U kotlini rijeke Stavnje, smjestio se Vareš, mali brdski grad udaljen 45 kilometara od Sarajeva. Grad po čijim brdima su nekada hodili bosanski kraljevi, koji je godinama bio industrijski gigant i u koji su ljudi dolazili u potrazi za boljim životom.
Danas se Vareš vadi iz prošlosti kako zna i umije. I uspijeva mu! Jer njegova prirodna bogatstva i historija vrijede i posebni su po mnogo čemu…
Nacionalni spomenici i planina Zvijezda
Nažalost, godinama poslije rata, slika o Varešu je bila samo crna i u njoj ništa pozitivno nije bilo. To je ona slika koja se plasirala u javnost, a koja je zastala kod propale vareške željezare i rudnika u naselju Vareš Majdan. Za one koji ne znaju, to naselje je proglašeno nacionalnim spomenikom, zbog specifičnosti gradnje i onoga što je nekada bio. Možda slika samog grada nije najbolja, ali sigurno nije ni najgora. Svi vi koji mislite da Vareš nema šta ponuditi, varate se.
U samom centru grada, nalazi se najstarija crkva u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, crkva sv. Mihovila, koja je nastala još u 16. stoljeću. Kameni most, nedaleko od crkve nosi sa sobom tragičnu ljubavnu legnendu o Ankici i Akifu, vjerovatno najpoznatijem vareškom paru. Pravoslavna crkva u gradu je također proglašena nacionalnim spomenikom.
A tek planina Zvijezda… Na njenim obroncima smještena su prelijepa sela sa idealnom prirodom, čistim zrakom i vodom. Skijališta, izletišta, farme…
Sela Strica i Zaruđe bili su pioniri u seoskom turizmu početkom osamedesetih godina prošlog stoljeća, a poznata su i po svojoj slozi, radu, domaćem siru i izletištu Wigwam. Na drugoj strani Oćevija i stare kovačije u kojima se koristi srednjovjekovni metod rada, jedinstven u Evropi. Na putu do Oćevije je i selo Karići, gdje se nalazi stara drvena džamija za koju se vežu mnoge priče, a vjerovatno je najzanimljivija ona da su se o ovoj džamiji brinulo pravoslavno stanovništvo, te da je jedan pravoslavac poginuo u prethodnom ratu braneći je.
A onda Bobovac… Sigurno da nema čovjeka koji nije čuo za ovaj kraljevski grad koji je dio bogate historije Vareša i srednjovjekovne Bosne, čija je sudbina bila neraskidivo vezana.
Godišnja doba
Nemoguće je prešutiti godišnja doba u Varešu. Ljeto je ovdje posebno i niko ne bi pomislio da u nekom gradiću koji je godinama propadao, može biti toliko događaja, da prosto poželite da u tom periodu budete ovdje i prisustvujete „Vareškom ljetnom festivalu“.
Likovna kolonija u selu Borovica, koje se nalazi nedaleko od Bobovca u ljetnom periodu okupi veliki broj domaćih i stranih umjetnika koji svoju inspiraciju traže u prelijepom ambijentu i životopisnom selu koje je nastalo godinama prije samog Vareša. Zatim, ovdje uživaju i ljubitelji ekstremnih sportova, jer u augustu se na planini Perun održava takmičenje u preciznom slijetanju paraglajderom. A onda festival klasične muzike „Vaclaf“, koji se održava u staroj vareškoj crkvi i koji posjete ljudi iz cijeloga svijeta.
Kada je ljeto u gradu koje je okruženo brdima i planinama posebno, zamislite tek kakva je zima. Na planini Zvijezdi smještena su skijališta, za koja nažalost malo ljudi zna, jer su im ipak zanimljivija ona na elitnim lokacijama o kojima se priča i gdje su cijene isključivo u stranim valutama. Skijalištima „Lijepa voda“ i „Šimin potok“ nalaze se na nadmorskoj visini višoj od 1100 metara i nude savršeni ambijent i nevjerovatno čist zrak.
Premalo je vremena i „papira“ da bi se nabrojale prirodne i kulturne ljepote ovog gradića. Varešaci su shvatili da ne žele dopustiti da sve to propada, pa su se u posljednje vrijeme opredjelili za bavljenje turizmom i traženjem načina kako privući goste.
Zato, ukoliko nekada poželite doći, ne brinite imate gdje i prespavati, jer su oni mislili i na to, pa su svoja seoska domaćinstva i planinarske domove pretvorili u ugodan smještaj. Domaćini će vam ovdje ponuditi potpun ugođaj, organizirati izlete za vas, a uz dogovor i voziti kombijem na lokacije koje gost želi. Smještaj koji se ovdje nudi najčešće je raspoloživ i u ljetnom i zimskom periodu, a ljubaznost i dobrodošlicu na koju naiđe svaki gost u svakom domaćinstvu i domu treba doživjeti. Uz sve to vareška domaćinstva nude i tradicionalnu bosansku kuhinju i prepoznatljive vareške specijalitete koji se moraju probati.
Možda nedostaje radnih mjesta u Varešu, fabrika, ili kako mi kažemo posla, ali toga nedostaje svugdje. Međutim, kada pogledamo bolje, vidimo da Vareš i nije toliko „slomljen grad“, kako ga često nazivaju, samo treba zagrebati ispod povšine i uzeti ono što on nudi.
