Ajdin Halilić student je islamske teologije na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Trudi se obrazovanju prilaziti s različitih strana i obogatiti ga na taj način, te pomagati zajednici kroz vannastavni angažman i tako dodatno oplemeniti godine svog studija. Ajdin nam je govorio o načinu studiranja islamske teologije na ovom fakultetu i misiji teologa u pluralnom i sekularnom društvu, te uputio nekoliko savjeta za buduće studente i studentice islamske teologije na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Zbog čega studij teologije?
Već vrlo rano znao sam da će moja odluka nakon mog srednjoškolskog obrazovanja biti upis na Fakultet islamskih nauka. Kroz školovanje u medresi bolje sam se upoznao s islamskim naukama i islamom općenito, te se kod mene javila ljubav i znatiželja za daljnjim proučavanjem religije islama. Na studiju islamske teologije, studenti se daleko više i podrobnije upoznaju s islamom, teologijom i, naravno, filozofijom, neizostavnom disciplinom koja je neraskidivo vezana s teologijom, te se spremaju da odgovore na izazove postmodernog društva. Studij islamske teologije omogućava mi, također, da misijski djelujem u svojoj zajednici, da kao pojedinac utičem na osobe u svom okruženju i provodim u svome životu onu Božiju naredbu izrečenu na stranicama Kur´ana: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!“ (En-Nahl, 124.), te da mi ova kur´anska alineja postane životna maksima.
Fakultet islamskih nauka, kao najstarija islamska visokoškolska obrazovna institucija na Balkanu, nudi svojim studentima – pored uvida u klasične islamske discipline – i jedan novi pristup istim disciplinama, uzimajući u obzir mjesto, vrijeme i kontekst u kojem živimo. Od svog osnivanja, Fakultet islamskih nauka gaji progresivan, reformatorski i moderan pristup poimanju islama. Ovakav reformatorski pristup islamu je najadekvatniji kada uzmemo u obzir bosanskohercegovačko društvo i izazove na koje nailazi muslimanska zajednica u BiH.
Postoje li neki preduslovi za studiranje na Fakultetu islamskih nauka?
Uslov za upis na smjerove Islamska teologija i Islamska vjeronauka i religijski odgoj je završena četverogodišnja srednja škola, dok se na smjer za imame, muallime i hatibe mogu upisati samo svršenici medrese. Konkretni preduslovi ne postoje na Fakultetu islamskih nauka, te se – osim na smjeru za imame, muallime i hatibe – ne polaže prijemni ispit. Ono što bi bilo dobro da budući student Fakulteta islamskih nauka poznaje su, prije svega, arapska slova, jer na mnogim predmetima se proučavaju ajeti i hadisi, gdje je potrebno poznavati pročitati dati tekst, a predmet Kiraet (Učenje Kur´ana) baziran je na izučavanju ispravnog učenja Kur´ana i potrebno je poznavanje arapskih slova.
Teško da postoji više duhovan i apstraktan studij od teologije. Kako zamišljaš svoj život kao teologa u pluralnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko?
Ukoliko gledamo kroz prizmu da se studij teologije, pored pitanja egzegeze i hermeneutike božanske riječi i poslaničkih predaja, bavi i pitanjem čovjekovog duha i njegove duhovne antropologije, i da su religijske istine pitanje osobnog vjerovanja i ne potvrđuju se eksperimentom, djelimično bih podržao konstataciju na početku pitanja. Doduše, teologija živi kao što vjera živi unutar čovjeka i njegove društvene zajednice, te nije posve apstraktna, niti samo okrenuta metafizici i transcendentnom. Tako u našem bosanskohercegovačkom društvu religija živi u svakodnevici; heterogenost naše zajednice, pored različitih nacionalnosti, prije svega čini šarolik spektar religijskih zajednica. Prošetamo li ulicama naših gradova, neizostavno ćemo vidjeti različite sakralne objekte, pokrivene muslimanke, časne sestre i mnogo osoba koje nose neki religijski simbol sa sobom. Život teologa u takvom društvu neizostavno zahtijeva otvorenost prema društvu i svakodnevno osluškivanje društvenih pojava i procesa.
Prema mom mišljenju, islamski teolog, koji najčešće radi unutar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, ima misijski zadatak promicanja pozitivnih vrijednosti unutar svoga društva i promišljanja religije u skladu s potrebama njegovog društva. Naše društvo je jedno od najreligioznijih u svijetu, a pored toga vidimo bezbroj društvenih devijacija, poput kriminala, mita, korupcije, nepotizma, koje nisu u suglasju s principima nijedne objavljene religije, kamoli islama. Zato svoj, prije svega, poziv, a tek onda posao, vidim upravo u pokušaju usklađivanja društva s principima islama. U svemu tome treba da sačuvam religiju islama od banalizacije, mistifikacije i radikalizacije, jer sa širenjem masovnih medija i hiperprodukcijom religijskih predavanja imamo problem s ovim gore navedenim fenomenima. Vjera se svodi na formu, pri čemu se banalizuje vjerski sadržaj. Ako pogledamo ovdje popularne knjige o islamu, vidjet ćemo da su to knjige koje se bave skrivenim svijetom (‘Alemu’l-Gajb), a u ponudi je vrlo malo literature koja se bavi onim najprečim zadatkom muslimana – odgojem duše. Sjetimo se da Allahov poslanik Muhammed, a.s., svoju misiju sažima u riječima: „Poslan sam da usavršim ljepotu ponašanja (kod ljudi).“
Kako vidiš ulogu religije u sekularnom društvu?
Prije svega, mi u Bosni i Hercegovini uživamo tu privilegiju da živimo u demokratskoj i sekularnoj državi, i neki drugi politički ustroj je teško zamisliv kada uzmemo u obzir heterogenost našeg društva. Znamo kako je živjeti pod različitim sistemima – od sultanata, carstava, kraljevina, pa do komunističkih i totalitarnih režima, a jedno je sigurno, nikad nismo uživali ovakve slobode kao danas. Prije svega smo religijski pozitivno nastrojena zemlja i u njoj ne vlada strogi laicizam kao npr. u Francuskoj. Religija u ovakvom društvu kao našem uživa slobodu kada je u pitanju ispoljavanje religijskog osjeća, te se religija i sekularno društvo nalaze u nekoj vrsti kooperacije. Postoje određeni izuzeci koje više treba pripisati nacionalističkim i islamofobnim istupima određenih struktura vlasti, a ne samom uređenju države.
Profesor Enes Karić u jednom svom tekstu kaže: „ Idealno postavljena i konsekventno provedena praksa sekularnog društva, koja ne diskriminira već afirmira sveukupnu čovjekovu slobodu, pa i slobodu vjerovanja u Boga, pruža šansu religijskim zajednicama da postanu još više religijske.“ Religiju danas vidim u odnosu na čovjeka pojedinca i njegovo vjersko iskustvo; živimo u vremenu individualnih identiteta, a ne kolektivnih ideologija. Siguran sam da će krajem 21. stoljeća svijetom zavladati novi val duhovnosti, o njegovom izgledu ne mogu dati jasne prognoze, a promatrajući pojave i oslabljenost ljudske duhovnosti, radikalnu materijalizaciju i racionalizaciju života, neminovno je da će se ljudska civilizacija morati okrenuti ponovo ka duhovnosti i religiji.
Čovjek je homo religiosus i po svojoj prirodi je religiozan; za ovu konstataciju nalazimo i utemeljenje u konstitutivnoj tradiciji islama. Naime, svaki čovjek se rađa u fitri (iskonskoj i čistoj vjeri). Iako se u zadnje vrijeme želi promovirati čovjek kao homo deus (bogočovjek), jedna kriza, kao što je ova aktuelna s koronavirusom, na vidjelo iznese svu njegovu slabost.
Na koji način studij teologije utječe na život, tebe konkretno, ali i generalno?
Ono u čemu je posebno studij na mene utjecao jeste da sam postao dosta kritičniji i pragmatičniji kada su u pitanju neki ustaljeni „postulati“ vjere koji su kod nas dostigli stepen objave, što nije slučaj. Više propitujem činjenice i otvoreniji sam za drugačija mišljenja nego prije. Naravno, ne rušimo autoritete, ali ih propitujemo, jer nijedan autoritet, osim Kur´ana i Muhammeda, a.s., nije nemoguće propitivati.
Ne smijemo sebi dozvoliti da ne koristimo vlastiti razum, jer u tom slučaju zanemarujemo kur´ansku sugestiju ljudima da razmislimo, da se prisjetimo, da preispitamo. Slijedeći i ponavljajući neke floskule, poput islam je odgovor na svaki problem, a ne znajući sami odgovor, vrtimo se u krug. Zato studij islamske teologije okrenuo me prema samome sebi i naučio da osluškujem svoj unutrašnji vjerski doživljaj i da ga mijenjam shodno uputama Kur´ana i savjetima Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., a da društvo i prirodu promatram kroz prizmu vjere, ali i nauke.
Imaš li neki savjet za buduće studente i studentice teologije?
Moj savjet budućim studentima islamske teologije je da što više čitaju. Ne samo stručnu literaturu novijeg vremena, već klasike književnosti i kapitalna djela grčkih filozofa. Što se tiče islamske literature, neka čitaju naše klasike poput Ebu Hamida Gazalija, Ibn Hazma, Ibn Tufejla, Abdulkadira Gejlanija, Ibn Tejmija i dr. Uz čitanje knjiga, svoj studij neće svesti samo na slušanje predavanja i polaganje ispita, već će od sebe formirati kvalitetne studente i članove zajednice.
Pored čitanja, naravno, kao studenti Fakulteta islamskih nauka, neka se posvete hifzu (učenju Kur´ana napamet). Zaista je veliko olakšanje tokom studija ako u svakom momentu imate pred sobom ajete časnog Kur´ana. Skoro svaki predmet na fakultetu povezan je s Kur´anom, te se studenti mogu lakše snalaziti unutar gradiva ukoliko znaju kur´anske ajete koji su vezani za određenu temu.
Na kraju, ono što je moj studij obilježilo jeste aktivizam unutar Udruženja studenata Fakulteta islamskih nauka, ali i drugih organizacija u Sarajevu. Savjetovao bih svakog novog studenta da se što više angažira tokom vannastavnih aktivnosti. Sa svojim angažmanom osjetit će slast pomaganja drugima, ali i slast kada vidi da njegove ideje postaju javom. Pored svega toga, svojim angažmanom prevazit će monotoniju studiranja i ostavit određeni trag nakon svog studiranja. Nažalost, često studenti FIN-a svoj studij provedu na relaciji fakultet-stan-Divan, što nikako ne bi trebalo da bude vrhunac njihovog studiranja.
Svima koji se odluče upisati Fakultet islamskih nauka želim mnogo sreće i uspjeha tokom njihovog studiranja, nadajući se da će izrasti u kvalitetne islamske teologe, a prije sve u kvalitetne ličnosti.
