Nakon debakla protesta protiv rata u Iraku i neprocesuiranja banaka koje su 2008. zavile zapadne ekonomije u crno, stanovnici Zapada su postali svjesni onoga što je Valter Limpan prije sto godina primijetio: narod ne odlučuje ni o čemu, odlučuju elite. Suočeni sa totalnom nemoći, ljudi se okreću jednom novom izmaštanom svijetu.
Unazad deset godina otpočela je najveća seoba u istoriji ljudske civilizacije, ona na društvene mreže. Milijarde postavljenih slika i videa, naizgled dotad apstraktan svijet inteneta su učinili gotovo stvarnim. Algoritmi na osnovu lajkova ljudima šalju više sličnog sadržaja i na taj način ih zatvaraju u sigurni mjehur koji ih odvaja od mase informacija. Ljudi vide, čuju i čitaju ono što žele, pažljivo im bivaju servirane informacije da ne pokolebaju njihova ranija ubjeđenja. Staljin je o ovom jednoumlju mogao samo da sanja.
Naredni korak u razvoju tehnologije na kojem Elon Musk i slični rade podrazumijeva spajanje ljudske svijesti sa serverima. Odvajanje svijesti od ljudskog tijela i pohranjivanje na server označava besmrtnost. Epiteti kojim se vještačka inteligencija danas obasipa (sveprisutnost, svemogućnost, sveznajuća, besmrtna) su epiteti Boga.
Na ovaj način Niče će konačno dobiti odgovor na pitanje kako će izgledati natčovjek koje postavlja u “Tako je govorio Zaratustra”. Šta je majmun za čovjeka? Stvor za smijeh i bolan stid. Isto to biće čovjek za natčovjeka, stvor za smijeh i bolan stid.
Već sad ljudi na osnovu svojih misli pomoću elektro implanta mogu da pomjeraju vještačke ruke i noge. No, sve što može van, može i unutra. Što otvara mogućnost da po istom principu na koji čovjek mislima pomjera objekte, elektromagnetni talasi utiču na ponašanje čovjeka, te tako otvara na mala vrata nevjerovatnu mogućnost apsolutne kontrole pojedinca.
Već danas proširena stvarnost omogućava ljudima da pobjegnu u nove virtuelne svjetove. Savremeni ‘hljeba i igara’ će podrazumjevati basic income i virtuelne svjetove, poput onog u Westworld. Ljudi će od svijeta koji se bude urušavao pod klimatskim promjenama, ratovima oko hrane, vode, obradivog zemljišta bježati u izmaštane svjetove divljeg zapada, srednjeg vijeka, drevnog egipta, viktorijanske engleske, svako po svom izboru.
Kako kaže Bodrija, simulakrum ne prikriva stvarnost već činjenicu da stvarnost ne postoji.
Znate kultnu scenu u Matriksu kad se Neo žali svome mentoru što ga je izvukao iz matriksa, te želi da vidi stvarni svijet izvan matriksa? Njegov mentor mu prvo objašnjava da stvarni svijet više ne postoji, da matriks jeste stvarnost, te mu potom na hologram projektuje distopijsku sliku mračnog razrušenog megalopolisa. Rječnikom Bodrijara, virtuelna stvarnost je kopija bez originala.
I dok mase budu posmatrale virtualne sjenke u modernoj platonovoj pećini, neće primjetiti iza sebe plamen svijeta koji tone u haos.
https://pixabay.com/en/artificial-intelligence-robotic-2332004/ naslovna slika preuzeta sa
