Početak godine obično donosi nadu u bolje sutra, brojne liste želja i planova, te poneki mamurluk, no početak ove godine obilježio je malo drugačiji scenarij. Medijski prostor bio je preplavljen serijom tekstova, fotografija i videozapisa o poznatom scenaristi i učitelju glume Miroslavu Miki Aleksiću i djevojkama koje je on seksualno zlostavljao dugi niz godina.
„Brak je loš izbor! Brak boli! Osjećam se kao sluga. Traži da mu alkohol donosim dok ne popije dovoljno da me napastvuje da ne mogu da sjedim tri dana. I taman kada prođe, ide ispočetka sve. A trpim. Moram. Imam djevojčicu koju još školujem. A i trebaju mi pare za život. Umrijet će on pa ću valjda i ja malo proživjeti. A zarast će sve što on napravi. Ljudsko je tijelo to. Zacijeli. A sramota je da se pročuje to.“
Ivo Andrić jednom je zapisao: Cijelog se vijeka liječimo od nesretnog djetinjstva. Tu ideju u svojoj knjizi Mliječni zubi (2020) dosljedno slijedi Lana Bastašić. Knjiga se sastoji od dvanaest priča, koje su većinom ispričane iz dječije perspektive, tako da možemo pratiti njihove kratke, ali upečatljive ispovijesti čiji nas reci vode u svijet dječijih problema, tajni, nada i strahova. Bastašić nas vraća u dane u kojima smo pod svačijim utjecajima usvajali znanja i navike koje su se nastavile i danas, u svijetu „odraslih“, kako bismo ih propitali te, možda, i odbacili.
Imaš petnaest godina i prvi put si nazvana kurvom. Imaš šesnaest godina i prolaziš kroz pun klub. Ruke stranaca koriste priliku da te u prolazu dohvate za struk ili butinu. Imaš šesnaest godina i sjediš na podu ženske svlačionice dok ti suze peku obraze jer te tvoj prvi momak uhvatio za sisu, a ti to nisi htjela. Imaš sedamnaest godina i samo si jedna od niza osoba kojima je prijatelj iz razreda poslao gole slike vaše drugarice iz razreda. Imaš sedamnaest godina i drugarica ti jedva izgovori: „Uzeo je moju ruku i stavio je u svoje gaće. A ja to nisam htjela.“ Imaš osamnaest godina i momak te ubjeđuje da ćeš uživati. Krišom te fotografiše pa ucjenjuje. Imaš osamnaest godina i govoriš nepoznatom čovjeku da ne želiš piće od njega, a on te pošalje u pičku lijepu materinu. Kažeš nekom iz svog DM-a na Instagramu da nisi zainteresovana, a on nastavlja da ti se javlja. Proganja te. Imaš koliko godina kada shvatiš da je sve ovo nasilje?
Lejla Frljak se prisjeća uspomene iz škole i jednog posebnog časa likovnog.
Svi se vjerovatno sjećamo nekih dijelova svog djetinjstva. Ja se najviše sjećam onih negativnih i nepravednih scena, a od svih onih kojih se sjećam, najupečatljivija mi je upravo ova koju sam odlučila podijeliti s vama. Još dok sam bila mlađa, primjećivala sam nepravdu oko sebe, ali ovu sam osjetila na svojoj koži. Najveća nepravda se obično dešava u školama. Kao produkt te nepravde nastaju i sve ostale vrste nepravde.
U petak, 29. oktobra, studenti Univerziteta u Sarajevu prisustvovali su prvom Antikorupcijskom caffeu Može i drugačije u organizaciji Centra za razvoj omladinskog aktivizma. Imali su priliku razgovarati o koruptivnim praksama u obrazovanju s Nenadom Veličkovićem, redovnim profesorom na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, književnikom i urednikom Školegijuma – portala koji se bavi analizom i kritikom obrazovnih politika u Bosni i Hercegovini.
Sara Velaga istražuje i odgovara na pitanje kakva je uloga seksa u vezama.
Otkako postojim, voljela sam da čitam, pa je logičan slijed bio da s ljubavlju prema knjizi dođe i ljubav prema pisanju. Oduvijek u mojoj glavi žive milijarde riječi koje samo čekaju da izađu vani, bore se jedna s drugom, kovitlaju... Nošene mislima žele da budu zapisane, uklopljene, svrsishodne, javne... Oduvijek su buntovne. Od onih najnevinijih do onih zrelijih. Imaju smisao. I nerijetko su teške. Željne pravde. Željne postizanja cilja. Cilj je uvijek bio suzbijanje nepravde. Šta god to značilo.
Sve više mladih svakodnevno konzumira cigarete, najčešće zbog stresa ili samo iz znatiželje kao i zbog toga da budu prihvaćeni u društvu. Iako su cigarete loše za zdravlje i sve skuplje, mladi počinju pušiti jako rano, neki još u osnovnoj školi. Posljedica toga je ovisnost o nikotinu koja može uzrokovati brojne zdravstvene probleme.
Mladi žele upoznavati lokalne običaje i kulture, a BiH, zemlja u srcu jugoistočne Evrope i Balkana, koju zovu još i spoj Istoka i Zapada, sa svojom višestoljetnom tradicijom ima pregršt toga da ponudi. Jedna od najpopularnijih destinacija u BiH u oblasti agroturizma je autentično selo Lukomir na Bjelašnici, najviše u cijeloj državi. Tu se svi posjetioci mogu upoznati s lokalcima i njihovim težačkim životom, planinariti nekoliko sati do njega ili voziti se makadamskim putem, nakon čega mogu uživati u ukusnoj kuhinji, nestvarnim vidicima i smještaju u starim katunima. Kako bi popularizirao Lukomir, sarajevski fotograf Sead Šašivarević pokrenuo je Školu fotografije, što je također izuzetno privlačno mladima jer na takvom mjestu uče ne samo fotografiju od velemajstora, već i tehnike poput noćne fotografije, snimanja Mliječnog puta itd.
Listajući Fejsbuk u okrilju dokolice nailazim na objavu nezadovoljne majke koja moli roditelje da povedu računa o tome šta učenici čitaju u sarajevskim školama. Pošto studiram na fakultetu koji proizvodi nastavni kadar iz maternjeg jezika i književnosti, zainteresiram se pa bolje pogledam sadržaj te objave. Majka u prilogu postavlja odlomke iz knjige Alije Isakovića Lijeve priče, lektire za šesti razred. U knjizi je, ukratko rečeno, riječ o zgodama jedne porodice gdje je okosnica očev pronalazak priče koju će njegovi sinovi slušati sa zanimanjem prije sna.
Tamara Tanjević je mlada psihologinja s licencom za rad u obrazovno-vaspitnim ustanovama. Trenutno je zaposlena u osnovnoj školi, a radno iskustvo je sticala i u osnovnim i u srednjim školama u različitim sredinama, te nam u tekstu prenosi iskustva i razmišljanja iz dosadašnje prakse. Vjeruje u cjeloživotno učenje, pa aktivno radi na ličnom rastu i razvoju kroz veliki broj neformalnih edukacija u regionu i Evropi. Kao edukant transakcione analize, do sada je stekla zvanje praktičara, što joj mnogo, kako ističe, pomaže u svakodnevnom i privatnom i poslovnom radu. Trenutno piše master rad koji se odnosi na mentalno zdravlje roditelja, a dio studija je programom razmjene provela u Španiji odakle nosi vrijedna znanja i iskustva. Članica je Western Balkans Alumni Association koja okuplja mlade ljude iz regiona koji su dio studija proveli u inostranstvu, a čiji je cilj zagovaranje modernizacije i poboljšanja kvaliteta visokog obrazovanja u regionu kroz osnaživanje mladih ljudi u njihovom akademskom i karijernom razvoju.






















