Kako postati gradska faca i uticajna instagramuša

Kao produkt poslijeratnog haosa i nametnute slike društva u 21. vijeku, sa sigurnošću možemo reći da je danas sramota biti čovjek. Da, dobro ste čuli. Što više razmišljate o tome, shvatite da to stvarno jeste tako.

„Ma čuj bolan, ostat ćeš u gradu samo do 23 h… – gdje to još ima. Pa ti imaš 17 godina, trebaš imati izlaz dokad ti hoćeš, ići gdje god hoćeš; nećeš valjda pitat’ roditelje za dopuštenje?!“

Danas je uistinu sramota izaći u klub s 5 KM, a ne s barem 20 KM. Sramota je vratiti se trijezan kući u 23 h – pa nije ti to fazon. A ne daj Bože odbiti cigaretu u društvu prepunom gradskih faca i napucanih cura.

„Je l’ ti to nećeš zapalit’ jednu s nama, a jesi bezveze…“

Zamisli izaći vani s društvom, a naručiti neki sok, ma daj bolan.

„Jesi vidjela ti onu, obukla rolku u klub, gdje to još ima?“

Ako si cura i izlaziš, podrazumijeva se majica sa što većim dekolteom – nema veze ako nemaš bujna prsa, push up grudnjak bi trebao odraditi svoje, neki minić, štikle sa što većom petom – nema veze što ne znaš hodati u njima i izgledaš kao da imaš polomljen kuk dok hodaš, i naravno, što više šminke, pudera, umjetne trepavice, karmin barem nekih 2 cm oko usana, obrve kao brisači golfa dvojke i spremna si!

Eh, sada, izlasci su čitav jedan proces i filozofija. Kada dođeš u klub, moraš naručiti tzv. brod s pićem i prskalicama, sve to obavezno snimiti i postaviti na Instagram tako da ljudi misle da vodiš raskošan, zanimljiv i uzbudljiv život.

Ako ne naručiš brod, može i Moët za koji odvajaš od plate već treći mjesec i za koji si i od roditelja „izmuzao“ još nešto para, ali naravno i to sve moraš popratiti slikom na Instagramu. Jer, inače, što si ga i uzimao ako to neće svi vidjeti, kao da ga nisi ni uzeo.

Nakon toga, odvali se od alkohola što je više moguće. Opet napominjem, tijekom čitave večeri moraš objavljivati videe kako se dereš i pjevaš da ljudi vide da ti ne vodiš tako jadan život.

To je jedan kratki uvod u upute „Kako biti gradska seljačina“.

Što se tiče učenja, ne daj Bože da imaš dobre ocjene. To ti je bolan sramota. Pa imaš li ti uopšte društveni život ako učiš i imaš dobre ocjene? „Pobudalit’ ćeš bona od toliko učenja.“ Nemoj bolan biti štreber. Bolje pobjeći s časa, šta fali otići na popravni, svađati se s profesorima, glumiti buntovnika, danas je to sasvim legitimno. Jer to je kul. Znate, velika je razlika između prava na slobodno izražavanje mišljenja i bezobrazluka. Kaže čita knjige, pa ko to još radi u 21. vijeku?! Kao da imaš nešto korisno od toga, to ti je gubljenje vremena. Bolje pusti sebi Zadrugu, Parove. To ti je sigurno korisnije, tako ćeš se educirati.

Kada su u pitanju momci, morate voziti „nabrijane“ automobile, jer ako ih nemate to je sramota; može biti i babin auto, nema veze. Po mogućnosti Audi ili BMW. Svaki dan u njima morate proći kroz centar grada nekoliko puta, snimajući za story na Instagramu ruku na volanu tako da se na njemu vidi marka automobila. Mislim da ne moram ni naglašavati da lakat mora biti izbačen kroz otvoren prozor, a u autu što više pojačana muzika, neki narodnjak logično, a može i ona pjesma „Mala voli Audi, mala voli BMW“ da tako privučete sve potencijalne sponzoruše u gradu, pa se kasnije žalite kako nema poštene cure u gradu. Kako zračiš, tako i privlačiš.

Danas su sve vrijednosti izgubile na vrijednosti. Ne radimo nešto jer je to „sramota“ u današnjem društvu ili radimo nešto jer je to ono što radi većina. Pristojni smo prema drugima samo iz kurtoazije, a ne zato što je to moralno, etički i nešto što mi želimo. Sve što radimo, radimo samo zbog drugih, da oni to vide, komentarišu i stvaraju tu neku iluziju slike o nama. U društvu i na društvenim mrežama smo uvijek super, nemamo problema u životu, živimo savršen i raskošan život, a kada nismo na društvenim mrežama zatvaramo se u svoja četiri zida, gdje umjesto 1.000 pratilaca na Instagramu za društvo imamo samo patetiku, usamljenost i jadnost.

I, dok smo svi materijalno „bogati“ i živimo „dobar“ život, duhovno i mentalno smo ekstremno siromašni. Ljubaznost, ljubav i sreća su postali toliko izuzetno rijetki da onda čak i kada nam to bude upućeno, budemo iznenađeni i čudimo se što se neko prema nama ophodi tako jer uvijek od ljudi očekujemo ono baš suprotno, na što smo navikli. Zar nije tužno to što su takve stvari danas zapravo postale luksuz i nešto što je teško dostupno?

Zašto i kako je došlo do toga da je danas sramota biti dobar čovjek, sramota razlikovati se od ostalih, sramota imati drugačije mišljenje? Svi se toliko plašimo neuklapanja u tu neku savršenu sliku društva koja nam je nametnuta.

Ne trebate se bojati odbacivanja od drugih. Trebate se bojati uklapanja u ono što niste vi. Čak i ako se uklopite, u tom kalupu će vam zauvijek biti tijesno. Ne tražite kalupe drugih, stvorite svoj.

 

 *Naslovna fotografija preuzeta sa unilad.co.uk 

Comments are closed here.