Lana Lekić – ambasadorica hraniteljstva i usvojenja u Bosni i Hercegovini

Lana Lekić, na prvi pogled nasmijana, šarmantna, topla i ugodna žena. Na drugi pogled se uvjerite u ono što ste na prvu vidjeli i tome dodajte još uspješna poslovna žena, majka, influenserica. Kada kažem influenserica, ne mislim baš na tipične influenserice, koje prodaju skupocjene proizvode i mijenjaju mišljenje kako vjetar puše. Mislim na osobu koja online aktivizmom ovaj svijet čini boljim mjestom. Lana Lekić je ambasadorica hraniteljstva i usvojenja u Bosni i Hercegovini. U redovima ispod vam donosim njenu priču.

Ko je Lana Lekić?

Na početku razgovora pitam je šta Lanu čini Lanom. Kaže mi da je to možda i jedno od najtežih pitanja za odgovoriti. Smatra da još uvijek nije ostvarila sve svoje želje i stigla na finalnu destinaciju. Svjesna je da je društvo često kritikuje zbog ambicioznosti, ali na to se ne osvrće. Smatra da je za pronalazak svrhe u životu potrebno mnogo godina, rada, truda i odricanja.

„Žalosno, ali istinito, mnogi od nas provedu svoj život prema pravilima drugih, birajući životno opredjeljenje prema tome kako stariji kažu, nasljeđujući tuđe poslove i prilike te ispunjavajući tuđa očekivanja.“

Lana navodi da je dugo bila duboko upletena u krug velikog nezadovoljstva, unutrašnje praznine, pa čak i pomisli da je život besmislen. Svoju iskru pronašla je sasvim slučajno, na poslovnoj radionici, kada je dobila priliku da se predstavi. Smatra da svi i sve koji traže smisao života i svrhu postojanja često trebaju ponavljati ovo pitanje: „Sjećaš li se šta si bila/bio prije nego što ti je svijet rekao šta trebaš biti?“

U Lani je ovo pitanje probudilo žar i želju za promjenom životnog puta. Vratilo ju je životu koji je sanjala, ne onom koji je tada živjela, nego baš onom koji je trebala živjeti. U potrazi za smislom ne smijemo zaboraviti da smo mi sami jedina osoba koju nikada ne bismo smjeli razočarati. Lanu čine Lanom djeca, masaža beba i biti glasnogovornica onih čiji glas slabo ili nikako čujemo, naših najmlađih. Čini je sretnom svako usvojenje i hraniteljstvo u kojem aktivno sudjeluje, i svaki dječiji osmijeh.

Usvojenje kao način nastanka porodice

Lana kaže da porodice nastaju na razne načine i upravo je usvojenje jedan od tih načina. Ona nikada nije razmišljala o tome kao o lošem ili neprihvatljivom, međutim, nakon usvojenja naišla je na otpor i veliki broj ljudi koji njenu odluku nisu podržali, ni dočekali s oduševljenjem. Kaže da se i danas često susreću s nerazumijevanjem okoline kao i neugodnim komentarima.

„Smatram da usvojenje treba približiti javnosti kao jedan prekrasan čin i puno više pričati o pozitivnim stvarima kroz koje ljudi prođu tokom procesa i života s usvojenom djecom nego se stalno fokusirati samo na negativnosti.“

Smatra da sve negativnosti vezane za hraniteljstvo i usvojenje dolaze iz čiste neinformiranosti. Kroz svoje fakultetsko obrazovanje i volontiranje u humanitarnoj organizaciji, ušla je u svijet djece bez roditeljskog staranja. Svakog dana promatrala je djecu koja čeznu za zagrljajima, toplotom porodičnog života i ljubavlju, te je odlučila da će jednog dana jednom djetetu to i pružiti.

„Nema tu velikih riječi i velike filozofije. U svom srcu jednostavno znate da ste baš vi izabrani za tu ulogu.“

Put k usvojenju i hraniteljstvu u Bosni i Hercegovini put je od hiljadu koraka

Veliki broj djece nalazi se u domovima za djecu bez roditeljskog staranja u Bosni i Hercegovini. Siromaštvo, narušeno zdravlje, ovisnost, nasilje u porodici, samo su neki od razloga zašto roditelji ostave dijete u ustanovi socijalne zaštite. Veliki broj parova želi usvojiti dijete, ali se susreću sa zakonskim procedurama koje su duge i komplicirane. Najveći problem je što nema dovoljno djece koja ispunjavaju zakonske uvjete kako bi bila usvojena. Za većinu djece koja su ostavljena u domovima, roditelji se iz različitih razloga nisu zakonski odrekli starateljstva što je uvjet da bi mogla biti usvojena. Lana naglašava da je proces usvojenja dugotrajan i da svi koji žele biti usvojitelji moraju imati veliku dozu istrajnosti i odlučnosti.

Centri za socijalni rad imaju malo kadra i taj kadar je rasut na hiljadu drugih problema – od razvoda do nasilja. Nema tu niti vremena niti volje da se usvojenje stavi na neko prvo mjesto rješavanja. Lana smatra da korijen problema leži u tome što djeca i njihova dobrobit nisu na prvom mjestu, a trebala bi biti. Ovaj proces, kao i mnogi drugi u našoj državi, mogao bi biti pojednostavljen uz trud i volju nadležnih institucija.

„Sve što se pokrene i završi se, a male ručice čekaju baš vaš zagrljaj.“ – poručuje Lana.

U slučajevima hraniteljstva, dijete ima živuće srodnike s kojima ste u obavezi komuniciranja. Lana smatra da je ovo najbrži način da se dijete spasi odrastanja bez zagrljaja. Navodi da ukoliko postoji obostrana želja da dijete dobije najbolju skrb, nema prepreka za hraniteljstvo kao način nastajanja porodice.

Organizacija i disciplina kao ključ uspješnog odgoja djece

Tokom razgovora nisam mogla odoljeti, a da Lanu ne pitam o tome kako se organizuje i šta je ključ njenog uspjeha. Odmah mi je rekla da su dnevna rutina i disciplina ono što je neophodno kako u odgoju djece, tako i u vlastitim postignućima. Raspored, dobro planiranje, pisanje, pisanje, pisanje. PRO TIP: Napisati sve svoje obaveze, pa ih rasporediti prema važnosti. Lana otkriva da i sama često poklekne, pita se kako je moguće da toliko radi, da se toliko daje, a nema nešto što druge osobe imaju. Spominje zamku gledanja nerealnih prikaza života na Instagramu te napominje da se svima može desiti da zbog zamki ove mreže padnu u depresiju, krenu s preispitivanjem sebe, svojih postupaka, finansija. Navodi da je to potpuno normalno jer smo ljudi, od krvi i mesa.

Instagram aktivizam

Instagram stranicu „Mama Lana“ pokrenula je kako bi djevojkama, ženama, majkama pokazala realan život bez uljepšavanja. Kako bi pokazala da usponi i padovi čine našu realnost. Tokom pandemije se, pored izazova s kojima smo se borili svi bez obzira na materijalni status, boju kože i obrazovanje, ona borila i s prihvaćanjem sebe. Kako sama kaže, učila se samopoštovanju, ljubavi prema samoj sebi. Kada je shvatila da se ne može nositi sa svim izazovima sama, pomislila je na to da se žene širom svijeta možda osjećaju upravo poput nje. Bio je to ključni motiv da piše, priča, slika i dijeli s publikom.

Lana navodi da se na njenom profilu može vidjeti da je od krvi i mesa, da nema foliranja, šuplje priče, ni pretvaranja. Instagram koristi kao univerzalno sredstvo za promicanje ideje o hraniteljstvu i usvojenju. Kaže da je odlučila svakodnevno pisati o tome i prikazati snimke i slike iz vlastitog života, jer to je jedini način da se velikom broju ljudi približi da su sva djeca ista.

Usvojena djeca nisu ubice, narkomani, prostitutke i sve ostalo što su nam govorili da će postati. Čak i negativan fenotip u pozitivnom okruženju postaje pozitivan i dobar. Tako da mislim da je sve do nas.

Poruka za sve trenutne i buduće roditelje

„Strahovi roditeljstva su ogromni i živimo ih svaki dan. Ono što je važno jeste iz strahova učiti, a ne dozvoliti da nas ti strahovi okupiraju i blokiraju. Roditelji misle da su brige i panike jedini način da njihovo dijete bude na sigurnom i da ništa nije van njihove kontrole.“

Lana kaže da je jednom čula odličnu rečenicu, da je roditeljstvo poput minskog polja koje se aktivira čim osjetite tjeskobu. Smatra da koliko god vaša djeca bila stara, ti okidači će uvijek biti tu, te da je s usvojenom djecom isto, samo malo više mina u tom minskom polju.

Bez obzira na to da li imate malu bebu, pa se kao i Lana plašite da će se ugušiti, ili su vaša djeca već u školi pa se plašite vršnjačkog nasilja, ili tek razmišljate o porodici pa ne znate da li ćete biti dobri roditelji, važno je da znate da svi osjećaju iste ili slične strahove i da je to potpuno normalno, te da oni nikada neće nestati, ali da vas ne smiju paralizirati. Podršku uvijek možete pronaći u neposrednom okruženju, ali i online zajednici.