U januaru prošle godine sam doživjela vrhunac svog „izgaranja“ kojem su najviše doprinijeli završni ispitni rok i izrazito toksična veza. Mjesečnicu nikako nisam dobila dva mjeseca, pojavile su se ciste na jajnicima, osjećala sam se izrazito slabo s visokom temperaturom, bez koncentracije i motivacije. To je ujedno bio i prvi put kada sam doživjela svoj prvi panični napad, iznenadno i u pola noći. Čitala sam i ranije o paničnim napadima i kako se razlikuju od onih anksioznih, ali na ovo nisam bila spremna. Prvo znojenje dlanova pa ubrzano kucanje srca, bol u grudima, neprestano drhtanje, gubitak daha i nemogućnost disanja. U tom trenutku zaboraviš na sve vježbe disanja i one koje ti pomažu da se smiriš, i samo želiš ili da prestane ili da te nema. Čak i kada je to sve prestalo, u narednih nekoliko dana najmanja sitnica je bila potrebna da bude okidač za ponovljeni teror organizma.
Joined22/08/2018
Articles18
Naša Nerma Džaferović kaže da je srednjovječna osoba zarobljena u tijelu adolescentice. Ona voli knjige, muziku i sunce (što li ne piše o suncu??) ona nema vremena za gubljenje vremena i ona fura samo ljubav i pozitivu (i mnogo dobre tekstove).
Dok stopa vakcinisanih u nekim državama premašuje i 80 %, u Bosni i Hercegovini ona iznosi oko 20 %. Čak su i svi naši susjedi s Balkana, prema zadnjim statističkim podacima, iznad nas na ljestvici po broju vakcinisanih stanovnika. Kao studentica Fakulteta za inženjering i prirodne nauke i buduća naučnica, osjetila sam potrebu malo više istražiti ovaj fenomen, razgovarati s mladima i pružiti odgovore na najčešće postavljena pitanja i nedoumice s ciljem pobijanja netačnih navoda i teorija zavjera, kao i rušenja prisutne stigme kada je u pitanju vakcinacija.
Autentična, energična i totalno drugačija – Macha Ravel ili nama poznatija kao Muha osvojila je domaću scenu u samo par mjeseci, a ove godine i pozornice svih festivala u regiji. U intervjuu s našom Nermom Džaferović otkriva publici Karike.ba detalje iz svog života, posla i karijere.
Abdallah Salhab ili, kako ga prijatelji zovu, Ale, je dvadesetčetverogodišnji doktor, student stomatologije, specijalizant maksofacijalne hirurgije, muzičar, pisac... Rođen je u Palestini, gdje je živio do svoje 13. godine kada se preselio u Saudijsku Arabiju i, naposlijetku, sa svojom porodicom došao u Bosnu i Hercegovinu s vjerom u bolje sutra. Dok mnogi mladi odlaze iz naše domovine, ovaj perspektivni mladić je BiH vidio kao slobodnu zemlju u kojoj može da ostvari svoje snove i živi život punim plućima.
Današnji dan, 25. 05., je u periodu Jugoslavije itekako bio značajan zbog proslave Dana mladosti. Danas smo oživjeli značaj ovog datuma jer imamo priliku da vam predstavimo prva autorska djela Vanje Šunjić, članice Upravnog odbora naše Omladinske novinske asocijacije u BiH i Armana Fatića, nekadašnjeg člana redakcije našeg Omladinskog magazina „Karike“.
Godine 2019., kada sam bila na Exit festivalu u Novom Sadu, nisam ni slutila da će se naredna godina okrenuti naglavačke, i to ne samo meni, nego čitavom svijetu. Ples, dobru atmosferu, odličnu muziku i najljepše izlaske sunca na Dance Areni, nažalost, niko od nas nije dočekao 2020. godine. U ovakvom periodu više nego ikada trebamo da podržimo naše domaće zvijezde, poput Miloša Vujovića i Filipa Fishera. Cimeri, najbolji prijatelji i kolege, već preko 15 godina prave izvrsnu muziku uz koju rado plešemo. Kako je izgledao njihov prvi nastup, ko je furao frizuru Džastina Bibera, ko se za 10 godina vidi sa školom za mlade producente i DJ-eve, šta je „Rejvizija“, i još mnogo toga saznajte u nastavku.
Kompleksi se javljaju između stvarne slike našeg tijela i idealizovane slike kako bi naše tijelo trebalo da izgleda. Trebalo? Zar postoji način na koji nečije tijelo treba da izgleda? Sudeći prema Instagramu i onome što nam serviraju utjecajne ličnosti, mediji, beauty magazini, postoji samo jedan ideal ženskog i muškog tijela. Kako se kao mlada osoba pozicionirati u odnosu na ideale ljepote promovirane na društvenim mrežama?
Lokalni izbori, koji nas očekuju 15. novembra 2020. godine, su jedinstvena prilika kada imamo pravo da na važne pozicije u vlasti biramo ljude za koje smatramo da su kompetentni za to i možda jedini podsjetnik da u Bosni i Hercegovini zapravo stvarno živimo u demokratskom društvu. Međutim, dan lokalnih izbora za mnoge mlade predstavlja dan kao i svaki drugi jer ipak biraju da ostanu kući, umjesto da iskoriste svoje građansko pravo. U ovom tekstu vam donosimo najčešće razloge zašto mladi ne izlaze na izbore, a trebali bi.
Kada je riječ o stvarima koje sam naučila tokom svog srednjoškolskog obrazovanja u Gimnaziji „Mustafa Novalić“ u Gradačcu, uvijek se prije osvrnem na neke praktične stvari koje sam naučila, poput borbe za pravo glasa te uspješno nošenje sa zastrašivanjima i ucjenama.
Mnogi su me pitali čemu ovaj blog sada kada sam završila srednju školu, upisala fakultet i pobjegla od srednje škole, direktorice, direktora i profesora/ica. Smatram da ljudi nažalost misle da nepravda ne postoji ukoliko se o njoj ne priča, a mnogi ne pričaju jer ne smiju, i to je savršen trenutak da se zapitamo zašto kada imamo pravo na slobodu govora (ili... imamo li fakat?). Da krenemo od početka.
Odabir fakulteta je jedna od važnijih odluka u životu mladih. Nije lako odgovoriti samome sebi šta je to čime želimo da se bavimo i posvetimo dosta svog vremena, energije, truda i rada. Tu je također i uvijek aktuelna dilema: Koji fakultet odabrati – privatni ili državni?
Da mi je neko rekao da u 2020. godini neću moći otputovati u zemlje koje sam planirala posjetiti, da vrlo vjerovatno neću osjetiti miris mora i morske soli, da neću birati matursku haljinu za matursko veče i otići na bezbroj festivala, ludovati, družiti se s rajom, rekla bih mu da me očigledno ne poznaje i da je lud čovjek.
Prošlog vikenda (15. – 16. 11.) imala sam priliku prisustvovati konferenciji „Brave New Media Forum“ održanoj u Beogradu u organizaciji...