Odgovori psihologa 8: Anksioznost i depresija

Dragi/e,

novi odgovori su već tu! U narednom periodu potrudiću se da odgovorim u što kraćem odgovoru. Pristiglo je dosta pitanja, što me raduje! Svako će biti razmotreno i pročitano sa velikom pažnjom i posvećenošću.

Iskreno vaš,

Ognjen Pjano, psiholog

 

Pitanje br. 27:

Koja je razlika između depresije i anksioznosti?“

Odgovor:

Dragi/a, puno smo govorili na temu anksioznosti, međutim, drago mi je da je neko postavio i ovo pitanje da napravimo jasnu granicu između ova dva pojma. Depresivnost se javalja kada osoba procjeni da je izgubila nešto veoma važno za nju, to može biti značajna osoba, posao, samopoštovanje, dostojanstvo ili bilo šta drugo što se nalazi na listi životnih vrijednosti jedne osobe (svi smo različiti i svako ima svoje jedinstvene vrijednosti).

Depresivnost često srećemo kod osoba koje imaju tendenciju da uslovljavaju svoje osjećanje lične vrijednosti, smisao svog života ili u krajnjem slučaju svoje pravo na život („Vrijedim sve dok naporno radim“, „Vrijedim sve dok imam partnera“, „Vrijedim sve dok stvari radim perfektno“). Kada dođe do nemogućnosti ispunjavanja uslova osoba izvodi zaključak o sebi kako je bezvrijedna i neadekvatna, kako ne zaslužuje da živi i da njen život nema smisla. Dešava se i to da osoba često sebi pripisuje grešku i sebe okrivljuje što se nije adaptirala na određnu situaciju. Takođe, jako je bitno spomenuti i poznatu kognitivnu trijadu depresivnosti: negativna interpretacija sebe, negativan pogled na svijet i negativan pogled na budućnost, što prati osjećanje bezvrijednosti kao jedno od glavnih komponenata depresije. Emocije koje se još javljaju u okviru depresije su: stid, gubitak samopoštovanja, osjećanje krivice, osoba je okupirana sobom i svojim mislima. Međutim, depresija ne mora uvijek da bude vidljivo stanje. Poznat je fenomen „maskirane depresije“ kada osoba poriče svoje stanje, konflikte, drži ih izvan svijesti, te se odražva u vidu nesanice, raznih psihosomatskih stanja itd.

Anksioznost (strepnja, tjeskoba) jeste zapravo unutrašnja, lebdeća napetost, koja nema realnu opasnost, tj. nema spoljašnjeg objekta/situacije. Osoba je napeta bez da postoji objektivna situacija koja bi izazvala strah. Takođe, ovde je bitno napomenuti razliku između anksioznosti i straha. Strah obično nosi sa sobom postojeće objekte i situacije, tj. postoji realni strah (strah od zmije, visine i sl.), dok kod anksioznosti se radi o unutrašnjoj, nesvjesnoj opasnosti. Kada osoba doživljava anksioznost dešavaju se i promjene kako na psihološkom, tako i na fizičkom planu ličnosti (nemir, napetost, teškoće u koncentraciji, mišićna napetost, zamor, ubrzan puls, pojačano znojenje, itd.) Ponašanje osobe je takvo da postaje vidno uznemirena, zabrinuta i napeta, a ne može da ,,uhvati i registruje“, objasni sebi  zbog čega. Anksioznost je obično pokrenuta nekim potisnutim, neizgovorenim strahovima, traumama, emocijama, sjećanjima koja u svakodnevnom funkcionisanju držimo dalje od svjesnih misli! Nadam se da sam ti bar malo pomogao u tvojoj nedoumici!

Jedan zaključak iz ovog mini teskta o razlici između depresije i anksioznosti jeste da depresija sama po sebi može predstavljati ozbiljniji psihološki problem. Kod depresije se suočavamo sa dosta neprijatnih emocija, gubitkom volje, osjećanjima lične bezvrijednosti, krivice i samooptuživanja, dok se anksioznostviše vezuje za neodređenu tjeskobu koja naravno može narušiti zdravlje i kvalitet života. Ukoliko depresija i anksioznosi iz prolaznih reakcija i trenutnih raspoloženja (u koja svi povremeno zapadnemo) prerastaju u hronična stanja, onda je svakako potrebna pomoć stručnjaka: psihijatra, psihologa i/ili psihotereapeuta. Odlazak kod njih ne znači da smo oštećeni, već hrabri u svojoj ranjivosti! Hvala na ovako bitnom pitanju!

Pitanje br. 28:

Poštovani, imam problem na poslu. Naime, stalno radim (u smjenama) i u poslednja dva mjeseca nikako nemam vremena za sebe. Često se dešava da kolege ne mogu da dođu u smjenu pa iskorištavaju moju dobru volju. Okej mi je bilo da im izađem u susret par puta, međutim to sada prelazi sve granice. Kada kažem da ne mogu, odmah počne ucjena i manipulacija od strane kolega. Gazda je okej, međutim on nema ništa sa našim smjenama. Sve to je počelo da mi smeta te ne znam kako da se postavim u toj situaciji, iz dana u dan osjećam umor i stres, i nerado dolazim na posao. Da li Vi imate neki prijedlog kako da se nosim sa ovom situacijom? Unaprijed hvala!“

Odgovor:

Dragi/a, razumijem da je ova situacija kod tebe proizvela osjećanja frustracije i neprijatnih emocija! Međutim, u ovakvim i sličnim situacijama treba da naučimo da postavimo granice u odnosu na druge (kolega, partner, gazda). Psiholozi i psihoterapeuti danas dosta pričaju o fenomenu „ugađanje drugome“ i kako da na zdrav način stavimo sebe i svoje potrebe na prvo mjesto, a da druge ne povrijedimo. Postavlja se pitanje kako da postavimo zdravu granicu? Kad govorimo o zdravim granicama, govorimo i o asertivnoj komunikaciji, tj. da kažemo ono što mislimo, a pri tome da ne povrijedimo ni sebe, a ni drugu osobu. Naprimjer u tvojoj situaciji, mogao/mogla bi da kažeš „Volio/la bih da ti izađem u susret sa smjenom, ali danas imam svoje obaveze“ ili ,,Žao mi je rado bih te mijenjao/mijenjala, ali danas sam planirao/la dan za sebe“. U asertivnoj komunikaciji trebamo istaći osobi da je razumijemo, uvažavamo, ali takođe ne stavljajući sebe na „čekanje“ sa svojim potrebama i obavezama. Na ovakav način se zauzimaš za sebe, ali uvažavaš i suprotnu stranu.

Međutim, nekad u komunikaciji sa drugom osobom naiđemo na ucijenu i manipulaciju, baš kao što si ti rekao/rekla. Bitno je da prepoznamo da druga osoba pokušava  da manipuliše sa nama radi neke svoje dobiti, pokušavajući da nam prebaci osjećanje krivice ako ne postupimo kako oni žele. Bitno je da znaš da osjećanje krivice ,,proizvedno“ i nametnuto od strane te osobe koja vrši pritisak i prelazi naše granice. Nisi uradio/la ništa loše, ako kažeš dugome ,,NE!“, to ne znači da si loša osoba/kolega/partner i slično. To znači da poštuješ sebe i da njeguješ svoje fizičko i mentalno zdravlje!

Ovaj tip komunikacije u svakodnevnom životu je vježba, na početku nam izgleda čudno i ljudi iz okoline mogu prokomentarisati „Šta ovaj/ova sada glumi“ jer su navikli da u takvim situacijama dobijaju sve, a sad odjednom im je to uskraćeno. Naravno, svako ima pravo na svoje mišljenje, ali i svoje granice! Ukoliko neko ne poštuje tvoje granice i nastavlja dalje sa mainpulacijom, utoliko vam više govori koliko vas zapravo ne poštuje, te svakako te odnose treba staviti u posljednji krug prioriteta zadržavajući svoju granicu bez griže savjesti! Srećno sa vježbanjem asertivne komunikacije!

*Fotografije Unsplash.com

Najčitaniji tekstovi

Šutim o seksualnom uznemiravanju jer ne znam šta da radim
Sistem na guranje
Call centri: ZA ili PROTIV?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Vodič za pokrivene
Iskustva banjolučkih studenata s "neperspektivnih" i "najtežih" fakulteta
Ljepota, kompleksi, Instagram
More Stories
Mirko Komljenović Mirkan: Dali smo veći doprinos pomirenju nego svi političari u BiH nakon rata zajedno