Lektira se najčešće izučava na časovima bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, a nerijetko i na drugim jezičkim predmetima poput engleskog ili njemačkog. Wikipedijsko pojašnjenje je da lektira služi da se djeca priviknu i nauče čitati, da proširuje znanje, pomaže pri razmišljanju, zaključivanju i potiče kognitivni razvoj djeteta.
Joined05/10/2021
Articles25
„Činjenica je da bi ljudi više imali motiva da ostanu ovdje ili se vratili ako bi mogli dobiti posao. To bi sigurno promijenilo i koncept Srebrenice. Mnogi kažu da je i banja Guber karika koja bi promijenila život u Srebrenici“, kaže Kojić navodeći kako osim Kuće dobrih tonova u gradu ima još dosta sportskih klubova, te dva kulturno-umjetnička društva. No, s obzirom na to da su podijeljena, tu vidi negativnu stranu.
U svom radu na portalu „eSrebrenica.ba“ i drugim medijima, Mladen je otkrivao potencijal svoga grada. Prisjeća se da je ovdje nekada bio jedan od prvih umjetničkih festivala. On se danas više ne održava, ali ni festivali uopće.
Kojić kao krivce vidi politiku i lokalnu vlast za koju smatra da treba prepustiti Srebrenicu Srebreničanima, jer na izborima i u vlasti odlučuju ljudi koji ne žive u tom gradu, te smatra da se treba više uraditi za lokalno stanovništvo s fokusom na ljude, a ne glasače.
Kako kaže, grad ima uslove i kapacitete za pristojan život, ali mu se to onemogućava.
„Savjetujem da se početnici priključe nekom proaktivnom planinarskom društvu, jer se na jednoj ili dvije ture može naučiti mnogo toga od iskusnijih kolega. Najveći strah svih početnika je da će biti sami u nepoznatom društvu u planini, pa će im dan biti u ustručavanju. Uvijek ima neko koga znate, barem je to slučaj kod nas u 'Azimuth 135'. Pratite stranice lokalnih društava na društvenim mrežama i odaberite turu koja je lahka ili otežana, za početak. Imajte obzira da se ture izvode u planinskim područjima i nemojte očekivati da ćete šetati u planini kao po gradskom šetalištu“, preporučuje Abazović.
Kapitalizam funkcionira tako da ako opada potražnja i kupovina proizvoda čiji se sastav klijentima ne sviđa, proizvođači onda mijenjaju sastav i plasiraju proizvode sa sastavom kojeg kupci traže. Mnoge velike kompanije počele su nuditi prirodne proizvode s njegujućim sastojcima, što potvrđuje da ih do sada nisu koristili.
Godinama unazad kozmetičke i higijenske proizvode birali smo po imenu brenda, eventualno po cijeni, što nam je garantiralo da je ono što nanosimo na svoju kožu kvalitetno i hranjivo. O sastavu nismo razmišljali smatrajući da to nije naš posao, nego tamo nekih farmaceuta koji smiksaju i kreiraju te proizvode koji su nam prijeko potrebni. Davali smo im svoje povjerenje, pa smo u vrijeme kada je sve počelo dospijevati na internet shvatili da su se oni time kockali zarad svog vlastitog profita.
Romkinje su diskriminirane višestruko – zato što su žene, što pripadaju romskoj populaciji, a još i više ako žive s invaliditetom ili u ruralnim područjima. Diskriminacija je često očita, otvorena, rijetko kad prikrivena, bilo da dolazi od neromske populacije – u institucijama, školi, bilo da je među svojima. Čak i Romkinje liderice u svojim zajednicama bivaju diskriminirane od svojih kolega Roma.
U mjesecu u kojem se obilježava Međunarodni dan žena, Ženska romska mreža „Uspjeh“ započela je kampanju „Nulta tolerancija“ želeći poslati jasnu poruku da nasilje, maloljetnički brakovi i rasna diskriminacija nisu romska tradicija, i kao takvi ne smiju biti tolerirani u društvu!
Za magazin „Karike“ smo tim povodom razgovarali s Indirom Bajramović, romskom aktivistkinjom i ekonomistkinjom, koja više od 20 godina radi na poboljšanju položaja Romkinja u Bosni i Hercegovini.
O bosanskohercegovačkom turizmu nikada se nije više pričalo kao krajem 2022. godine, kada je popularni putopisac i travel blogger Robert Dacešin u Španiji osvojio nagradu za najbolji turistički video na svijetu „Zašto Bosna i Hercegovina može biti broj 1 turistička destinacija na svijetu?“.
Iako se sa svakim novim tragičnim slučajem upozorava na poraznu statistiku nasilja nad ženama, isto tako sa svakim novim društvo u BiH iznova pogriješi – najčešće u klasificiranju djela koje se dogodilo. Ukoliko je muškarac ubio ženu, bez obzira da li je ili nije presudio sebi kasnije, što je sve češći slučaj, mediji u BiH to nazivaju tragedijom – a ne femicidom. Ukoliko je žena žrtva nasilja pretučena, nasilnika pravdamo njegovom „ljubomorom“.
Dok se čeka na izmjene Krivičnog zakona koji će početi nazivati stvari pravim imenom i natjerati institucije da počnu raditi svoj posao, zahvaljujući aktivizmu žena širom države, čini se da jedinu pomoć i utočište ženama koje su preživjele nasilje pružaju sigurne kuće.
Povodom Međunarodnog dana nasilja nad ženama kontaktirali smo Sigurnu kuću u Sarajevu s ciljem da otkrijemo da li su i mlade djevojke, a ne samo odrasle žene, njihove korisnice i zbog čega.
Svake godine sve je manje upisanih studenata na fakultete u našoj zemlji. U posljednjih pet godina smanjen je za 20 posto, što je otprilike oko 20 hiljada studenata manje. Uprkos manjem broju zainteresiranih za studije unazad nekoliko godina, u Bosni i Hercegovini djeluje 47 visokoškolskih ustanova, što dovodi u pitanje njihovu svrshishodnost i daljnji opstanak.
„Ono što je ključ svakog uspjeha jeste barem malo vjere u sebe i da vjerujemo da ono što radimo vrijedi. Bez obzira na kojem fakultetu studirate ili čime se bavite, ukoliko imate želju i snagu za rad, ljudi koji rade na ovoj akademiji će to primijetiti. Ukoliko se neka djevojka odluči na upisivanje ove akademije, jedna bitna stavka je da snimite video pri aplikaciji, jer će on reći mnogo više o vama, nego ono što napišete“, poručila je najbolja buduća evropska liderica Dženana Selimović čitateljkama magazina „Karike“.
Iako za mlade uglavnom kažemo da su pasivni, ne može se reći da se proteklih godina nisu javljali njihovi glasovi pobune. Izuzev pandemijske 2020, studenti u Sarajevu su skoro svake godine izlazili na proteste. U decembru 2019. godine protestvovali su zbog loših uslova u studentskim domovima. U septembru 2021. godine, njihovi zahtjevi bili su konkretniji: da se izvrši nadzor nad sprovođenjem Zakona o visokom obrazovanju (ZOVO) u pogledu nepoštivanja normi vezanih za uslovne predmete prilikom studiranja, obaveze plaćanja biblioteke i tretiranje mladih s poteškoćama u razvoju na UNSA, da se obrazloži kontinuirana uplata u iznosu od 20 KM za potrebe ISSS sistema, da se razmotri proceduralno smanjenje školarine studenata, da se prilikom nove 2021/2022. akademske godine implementiraju prošlogodišnja zakonska rješenja u pogledu prijenosa predmeta. Ovogodišnje zahtjeve već smo spomenuli.
Krajem prošle godine, za „Karike“ sam pisala o tome zašto Bosna i Hercegovina ne pokloni tinejdžerima za 18. rođendan 800 KM, tragom vijesti da će Španija pokloniti mladima posebne kulturne propusnice od 400 eura, kako bi ih mogli trošiti na knjige, predstave, kino ili koncerte.
Način je to na koji su španske vlasti odlučile pomoći revitalizaciji vlastite kulturne industrije koja je, kao i druge, bila pogođena pandemijom koronavirusa, ali nastojati i vratiti mlade u kulturne institucije koje su slabije posjećivali zbog otežane finansijske situacije i manjka interesa za kulturni sadržaj.
Na pitanje zašto ovakva ideja još uvijek nije moguća u BiH, skupštinski zastupnici Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona rekli su da je ipak moguća.
„Čovjek je od svog novca kupio i donio sadnice. Priđem mu i dok malo tu razgovaramo, kaže: 'Stid me. Neki dan vidim jedna cura kupila smeće, pa rekoh odoh i ja da doprinesem, jer u Titin vakat smo to stalno radili, bile su omladinske akcije i to se podrazumijevalo da smo kao društvo korisni“, ponosno nam je ispričala Enisa. Enisa je redovna na akcijama čišćenja i pošumljavanja. Za nju je to važna dužnost i svaki put kad ide osjeća se kao da ide na svečanost ukazanu prirodi, kaže. Samo krajem marta zasadili su 1.000 sadnica na Bjelašnici. „Neka vaša svakodnevica za početak bude da sebi kažete da nećete uzeti tu plastičnu kesu koja će visiti kasnije s drveća, kojoj treba godina i godina da se raspadne. Posadite cvijeće pred zgradom, pokupite smeće na autobuskom stajalištu! Nije teško biti ekolog. Kad ste na izletu, umjesto da ostavite kesu, ponesite je do kontejnera“, poručuje Enisa te dodaje kako promjene ne dolaze same, mi moramo biti dio njih.