Omanji omaž „mladim nadama“

Kada dođem u onu fazu zasićenja muzikom, tada se prepustim radio talasima. Novi mediji su potisnuli radio i smanjili njegov značaj, ali mu nisu uspjeli oduzeti autentičnu čar i magiju kojom uvodi u svoj svijet. Radio stalno iznenadi s nečim zaboravljenim. Tako me nedavno iznenadi pjesmom jednog sarajevskog rok benda; završila je izgovaranjem pionirske zakletve koja počinje sa: „Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ.“ Bilo je u toj zakletvi nekog poleta, neke nade, dostojanstva, vjere u bolji svijet. Odmah sam sebi postavio pitanje: kako bi danas izgledala neka zakletva koja treba obavezati nove đake za stvaranje svjetlije budućnosti?

Poslijeratni školski sistem, koji se kako vrijeme odmiče sve više urušava, iznjedrio je puno mladih koji su uspjeli pokazati svoje neznanje, bahatost, grabežljivost, odsustvo stida i još puno toga. Širok je spektar sfera u kojima su to dokazali, a politička sfera nas svako malo iznenadi s nekim novim slučajem ili, kako se to ustalilo u svakodnevnom govoru, onom mladom osobom koja treba da povede društvo naprijed.

Već nekoliko godina Haris Zahiragić, trenutno zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, ne prestaje zgražavati ono malo pristojne javnosti sa svojim bahatim ispadima u javnim nastupima.

Da podsjetim, takvim ponašanjem poznat je javnosti još od vremena kada je bio predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu. Prije nekoliko sedmica, gostujući u jednoj emisiji FACE televizije, uspio je da pomjeri granice nepristojnosti i doprinese senzacionalističkoj intenciji emisije. U onome što je trebala biti debata s Damirom Mašićem iz SDP-a, tema debate gotovo da je spomenuta samo u najavi, a u ostatku emisije gledaoci su mogli svjedočiti Zahiragićevom nepristojnom monologu, te vrijeđanju i ismijavanju sagovornika.

Pred kraj emisije je izvadio Ustav Bosne i Hercegovine i poklonio ga Damiru Mašiću; taj čin me je asocirao na krajeve emisija u kojima gostuje Vojislav Šešelj, a na kraju voditelju poklanja jednu od svojih knjiga s bizarnim naslovom, sa željom da ga navodno nešto nauči. „Kakva je to frizurica, šta glumiš Lagumdžiju“ i pravljenje grimasa dok se izruguje sagovorniku sastavni je dio javnih nastupa ovog mladog političara. Uspavano i letargično bh. društvo je vremenom naviklo na svašta, pa tako Zahiragićevi nastupi postaju normalni i prihvatljivi. Njegovo medijsko „divljanje“ okončano je tužbom koju je podnijela rediteljica Jasmila Žbanić, zbog prijetnji upućenih njoj u komentarima na jednom Zahiragićevom huškačkom Facebook statusu.

Ne tako davno, pažnju bosanskohercegovačke i regionalne javnosti privukao je mladi ministar iz Vlade Zeničko-dobojskog kantona, Arnel Isak. Najviše je javnost nasmijala njegova do sada nepoznata uzrečica, a zgrozio nepovezan govor kojim baš ništa nije rekao. Ne bi ti gafovi bili ništa čudno ni strašno, jer su sličnima svakodnevno preplavljene društvene mreže, da nisu došli iz usta jednog ministra. Samo malo prije ovog ispada, Isak, čije je prvo radno mjesto ministarsko, bio je kandidat za gradonačelnika Zenice. Nismo ga mogli vidjeti u TV debatama niti televizijskim emisijama u kojima bi mogao predstaviti svoju viziju i plan. Jednom je nastupio na nekom Facebook ili YouTube kanalu, gdje je ponovo nepovezano govorio u poluležećem položaju. Toliko o poštivanju glasača. Neki izvori kažu da kada medijima daje izjave, nevješto izbjegava novinarska pitanja, jer se nakon očigledno naučenih rečenica odmah zahvali novinarima i ode.

U Gradskom vijeću Zenice često se vode žustre rasprave, vijeće je podmlađeno novim nadama. Nove nade, ali stare dileme. Ko je bio vjerniji Alijinoj ideologiji, dok se sve nije krenulo raspadati? Onda počinje optuživanje ko je i koliko bio u SDA, ko je viđao više koristi, jer su opozicionari u Federaciji proizašli iz tih skuta. Jedan omladinac, kada su ga optuživali da je bio član SDA, odgovorio je na optužbe u maniru da se toga slabo sjeća, ali da je bio u stranci zbog nekih hemijskih olovaka i promotivnog materijala.

Ne treba više ni napominjati da je svaka progresivna ideja ovdje korozirala, a s njom bonton i civilizovano ponašanje, te svijest o odgovornosti čovjeka koji se odluči obnašati značajnu funkciju. Ne znam za šta se neki novi pioniri trebaju obavezati, u šta vjerovati, za šta se boriti.

Jedino što je umjesno reći je stih pjesme s početka teksta.

„Druže stari, hajde nam halali.“

*Naslovna fotografija: Zvanična Youtube stranica FACE HD TV, https://www.youtube.com/watch?v=cUlCKYTWBsk

Najčitaniji tekstovi

Studentice Odsjeka za žurnalistiku u Tuzli podnijele prijavu protiv profesora: Da li je ovo još jedan slučaj bez epiloga?
Intervju s dipl. iur. Nives Jukić, ombudsmankom BiH za ljudska prava: Iza svakog statističkog broja stoji ljudsko biće
Zlatna Karika Azra Pargan: Kroz festival „Moja prva knjiga“ predstaviti što veći broj autora
Male sredine često ne cijene uspjeh „svoje djece“: U Brezi žive i ginisov rekorder i iznadprosječno inteligentni ljudi
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Da li me moj muž silovao? Između realnosti  i zakona
Zašto upisati elektrotehniku u Tuzli?
Kviz o ljudskim pravima (1)
More Stories
10 realnih razloga zašto si još uvijek single, a koje ti niko nije rekao