svako od nas je zadužen za određeni dio posla. 

Multidisciplinarnu ekipu koja fuzijom znanja doprinosi konceptualnom radu Prostora čine: Tajana Dedić (fotografkinja), Saša Škorić (dizajner), Biljana Pepić (arhitektica), Selver Begić (slikar) i Ena Mitrovska (prof.srpskog jezika i književnosti).

 

 A šta vi radite?

U protekle dvije godine naše aktivnosti su metamorfirale, porasle. Na neki način smo se više fokusirali na konkretne stvari, obogatili smo sadržaj koji nudimo, tu više nisu samo izložbe i književne večeri, već i monodrame, performansi, različite radionice i kursevi. Predstavili više od 40 umjetnika i umjetnica koji su svoj rad prikazali na različite načine.

Imamo svega – slikara, fotografa, dizajnera, konceptualista, glumaca i književnika

U toku 2016. godine organizovali smo prvi eko-art festival na krovu Narodne i univerzitetske biblioteke RS –  Krov fest. Podržani smo od strane same institucije, ali i od strane Ministarstva prosvjete i kulture. Ideja festivala je bila iskorištavanje javnog prostora u umjetničke svrhe, te ukazivanje na to da javna površina pripada građanima.  Iako je reakcija Banjalučana bila fantastična tokom dva mjeseca festivala, sredstva za ovu godinu nismo dobili. Onda se postavlja pitanje: Zašto raditi i truditi se? (ostavljam pitanje bez nekon pametnog odgovora, možda samo da volimo!)

Nekada otežane okolnosti dovedu do uspjeha, a to će se, vjerujemo, i nama dogoditi.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Fali li „prostora“ umjetnicima u Banjaluci, BiH, regiji? Fizičkog, kreativnog,  ali i tržišnog?

Prostora fali u čitavoj BiH – fizičkog kreativnog, tržišnog – svakog. Postoje neki pomaci, na primjer otvaranje Mikser House u Sarajevu, ali to je samo mali korak u odnosu na to kolika je potreba za “prostorom” u kreativne i umjetničke svrhe. Ljudi stvaraju, koliko god se činilo da nije tako. Oni prosto nemaju gdje da se izraze. Samim tim da i mi radimo u stanu, iako je to donekle koncept stan-umjetnička platforma, mogli bismo da nabrojimo niz udruženja koja nemaju nikakve uslove za rad.

Boluju li naši ljudi od kulturne klaustrofobije pa ne idu u muzeje, galerije, kina?

I da i ne. Ako bismo ugrubo posmatrali sve, onda bismo zaključili da je odgovor potvrdan, međutim, zadnjih godina se stvari mijenjaju i ljudi postaju otvoreniji  kada je u pitanju kultura, tako da se u tom pogledu stvari poboljšavaju pogotovo sa dolaskom mlađih generacija kojima je estetika sve bitnija kao socijalni faktor.

Svojim sagovornicima uvijek postavim jedno pitanje. Bili oni umjetnici ili političari. To je “Ima li dovoljno novca?” Razlog je jednostavan – money makes the world go round, i bez njega teško šta opstaje. Za razliku od gospode u kravatama gdje odgovor bude jasan kao da ga je Slavoj Žižek pisao, kod umjetnika je mnogo transparentnije. Na kraju se svodi na volonterski rad ljudi koji vole umjetnost i kulturu te vjeruju da će se neke stvari promijeniti. Cilj AK Prostora  je da postane samoodrživ, stoga trenutno  rade na jednom takvom projektu pa ćemo vidjeti “Šta je nama naša borba dala?!”

Kakvi su planovi  za dalje aktivnosti?

Nadamo se da ćemo do kraja godine uspjeti da se povežemo sa drugim umjetničkim prostorima u BiH. Za početak možemo slobodno da najavimo saradnju sa GSU Brodac iz Sarajeva koja je planirana u novembru. Dalji planovi su da dobijemo konkretnu podršku Grada Banja Luke, jer itekako radimo stvari od interesa za ovaj grad, posebno ako se osvrnemo na priču “Evropske prestonica kulture 2024” te se nadamo da ćemo i dalje nalaziti načine da opstajemo, a s druge strane da će se javljati slične inicijative.

Art Klub Prostor je zaista konceptualan, čak i underground. Iako je na prvom spratu. Ideja koju promoviše ova ekipa ne može stati u 37 metara kvadratnih. Ona nije materijalistička. Ona je transcendentalna i sveprožimajuća. Kao i svaka umjetnička. Zato vam preporučujemo da u kulturnoj Sahari nađete svoju oazu kreativnog zelenila. Da klabingujete malo kvalitetnije.

Do sledećeg čitanja – You can find me in da (art) club, bottle full of bub

Fotografije preuzete sa Art Klub Prostor  & Artist At Camera

Comments are closed here.