Španski premijer Pedro Sanchez najavio je kako će 2022. godine pola miliona tinejdžera kao poklon za 18. rođendan dobiti posebne kulturne propusnice od 400 eura, kako bi ih mogli trošiti na knjige, predstave, kino ili koncerte. Zašto ovakva ideja još uvijek u BiH nije moguća?
Kakva divna gesta! Vlasti u Španiji na ovaj način žele približiti kulturu mladima i napraviti još jedan korak k revitaliziranju španske kulturne industrije koja je značajno pogođena pojavom pandemije koronavirusa. Mladima će novac biti ravnomjerno podijeljen kako bi mogli posjećivati više događaja, odnosno da ne bi morali trošiti svih 400 eura na jednom mjestu. Španija je prva zemlja koja će ovu ideju sprovesti u djelo, a najavile su je i Francuska i Italija.
Kultura Španije
S kulturološkog aspekta, Španija spada u jednu od najznačajnijih „latinskih zemalja“ u Evropi, s vrlo bogatim i šarolikim kulturno-historijskim miljeom. Gotovo svi aspekti španske kulture i umjetnosti nastali su na podlozi rimskog nasljeđa, i snažno su vezani za katoličku crkvu koja je igrala glavnu ulogu u formiranju države a kasnije i španskog identiteta. Arhitekturu, slikarstvo i kiparstvo ove egzotične zemlje oblikovale su brojne najezde stranih osvajača, kao i blaga sredozemna klima i geografija. Vjekovna kolonizacija na svim kontinentima globalizirala je španski jezik i kulturu, dok je Španija apsorbirala brojne kulturne i komercijalne proizvode iz svoje bivše imperije.
Naša slika o kulturi Španije
Iako je ona mnogo više od toga, naša slika o kulturi Španije bazira se na stereotipima. Mi je zamišljamo kao zemlju u kojoj se na ulicama pleše flamenko ili tango, jede paelja… Naravno, ti su simboli prisutni u Španiji, ali današnja Španija ima mnogo toga drugog da pokaže svijetu. Naprimjer, filmska industrija u Španiji izuzetno je značajna. Vidi se to po nekim španskim serijama koje osvajaju svijet! Iako mnogi očekuju sapunice, iz Španije su dobili ozbiljne serije koje su brzo prestigle čak i američku produkciju, poput La Casa de Papel koja je pokorila Netflix. Španska kinematografija progovara o svakodnevnim problemima: porodičnim odnosima, ekonomskoj krizi, emigraciji Španaca u druge zemlje jer ne mogu naći posao… Upamtite ovo zbog nastavka teksta u kojem ću porediti BiH i Španiju!
Prisustvo u svijetu i Evropi
Španska kultura prisutna je danas u svakom značajnom ili kulturnom prostoru u Evropi i svijetu. Iznalaze nove načine za pristup publici, nove umjetničke forme djelovanja u javnom prostoru, rade na integriranju kulture i obrazovanja i uče kako kultura može premostiti ozbiljne društvene probleme. Reklo bi se, Španci su pametni. Također, kada je riječ o materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj baštini, njenoj zaštiti i zaštiti prirode, Španija posjeduje brojna znanja koja može prenijeti svijetu.
BiH uvijek ima izgovore
U protekloj deceniji Španija se suočavala sa „predbankrotnom krizom“. Dakle, ekonomska kriza je sveprisutna u ovoj državi i sigurno je još izraženija, kao u brojnim drugim zemljama svijeta, nakon pandemije koronavirusa koja je snažno pogodila Španiju, i još uvijek nije prestala. Za našu zemlju može se reći isto. Mladi u Španiji također teško pronalaze poslove i napuštaju zemlju trbuhom za kruhom, baš kao i mladi u BiH. Mi ne ulažemo u našu kinematografiju, a ni u našu kulturu uopće. Ipak, kultura opstaje iako se u budžetima planiraju minimalna ili čak nikakva sredstva za nju – na svim nivoima vlasti. Osim povremeno omogućenih besplatnih ulaza na izložbe, koncerte ili predstave, uz koje često domaći političari naglase da je pod njihovim pokroviteljstvom, drugih pokušaja da kulturu približi mladima država nema.
Knjige i filmovi preskupi za džepove roditelja ili studentske džeparce, izdavačke kuće na koljenima, a brojna kina zatvorena. Čak ni oni koji rade u kulturi nemaju podršku države – sportisti na svjetska takmičenja putuju o svom trošku, glumci i filmski radnici na festivale također. Muzeji bez grijanja, sređenih izvora finansija, prepušteni na milost stranih grantova. Pisana riječ se ne cijeni, pa tako država nema konkursa za objave knjiga. Objavljuje ih ko ima novce ili ko je stranački podoban. Koncerata, naročito imena kakva dolaze u Španiju, ovdje gotovo da i nema. Sve uspjehe koje naši kulturni radnici postižu po svijetu, postižu ih sami! Država samo čestita, ako i to, i to je sve.
I još mnogo toga se može nabrojati
Naše vlasti ne mogu se ni sjetiti ove ideje kao Španci! Iako bi davanje 800 KM svima koji postaju punoljetni bio idealan potez za predizbornu kampanju, zašto onda vlasti ne posegnu za ovakvim koracima? Između ostaloga, zato što im nije stalo do kulture. Godinama su obrazovanje (o kome ovdje nije riječ) i kultura zapostavljeni, pa sve više imamo vlast koja kulturu svodi na puku zabavu, i koja ne razumije bitnost i značaj kulture svakog društva i države.
Upravo takve pojave i eventualne inicijative se nazivaju populističkim, dok se istovremeno insistira upravo na suštinski populističkim i nacionalističkim idejama na kojima se ovdje (još uvijek) najlakše dobijaju izbori. Ako se vlasti i pozivaju na kulturu, najčešće je zapravo iskorištavaju i zloupotrebljavaju upravo u svrhu propagiranja nacionalističkih ideja po kojima je umjetnost tu da bi razvijala nacionalni identitet, koncept koji je u svijetu odavno prevaziđen.
Kako bi im se ovakva ideja dopala?
Nikako.
Osvješteni i obrazovani mladi koji bi dobili 800 KM i kroz kulturu i umjetnost nešto naučili i shvatili, kasnije ne bi bili, sigurno, njihovi glasači i onda uzalud vam trud svirači! Može li neko od političara i političarki iskoristiti pak ovu ideju? Ne mora evo biti 800 KM. I da li bi taj iznos mladi u BiH zaista imali gdje i znali kako iskoristiti? Ili bi taj novac bio potrebniji za nešto drugo?
