Manuela Mandić: Sve započinje i završava crtežom

“Njezina izražajna sredstva su jednostavna, škrta i minimalistička, pomalo okrutna i gruba. Ona ne zavodi ljepotom. Ona secira ljudsku psihu u potrazi za onim esencijalnim što se krije i leži nataloženo u dubinama našeg bića. Ima nečeg uznemirujućeg u svemu tome. Nije nimalo lako suočiti se s vlastitom nutrinom, ostati sam sa sobom i prihvatiti sve one neugodne strane naše naravi, kao što su strah, tjeskoba, patnja ili stid”, ovako Hrvoje Marko Peruzović, hrvatski akademski slikar, uvodi u priču o djevojci koju ćemo bolje upoznati u nastavku.

Mlada umjetnica, apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, svoje obrazovanje pretvorila je u profesiju, hobi ali i način života. Njeno ime je Manuela Mandić.

Rođena je 1993. U Haanu, u Njemačkoj. Završila je srednju školu za Likovnu umjetnost i dizajn 2011. u Varaždinu, smjer grafički dizajn. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2016. i do sada je imala dvije samostalne i 21 grupnu izložbu.

Prvi počeci

Moj djed i majka su se amaterski bavili slikarstvom, tako sam i ja uz njih krenula istraživati i napredovati. Moglo bih se reći da sam imala dobru podlogu jer sam od malena bila okružena umjetnicima, te imala likovni pribor uvijek pri ruci, riječi su kojima Manuela počinje razgovor za Karike.

Nakon završetka škole primjenjenih umjetnosti i dizajna, odlučila se na daljnje školovanje no nije ni slutila da će završiti u Širokom Brijegu. Poznanstva s ljudima koji su završili istoimenu akademiju, odveli su je upravo u grad gdje uskoro treba diplomirati.

Umjetnost 21. vijeka

Manuela smatra da je umjetnost prihvaćena do određene mjere, a da ljudi u 21. vijeku sve češće upadaju u stereotipe

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

te su opčinjeni lažnim idealima. Sve manje preispituju sebe i svoja mišljenja te se dive onome što je netko nametnuo neznavši razlog. Za nju je umjetnost sloboda izražavanja. Ona ju je dovela do momenta kada je počela eksperimentisati različitim tehnikama. Trenutno radi kolaže koji će joj biti uvod za diplomski rad “Skice”.

Na pitanje, kako njeni crteži nastaju i šta je to što ju je podstaklo na netipične i drugačije radove,  kaže da je to čovjek kao individualno biće. Sve ono što čovjek skriva u sebi, željela je prenijeti na papir. Manuela ne traga za inspiracijom, smatra da je ona duboko satkana u ljudskoj egzistenciji i samo je važno koliko smo spremni tražiti.

Samostalne i individualne izložbe

Manuela svoj rad najbolje pokazuje onim što je naučila. Svoju svakodnevicu koja je sadržana u  sveprisutnoj umjetnosti, nacrtala je. Prisustvovala je na 21 grupnoj izložbi u BiH, Hrvatskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Španjolskoj. Pored grupnih imala je i dvije samostalne izložbe. Prva je bila 2015. u Banja Luci u galeriji UDAS, a druga 2017. u Širokom Brijegu koja je održana u Franjevačkoj galeriji.

Motivi koji je vode kroz proces nastajanja djela su preobrazbe zoomorfnih i antropomorfnih oblika. Kako reže, lijepi i preslaguje, tako nastaje novi likovni poredak.

“Kristalizacija svijesti” naziv je druge samostalne izložbe koja se nadovezuje na prethodnu izložbu “Transformacija nesvijesti”, koja je održana 2015. godine u Banjoj Luci. U tom je ciklusu apstrahirane zoomorfne oblike svodila na minimalan grafički prikaz koristeći različite grafičke tehnike, dok u “Kristalizaciji svijesti” prikazuje antropomorfne oblike crtežom i kolažemŽelim prikazati ljudsku nutrinu koju uvijek vješto skrivamo. To je nutrina puna straha, nesigurnosti i patnje, nutrina koja uznemiruje svakoga od nas.

Njena djela nemaju poruku, ne stvara s tim ciljem. Ona želi da rad sam govori za sebe, te da  posmatrače potakne na preispitivanje i vlastite emocije. Što dalje gledamo, jasnije vidimo, te stvaramo vlastiti svijet. Radovi su dosta osobni, no rađeni su koliko za mene toliko i za druge, kaže Manuela. Svaki zaljubljenik u umjetnost, književnu, likovnu ili bilo koju drugu, reći će da mu umjetnost uljepšava život. Tako umjetnost na neki način društvenu stvarnost i život čini lakšim, a ponekad im mijenja predznake i pretvara ih u nešto mnogo pozitivnije.

“Mislim da sve započinje i završava crtežom”

Crtež se najbolje primjenjuje u grafici, a Manuela je to pokazala svojim djelom. Grafika joj najbolje pomaže da se izrazi. Drži se svojih načela, jer želi stvarati nešto što je specifično, unikatno, savremeno i njeno. Međutim, uvijek može pronaći inspiraciju u ljudima i stvarima.

Kako smo naš razgovor privodile kraju, Manuela je spomenula svoje daljnje ciljeve. Budući da je od diplome dijeli još nekoliko mjeseci, priprema portfolio za doktorat grafike u Njemačkoj. Još uvijek ne zna gdje će je svijet umjetnosti odvesti, ali ništa nije nemoguće.  Vodi se onom poznatom rečenicom Honore de Balzaca: „U tebi su tri čovjeka: Jedan, kakav bi želio biti. Drugi, kakav misliš da jesi. I treći, kakav si zaista. Tog jedino ne poznaješ.“ Vrijeme je da ga upozna svatko od nas.

Škola je neophodna, međutim napredovati se može na mnoge druge načine. Svaki dan nas uči nečemu novom i svaki dan treba iskoristiti maksimalno. Takvim stavom i razmišljanjem napredak dođe sam od sebe, Manuelina je poruka svim čitateljima Karika.

sanja.stevanovic

sanja.stevanovic

Čovjek. Uvijek. Supruga. Ruku pod ruku s jednim čovjekom. Sanjar. Kada je realnost previše realna. Umjetnik. U nadi da ću nacrtati ljepši svijet. Pisac. U trenutku kad se zagrnem drugačijim mislima.

Volimo pročitati vaše mišljenje...