Da li je Zemlja ravna ploča?

„Prije nego što je Kristofer Kolumbo oplovio svijet i otkrio Ameriku, ljudi su vjerovali da je Zemlja ravna ploča.“ Rečenica je ovo koju smo svi zasigurno čuli bar jednom tokom našeg školovanja kao dokaz da je srednji vijek bio „mračni“ vijek u kojem je svaki naučni napredak bio odbačen od Crkve.

Međutim, možda bi vas iznenadilo ako bih vam rekla da su akademici i naučnici prihvatali da je Zemlja okrugla manje-više od 6. stoljeća stare ere. Već su grčki filozofi i naučnici Pitagora i Parmenid tvrdili da je Zemlja zapravo kugla. Prihvatajući tu tvrdnju matematičar Eratosten je u 3. stoljeću stare ere izračunao obim Zemlje koristeći se činjenicom da sjene imaju različite dužine na različitim udaljenostima od Ekvatora zbog zakrivljenosti Zemlje.

Ovo vjerovanje u okruglu Zemlju nastavilo se i tokom srednjeg vijeka te mnogi kršćanski filozofi spominju sferičnost Zemlje koju prihvataju kao općepoznatu činjenicu. Pored Evropljana, i arapski filozofi prihvatali su da je Zemlja oblika kugle još u 9. stoljeću nove ere. Zanimljivo je napomenuti, međutim, da su Kinezi smatrali da je Zemlja ravna ploča kvadratnog oblika, te da je nebo kupola sve do 17. stoljeća, kada su jezuitski misionari proširili saznanje o sferičnoj Zemlji.

Zašto onda većina ljudi vjeruje da su ljudi u srednjem vijeku mislili da je Zemlja ravna?

Ova zabluda pojavila se u 17. stoljeću, ali je posebice dobila na popularnosti u 19. stoljeću zbog djela američkog pisca Washingtona Irvinga. On je napisao poprilično dramatizovanu i nerealističnu biografiju Kristofera Kolumba.

Irving u svojoj knjizi opisuje sukob između Kolumba i španskog dvora, gdje Kolumbo tvrdi da je Zemlja okrugla te je zbog toga moguće doći do Indije putujući na zapad, dok se dvor ne slaže s njim zbog toga što su i dalje u zabludi te vjeruju da je Zemlja ravna ploča. Međutim, u stvarnosti, Kolumbo je bio u krivu. Problem je bio to što je on smatrao da je Zemlja dosta manja nego što zapravo jeste.

Stoga, nesuglasica sa španskim dvorom nije bila oko toga da li je Zemlja okrugla niti oko činjenice da se putujući na zapad može stići na Istok. Zapravo se radilo o tome da li bi evropski brodovi mogli da preplove toliku udaljenost na otvorenom moru i da li bi mogli da ponesu dovoljne zalihe hrane potrebne za tako dugačak put.

Na kraju su Kolumbo i njegova posada preživjeli pukom srećom – pronašao je Ameriku tačno ondje gdje je mislio da će se nalaziti Japan.

Mapa svijeta po mišljenju istraživača 1492. godine

Mapa svijeta po mišljenju istraživača 1492. godine

Nakon toga, većina historičara i akademika 19. stoljeća počelo je da piše o „zabludama“ srednjovjekovnih ljudi, koji su vjerovali da je Zemlja „ravna ploča“.

Zašto je ideja da ljudi u srednjem vijeku nisu znali da je Zemlja kugla postala tako popularna?

Dio razloga leži u činjenici da se u 19. stoljeću mnogo više razvija ateizam, te mnogi naučnici teže da dokažu da religija i nauka ne idu jedna s drugom; stoga žele da srednji vijek predstave kao period tame i slijepog vjerovanja u crkvene dogme, koje zaglupljuju ljude.

Pa ipak, činjenica je da je u srednjem vijeku upravo Crkva bila ta koja je radila na promociji nauke te je osnovala prva sveučilišta, kao što su Univerzitet u Bolonji, Oxford, Cambridge i Sorbonna. Drugi dio razloga jeste da ljudi žele da se osjećaju naprednije, pametnije i civilizovanije od svojih predaka.

Stoga nam rečenica „U srednjem vijeku, ljudi su mislili da je Zemlja ravna ploča“ služi kao način da se osjećamo superiornijima u našem civilizovanom društvu, da se ponosimo napretkom koji smo postigli. U tom smislu, ona otkriva više o nama samima nego o našim precima. Želimo da se osjećamo pametnije od ljudi koji su živjeli prije šest stotina godina; stoga nam je lako povjerovati da su oni mislili da je Zemlja ravna ploča.

Ali, kao što smo vidjeli, to u srednjem vijeku naprosto nije bio slučaj.

Međutim, mnogo je zanimljiviji jedan drugi fenomen – moderna društva koja vjeruju da je Zemlja ravna ploča. Vjerovanje u ravnu Zemlju započelo je sredinom devetnaestog stoljeća, kada je engleski pisac Samuel Rowbotham objavio pamflet u kojem je objasnio da je Zemlja zapravo ravna, a Sunce udaljeno od nje svega nekoliko stotina kilometara.

Rowbotham se ispisao iz škole s devet godina. Međutim, ovo nije spriječilo Samuela Shentona da stotinjak godina kasnije nastavi Rowbothamovo nasljeđe i osnuje Međunarodno društvo za istraživanje ravne Zemlje (International Flat Earth Research Society).

Posljednjih nekoliko godina se ideja ravne Zemlje – bilo kao šala ili kao nevjerovatna teorija zavjere – uz pomoć društvenih mreža proširila te su nedavna istraživanja pokazala da barem 16 % Amerikanaca u najmanju ruku sumnja da je Zemlja okrugla, ili čak vjeruje da je ona ravna, a prije dvije godine održana je i prva konferencija „ravnozemljaša“.

Ukoliko se malo dublje istraže argumenti pristalica pokreta ravne Zemlje, lako se da primijetiti da oni zapravo iznose četiri-pet istih argumenata koji su svaki put malo drugačije sročeni.

A čak i tih nekoliko argumenata koje imaju, lako se daju pobiti. Također su „ravnozemljaši“ najčešće i osobe koje vjeruju da je slijetanje na Mjesec bilo lažirano – ali ne iz uobičajenih razloga (pobjeda u Hladnom ratu, povećano finansiranje NASA-e, distrakcija od Vijetnamskog rata), već kako bi prikrili činjenicu da je Zemlja ravna ploča, te pokazali ljudima „lažne“ dokaze da je ona kugla.

Zapravo, ravnozemljaši vjeruju da je i sama NASA nastala kao način da se od šire javnosti sakrije činjenica da je Zemlja ravna. Ne daju tačno objašnjenje zašto vlada želi da zataji ovo saznanje od ljudi; samo govore da bi ono izazvalo haos.

Ova teorija zahtijeva mnogo neutemeljenih skokova u razmišljanju – tvrde da su svi snimci svemira zapravo lažirani, da su Sunce i Mjesec zapravo iste veličine, a pomračenje Mjeseca izaziva nevidljivi „Antimjesec“, a ne sjena koju Zemlja baca na Mjesec. Također vjeruju da gravitacija zapravo ne postoji, već da Zemlja konstantno ubrzava svemirom prema gore kršeći Einsteinovu teoriju relativnosti, budući da po njoj ništa ne može da se kreće brže od svjetlosti.

Pa ipak, smatraju da je teorija relativnosti istinita.

Imaju i sopstvena objašnjenja za zalazak Sunca – naime, na ravnoj Zemlji, Sunce nikad ne bi moglo zaći iza horizonta, jer je horizont ravan. Međutim, budući da je Sunce po ovoj teoriji mnogo manje od Zemlje, kada se kreće s jednog kraja na drugi smanjuje se, te izgleda kao da se kreće po kružnoj putanji dok se ne spoji s horizontom. Pa ipak, lako se može pokazati da je ova tvrdnja netačna uz pomoć malo trigonometrije. Naime, uzevši u obzir veličinu Zemlje i veličinu Sunca koju predlažu ravnozemljaši, vidi se da se Sunce nikad neće približiti horizontu više od 14 stepeni. Dakle, nikada neće dotaći horizont, te na ravnoj Zemlji nikada ne bismo vidjeli zalazak Sunca. Još jedan od „dokaza“ da je Zemlja ravna jeste činjenica da ne osjetimo njeno kretanje.

I, iako je to tačno, postoji sasvim logično objašnjenje za ovu pojavu. Naime, budući da se Zemlja kreće kako oko Sunca, tako i oko sopstvene ose ravnomjerno, bez ubrzavanja ili usporavanja, nema razloga zašto bismo osjetili to kretanje. Na nas ne djeluje sila inercije. Razmislite: ako se vozite u autu koji se kreće konstantnom brzinom, gotovo da i niste svjesni svog kretanja. Međutim, ukoliko bi auto iznenada usporilo, zbog djelovanja sile inercije biste osjetili njegovu promjenu u brzini.

Fascinantno je zapravo koliko je truda i poricanja zakona fizike potrebno da se ova teorija „dokaže“. Pobornici ove teorije smatraju da nas jedino naša čula ne varaju, te da svijet mora biti onakav kakvim ga mi vidimo. Pa ipak, ako im predstavimo dokaze da njihova teorija nije tačna, oni jednostavno tvrde da su ti dokazi lažirani. NASA je samo urota da se sakrije istina od ljudi, Međunarodna svemirska postaja je filmski studio, a astronauti koji se nalaze na njoj su glumci. Fotografije svemira su fotošopirane.

A dokaze za koje ne mogu reći da su lažirani, ravnozemljaši jednostavno ignorišu.

Zašto brodovi na moru nestaju iza horizonta? Kako je Ferdinand Magellan oplovio oko Zemlje još u 16. stoljeću ako je Zemlja ravna? Možda je i on radio za NASA-u. Ova teorija trebala bi da pokaže da mi nismo nastali slučajno, da nismo samo „majmuni koji besciljno lete kroz svemir na nekom kamenu“, već da smo nastali s nekom svrhom, da nas je neko stvorio zbog neke svrhe. Pa ipak, sve što ona dokazuje jeste koliko nerazumni ljudi mogu biti i koliko su spremni ignorisati znanstvene činjenice kako bi mogli nastaviti da vjeruju u ono što žele.

Međutim, lako je šprdati se s njima i nazivati ih sumanutima. Ipak, smatram da je zanimljivo ovaj fenomen pogledati s drugog stanovišta.

Zašto neki ljudi osjećaju potrebu da izmišljaju i vjeruju u teorije zavjere?

Jedna stvar koju moramo cijeniti kod „ravnozemljaša“ jeste to da oni zaista vjeruju u naučni metod – bar na svoj vlastiti način. Zaista se trude da pronađu valjane dokaze za svoje teorije – i u njihovim umovima, našli su ih. Oni odražavaju prirodnu potrebu svakog čovjeka da preispituje svijet u kojem živi, te da ne vjeruje slijepo u sve informacije koje dobiva od društva. U njihovim razmišljanjima možemo pronaći početke pokušaja da se shvati šta nije u redu s našim društvom i kako da se ono popravi. Oni traže ova rješenja zato što percipiraju problem. I u pravu su – nešto nije u redu s našim svijetom. On je figurativno (a i doslovno) u plamenu – svjetski lideri spavaju za volanom, čini se da je ekonomski krah neizbježan, požari su sve češći, a globalno zatopljenje je nezaustavljivo. Čini se da se i na okrugloj Zemlji rub brzo približava.

Stoga je prirodno osjećati se izolovano i usamljeno u svijetu u kojem živimo te tražiti bilo šta što će nam pomoći da se nosimo sa stvarnošću ili što se čini kao rješenje. I oni su našli ono što im djeluje kao rješenje. Međutim, pogriješili su problem. Problem nije NASA niti činjenica da je Zemlja okrugla. I možda trebaju nastaviti da ga traže u nečem drugom.

Comments are closed here.