Sanja Novaković, novinarka Karike.ba, u saznanju da se žena pozitivna na korona virus kretala među ljudima te ulazila u prodavnicu pod izgovorom da nema ko da joj kupi potrebne stvari, piše o svom iskustvu korone i odnosu prema ljudima koji negiraju postojanje iste i ne poštuju propisane mjere zaštite.
25. septembra 2020. bila sam na polaganju ispita. Studenti su među sobom komentarisali kako je djevojka koja je ušla u učionicu prije nas kašljala i da ju je profesorica s pravom opomenula da nije trebala bolesna da dolazi na ispit. Tada nisam mnogo obraćala pažnju na to. Ušla sam u učionicu, položila ispit i nastavila normalno s daljnjim obavezama. Dva dana poslije toga, dobila sam visoku temperaturu. Kao i svaki odgovoran građanin, otišla sam na testiranje i izolovala se. Pokušala sam da zavaram sebe da je u pitanju obična prehlada, ali sam duboko u sebi znala – pozitivna sam. Moje sumnje su se obistinile.
Doktorka me pozivom obavijestila da sam zaražena.
Obuzeo me je osjećaj straha. Nisam znala ni s čim se suočavam, ni koliko ću dobro podnijeti bolest. Ali sam znala da ljudi od nje umiru. A onda dolazi drugi strah. Šta ako sam zarazila nekoga od svojih? Porodicu, prijatelje? Na sve to dolazi i osjećaj isfrustriranosti jer si zatvoren potpuno, izolovan, ne smiješ nikoga vidjeti, dotaći. I tako je jedino ispravno. Tako treba biti. Istrpiš i zbog sebe i zbog drugih koji možda nemaju toliko dobar imunitet i kojima bi virus izazvao ozbiljne posljedice po zdravlje.
Nije bilo lako nositi se s koronom
Bila sam jedna od onih „srećnih“ koji su podnijeli koronu s blažim simptomima. Još veću radost mi pričinjava pomisao da niko od mojih bližnjih nije bio zaražen.
Ali šta ćemo s onima koji nisu imali sreće da imaju samo blage simptome?
Šta ćemo s onima koji su završili na respiratoru?
Ili onima koji su izgubili život?
Razmišljate li nekad o tome dok slobodno šetate i krećete se među ljudima znajući da imate koronu?
Vi što mislite da korona ne postoji znajte da je ona i te kako prisutna među nama. I da je opaka bolest. I da se čak i mi koji smo imali blage simptome još uvijek oporavljamo i nosimo s trenucima kada se borimo za vazduh. Tijelo je iscrpljeno.
Vama što okolo šetate znajući da ste pozitivni na virus, ispričaću još par kratkih priča
Da li ste svjesni da korona nije jedina bolest na svijetu? Postoje osobe koje pate od drugih bolesti. Osobe koje se bore iz dana u dan za život. Stradaju. Mislite li da im pored svega toga treba još i korona? Dalji član porodice boluje od astme. Pričali su mi da je jaukao od bolova kada se zarazio koronom.
Kako možete šetati okolo znajući da ćete nekome nanijeti ogromnu količinu bola?
Komšinica koja se isto skoro zarazila, a muž joj je bio u bolnici, sama u stanu zove majku i govori: „Da bar neko ima ovdje sa mnom, samo da ne prolazim kroz ovo sama.“ Dok šetate okolo i ispuštate klice korone kroz vazduh, jeste li svjesni da emotivna bol nekad može biti jača nego fizička? Žena koja je prolazila uvijek s osmijehom pozdravljajući se sa svima, hoda poput zombija poslije preležane korone. Znate li da ćete možda nekome oduzeti osmijeh?
Emotivna reakcija na oboljenje od korone
Šta ćemo s ljudima koji neće dobro mentalno podnijeti suočavanje s koronom, pa će se boriti s posttraumatskim stresom?
Kako ćete njima nadoknaditi sve što će propustiti u životu boreći se da vrate život u normalu?
Diplomu?
Novu ljubav?
Porodicu?
Posao?
Znate li kako se nadoknađuje vrijeme?
Neko će izgubiti život zbog korone. Neko će izgubiti nekog ko mu znači život, zbog korone. Kako ćete vratiti život njima?
Vi koji šetate okolo znajući da ste pozitivni na korona virus, postoji li u vašem mozgu ikakva svijest o drugom ljudskom biću? I o onome što će im vaša neodgovornost i bezobzirnost oduzeti?
*Fotografije preuzete sa unsplash.com
