Bojan Bajić se dugo vremena bavio politikom i omladinskim aktivizmom. Iako se danas bavi poslovnim konsaltingom, pristao je ekskluzivno za naš magazin da komentira aktuelna društveno-politička dešavanja poput: odnosa vlasti prema građanima za vrijeme pandemije COVID-19, Dodikovog prisluškivanja opozicije, autističnog dječaka Slavku koji je izbačen iz škole, ubistva Džordža Flojda, hapšenja sveštenstva Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, te predizbornog spota Srpske napredne stranke u Srbiji.
Na naše prvo pitanje koliko je zadovoljan ponašanjem vlasti za vrijeme korona virusa, Bajić ističe da je panika vezana za korona virus bila na nivou svijeta. Ne može tako lako da vjeruje u teorije zavjere jer je ipak sto svjetskih vlada uvelo restrikcije. Naše vlasti su po meni uradile ono što je bilo na talasu svjetskom. Mislim da čak nisu ni imali izbora. Morali su nas staviti u karantin. Obzirom da kod nas nije bilo puno zaraženih, nije bilo većih posljedica, možemo reći da su možda i dobro reagovali.
Ne-etika javne vlasti i hronično nepovjerenje
Kada govorimo detaljnije o tome šta su ljudi izabrani da budu u službi građana radili ovih dana kada je bilo najteže, Bajić ističe staru boljku našeg društva.
Koristili su koronu da opet naprave afere, vrše nabavke respiratora i medicinske opreme preko svojih prijatelja, kumova, što sve ističe neetiku u vršenju javne vlasti. Hronično smo, opravdano naravno, nepovjerljivi prema vlasti, jer oni, i kad rade nešto u opštem interesu, uvijek imaju neki pozadinski interes da neki njihov prijatelj ili neka njihova firma obrne milione i da se okoriste o budžet. Tako da, s te strane smo se malo obrukali.
Nonšalancija Dodikovog prisluškivanja opozicije
Na pitanje šta misli o Dodikovoj izjavi da prisluškuje poslanike, Bajić odgovara na sljedeći način. Kada je bila u Americi afera Watergate, kada je prisluškivana kancelarija demokrata, to je bila jedna od najvećih afera u američkoj istoriji po kojoj su čak i filmovi snimani. Tako da je već u svijetu, civilizovanom, tema prisluškivanja opozicije potpuno neprihvatljiva, potpuno izvan svih razumnih mjerila ponašanja. Nonšalancija kojom je gospodin Dodik izjavio u Skupštini da prisluškuje opoziciju je stvarno drastična, sramotna, nevjerovatna, neprihvatljiva.
Još sramotnije od njega se, smatra Bajić, ponašao ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač koji je, da bi opravdao Dodikovu izjavu, rekao da se gospodin Dodik šalio. To pokazuje da je ministar unutrašnjih poslova potpuno nesvjestan svoje nekompetentnosti, arogantnosti i neprihvatljivosti toga što je izjavio. On kao ministar unutrašnjih poslova bi morao, ako on nije učestvovao u prisluškivanju, da istražuje prisluškivanje. Ako je učestvovao u prisluškivanju, da podnese odmah ostavku. Prema Bajiću, naša politička scena, kada se sve uzme u ozbir, uopšte nije dobra za zdrav razum.
Politički nonsense u slučaju dječaka Slavka
S Bojanom Bajićem prisjetili smo se i priče dječaka Slavka, autističnog dječaka koji je izbačen iz škole. Naime, Srednjoškolski centar u Rudom je u septembru 2016. godine, kada je Slavko trebao da pođe u drugi razred srednje škole, zaključao školu i nije mu dao da uđe. Zapravo, izbacili su ga iz škole a da mu nisu dali nikakav papir zašto ga izbacuju. Tako da je on propustio nekoliko godina. Roditelji su bili frustrirani situacijom i onda sam se ja njima javio da im pomognem da istina izađe na vidjelo. Bajić ističe da su prekršili sve moguće zakone, propise, u ophođenju prema Slavku. Slavkovi roditelji su podnijeli tužbu na sudu u Višegradu. I prvostepena i drugostepena odluka suda je potvrdila da su škola i ministarstvo napravili diskriminaciju, odnosno da je Slavko nezakonito izbačen iz škole i da su oni dužni da mu plate finansijsko obeštećenje.
U drugom procesu koje je tužilaštvo pokrenulo, krivični proces za krivičnu odgovornost protiv direktora i profesora, prvostepeni sudija je izrekao oslobađajuću presudu za profesora i direktora što je pravni nonsens, jer je, kao što sam maloprije rekao, sud u Višegradu i prvostepeno i u Istočnom Sarajevu drugostepeno potvrdio u građanskoj parnici da je počinjena diskriminacija, i da su oni prekršili sve zakone i da su ga nepravno izbacili iz škole. Međutim, to neće ostati na tome. Otišla je žalba na drugostepeni sud u Istočno Sarajevo. Mi smo već formirali tim koji analizira ovu skandaloznu prvostepenu krivičnu presudu i već smo utvrdili da je potpuno nelogična, nije dobro argumentovana, i da u njoj ima puno pravnih nelogičnosti. Ta bitka se još uvijek vodi. Nažalost, godine su prošle koje niko ne može vratiti. Prema Bajiću, ostaje jedna mrlja na Rudom, na školi, na lokalnoj zajednici, jer je nepojmljivo da se neko dijete koje pati za školom izbaci i da se zaključaju vrata. To je mrlja koju ovaj gradić nosi na sebi. I mislim da ona mjesta koja se ponašaju neetično i nehumano, ne mogu očekivati dobru budućnost.
Ubistvo Džordža Flojda i različitost u našem okruženju
Rasizam, nacionalizam, vjerski fanatizam, fašizam, sve te kolektivne definicije gdje jedna grupa maltretira neku drugu grupu, a obično je to manjinska grupa, za Bojana Bajića je neprihvatljivo i anticivilizacijski. Istorija rasizma u Americi je viševjekovna, ali način na koji je ovaj policajac ugušio Džordža Flojda, odnosno brutalnost u kome on 8 i po minuta drži koljeno na vratu i guši čovjeka je značajnija čini mi se i od Roze Parks. Međutim, Bajić ističe da je za naše prostore vrlo važno reći da mnogi iz Bosne i Hercegovine koji su protiv rasizma u Americi, tamo negdje daleko, treba da se zapitaju da li su oni protiv nacionalizma u svojoj lokalnoj zajednici ili da li imaju vjersku netrpeljivost prema drugoj zajednici. Jer to je ista osnova.
Da li je neko nacionalista u Rudom, Goraždu, ili rasista u Teksasu, fašista u Italiji, ili nacista u Njemačkoj, to je zapravo sve isto. Jer veliki broj ljudi kod nas su zagriženi nacionalisti. Čak i kod nas u školama kada pričate s malom djecom kažu treba pobiti sve ove druge. To se čuje u osnovnim školama. Roditelji koji to uče, vi kad njima kažete da je on fašist, oni kažu ne, ne, mi smo se borili protiv fašizma. On to ne razumije kad kaže da bi pobio drugu naciju ili vjeru, da je on ništa drugo nego fašista i nacista, i Hitler i Musolini, sve zajedno.
Zato je Bajiću važno da prvo pogledamo kako se odnosimo prema različitostima u svom okruženju, pa onda da pričamo o Americi.
Hapšenje sveštenstva Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi ima jedna značajna dimenzija nacionalizma – to je nesporno i oni to i ne kriju, ali način na koji Crna Gora pokušava da nekim suludim zakonom riješi pitanje vezano za neke manastire koji su stari po 500, 600, 700 godina, da traži neke dokaze o vlasništvu je, prema Bajiću, posebno zanimljiv.
Taj zakon je potpuno nelogičan. Borba protiv tog zakona u Crnoj Gori je opravdana. Što se tiče hapšenja, mislim da vlast u Crnoj Gori ne razumije vjerske zajednice. Srpska pravoslavna crkva je naučena na trpljenje. Oni iz trpljenja i stradanja izvlače duhovnu snagu. Tako da nema ništa pogrešnije nego vršiti hapšenja i progone na vjerskoj osnovi. Jer, na kraju krajeva, ističe Bajić, Crna Gora će izgubiti tu bitku, zato što svaki uhapšeni sveštenik povećava snagu i motivaciju za borbu protiv tog zakona.
Predizborni spot Srpske napredne stranke u Srbiji
Taj spot Bajić nije gledao. Zadnjih godinu dana na svaki pomen pojave Aleksandra Vučića automatski prebaci program na televizoru.
I kada vidim naslov, ne otvaram taj naslov da čitam. Zato što mislim da nivo perverzije koju on unosi u politički život, nivo narušavanja demokratske kulture, nivo melodramatičnosti, nivo sujete, je toliki da, po meni, treba stavljati reklamu da nije bezbjedno za mlađe od 18 godina da gledaju.
Iz omladinskih klupa u političke stranke
Mladima Bajić poručuje da ne ulaze prerano u politiku. U političke stranke. Da se prvoshodno angažuju na razvoju svoje struke, svojih talenata. I tek kada kroz razvoj sebe i svoje sopstvene vrijednosti, svoje sopstvene korisnosti, sebe ostvare, onda je moguć ulazak u politiku. Mislim da je najpogrešnije iz omladinskih klupa ići u neke političke stranke. Na kraju se završi vrlo loše, tako što onda morate preko stranke da moljakate da vas negdje zaposle. Mislim da to nije koncept koji je dobar.
Prema Bajiću, svi oni koji imaju nekog talenta, moraju da probaju u svojoj struci, u svojoj kreativnosti, stvaralaštvu da se iskažu. Jer, znate, u svakom mjestu BiH kad je neko dobar vodoinstalater, uvijek će imati posla. Kada je neko dobar majstor, uvijek će imati posla. Tako isto mladi koji hoće neka sofisticirana zanimanja da imaju, moraju da na taj način sebe razvijaju, a onda će postati vrijedniji i interesantniji za politiku, za društvene pojave i sve ostalo.