Skidamo maske: Crna li si Bosno moja, crnjom te čine tvoji

Indira Muharemović je magistrica politologije, usmjerenja politički sistemi i demokratija. S velikom željom da promijeni nešto u društvu, priključila se NVO „Gender“ koja se bavi zaštitom ženskih prava i sloboda, popravljanjem položaja žena u političkom i svakom drugom pogledu, kao i LGBT populacije. U nastavku pročitajte njen rad pristigao na naš konkurs upućen mladim blogerima, aktivistima i kritičarima na temu odnosa vlasti prema građanima i mladima u BiH za vrijeme pandemije COVID-19.

Država u tranziciji. Oporavlja se 25 godina od posljedica rata. Zgrade se obnovile. Rane zacjeljuju. Nacionalizam uzima maha. Sinonimi, kratki opisi, za Bosance i Hercegovce, vidljivo stanje njihove države. Da se COVID-19 nije smilovao, BiH bi nakon rata 1992.-1995. doživjela sljedeću najveću katastrofu u svom postojanju. Nije bila spremna odgovoriti na pandemiju, što sa strane neimanja medicinske opreme, spremnosti i stručnosti, a posebno sa strane društvene odgovornosti. Zahvaljujući silama moranja, silama pritisaka koji su vršeni sa svjetske scene gdje su bili vidljivi gubici ljudi bez mogućnosti djelovanja, BiH je i s tako lošim uslovima uspjela spasiti situaciju. Ali, ne lezi vraže. Sve što je pozitivno, nije došlo od onih koji su na vlasti, niti onih koji su vlastima bliski.  

Lupa za infekciju bh. društva

COVID-19 je došao kao refresh stanja. Kao mikroskop. Kao lupa koja nije bila potrebna da bi se vidjela infekcija bh. društva. Bosanskohercegovačko življe liječi infekciju sipajući vruću vodu na ranu, ubijeđeni od strane države da je to antibiotik širokog spektra djelovanja. Niko nema hrabrosti da se približi, osjeti miris i ukus, zaključi i javno kaže da je to obična topla voda. I do pojave pandemije, lahko je bilo skrivati dokaze, ubjeđivati one koji su posumnjali da nešto ne valja, da nešto nije čisto riječima da to tako treba, a zauzvrat mu poturiti mekšu stolicu.

Nepodobnost kvarljivog sistema

Krenimo od početka. Bosna i Hercegovina, na samom početku pandemije, nije bila u mogućnosti da u prvi red stavi stručnjake, epidemiologe, medicinske i zdravstvene radnike koji će svakodnevno biti u kontaktu s kolegama koji su u snažnijim zemljama predstavnici i ratnici protiv pandemije. Građani BiH, vjerujem većina njih nije ni znala kako velike stručnjake mi imamo, dok im nezavisni mediji nisu dali prostor u svojim emisijama. Onda uviđamo da takvi stručnjaci nisu uposlenici javnih bolnica i zdravstvenih ustanova, nego uposlenici privatne prakse, a sve zbog svoje nepodobnosti i kvarljivog sistema u kojem javne zdravstvene ustanove obitavaju. I tu dobijamo prvi šamar od vlasti. Kolaju medijima političari, vrte se pokazujući da oni mogu da se šetaju bez zaštite (maske i rukavica) i da za njih ne vrijedi isti zakon i iste zabrane kao za nas. Zamislite, neki su nam čak i demonstrirali neznanje „apliciranja“ maske na svoje lice. Ali, upravo takvi će donositi zaključke i voditi glavnu riječ.

Drugi šamar

Taman što su se obrazi prestali crvenjeti od šamara koji je došao snagom katapulta, došao je sljedeći. Oprema namijenjena jednom entitetu ne može biti korištena u drugom. Taman kada pomislimo da apsurdi ne postoje u situacijama gdje se vodi bitka za spašavanje života, naši predstavnici vlasti nam daju razlog da još jednom razmislimo i ne donosimo zaključke preuranjeno.

Stranačko uhljebljavanje

Pošto više nije bilo mjesta za šamare, počeli smo dobijati batine. Svakodnevno batinjanje od strane vlasti se nastavilo kroz privremeno zapošljavanje ljudi s biroa za zapošljavanje, kako bi mogli da vrše svakodnevnu dezinfekciju javnih površina. A sve u borbi protiv COVID-19. I tu su podobni imali priliku da budu protureni prije drugih, ovih nepodobnih. Niko za plaćanje, uglavnom omladine koja je bila angažovana, nije ni pitao. Mizerna primanja, ali odanost političkim partijama je urodila plodom. Obećana su im stalna zaposlenja, jer je ovakva vanredna situacija dovela do razmišljanja o prevenciji. Pa su se stvorile mogućnosti za stranačko uhljebljavanje.

Pravo na smanjenje plata

Pored ovog vida zapošljavanja, pljuštali su konkursi u organima uprave, održavana testiranja i intervjui, iako je na snazi bila zabrana grupisanja više od dvoje ljudi, a zakon o zapošljavanju kaže da mora biti prisutno i treće lice. Opet mijenjamo zakon ili ga prilagođavamo, jer nam se može? Ni tu se priča ne završava, nego se usvaja novi zakon o radu, koji je išao na štetu radnicima, ali itekako je išao u korist poslodavcima. Kao da nije dovoljno da su ovako loši uslovi prilikom zapošljavanja, sada ih ovjerava vlast svojim pečatom i aminovanjem. Daju pravo na smanjenje plata, daju pravo na otpuštanje, daju pravo na sistemsko ubijanje radnika kroz zakon o radu. Crna li si Bosno moja, crnjom te čine tvoji.

Respirator ili registrator

A onda, kao završni udarac, dobijamo aferu u kojoj je aktera više nego u fudbalskoj utakmici. Uključuje se više komentatora, nego što je sportskih stručnjaka na odbranjenu loptu koju je k golu uputio Messi. Respirator afera. Ili registrator? Ili ventilator? Kako god, svi su krivi, a niko kriv nije. Mogli su svi, a niko čak ni pomislio nije. Ako u nešto sumnjate, obratit će vam se i duhovne vođe. I baš na ovakvom slučaju, gdje je jasno vidljivo i argumentovano, dokazima potkrijepljeno da se neko okoristio s više miliona konvertibilnih maraka, vidimo da se sve može zataškati, da se zakon može prilagoditi, da propust može nastati, a greška nestati. Samo treba imati dobro pozicionirane ljude koji će odgovoriti u datoj situaciji.

Politički genocid nad građanima BiH

U besmislu svega, ne možemo a da ne kažemo da je ovo „politički genocid“ nad građanima Bosne i Hercegovine. Ne možemo pobjeći od činjenice da je ovakvo ponašanje „legitimno“ izabranih vođa i predstavnika ništa do sistemsko uništavanje građana. COVID-19 je bio priprema za psihičko nasilje, priprema za uvođenje straha i apsolutnu vladavinu.

Ljudska prava su kršena bezbroj puta u protekla tri mjeseca. Građani u ovakvom oligarhijsko uređenom sistemu, gdje im se ispred nosa maše prividnom demokratijom, ne mogu postati ništa drugo do poltroni s osjećajem manje vrijednosti, te nezadovoljstvom koje će kanalisati odlukom da postanu dio istih. Društvo u kojem nema slobodnog izbora i slobodne volje ubija ideologiju, potura nogu svojim neistomišljenicima i prisiljava ih da se pronađu u drugim državama. Mladi, obrazovani, čili i veseli, postaju baza za liječenje kompleksa nesposobnima u vlasti. Političke partije postaju biro za zapošljavanje, a ideologija se vadi iz škrinje na svake četiri godine, kada se pred izbore tresu tepisi i čisti put do glasača.

Bosna i Hercegovina i njeni predstavnici na vlasti su pali na svim testovima koje im je pripremio COVID-19. Godine će se obnavljati, do diplome se stići neće!

Najčitaniji tekstovi

Glasaj za najbolji blog konkursa "Skidamo maske"
Skidamo maske: Kako izvući što više novca, a biti što manje od koristi građanima?
Skidamo maske: Ne prodaje se budućnost unuka radi zaposlenja sina
Skidamo maske: Pišem ovo, a ruka mi drhti od bijesa
Skidamo maske: Presudni glas možeš biti ti
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Skidamo maske: Došao bih da ostanem
Zašto upisati mašinstvo u Sarajevu?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
More Stories
BLADE RUNNER: Film godine