„Ne nadajte se da ćete se riješiti knjiga“ – Antikvarijat Ramajana

Požutjele stranice i korice koje nagovještavaju naslov knjige, glavni su predmet antikvarijata. Miris starine dio je prostora u kojem svakodnevno boravi Miroslav Gojković – čovjek koji je ljubav prema poeziji i knjigama sveo na jedan prostor i nazvao ga Ramajana.

„Kad sam pročitao Ramajanu, za mene je potonula sva zapadna književnost. U prevodu Maje Mendrile Petek, Ramajana je preposebna. Puna ljubavi i muzikalnosti da je užitak čitati. Užitak je u svakoj riječi, u rečenicama, ljepoti teksta, a onda posebno u temama. Mnogo malih eseja o smislu ljubavi, prijateljstva, muško-ženskih odnosa.“

Upravo ta, već pomenuta ljubav prema knjigama, prethodila je kreiranju prostora gdje se svaki knjigoljubac osjeća kao u zemlji čuda. O najstarijim komadima, omiljenim naslovima, najtraženijim knjigama, čitanju i pisanju, za Karike pričao je Miroslav – diplomirani filozof, pjesnik, zaljubljenik u knjige i istinski ljubitelj istočne kulture i filozofije, a odnedavno i vlasnik antikvarijata.

O „živom“ čitanju i pisanju

Koliko je važan trenutak kada ispred sebe imamo knjigu, prelistavamo je i osjećamo prisutnost njenog sadržaja? Koliko knjiga može promijeniti kurs obrazovanja? To je tema o kojoj Miroslav planira pisati sociološki rad, ali za čitanje generalno kaže: „Ne znam koliko marketinški stručnjaci i predstavnici izdavačkih kuća preuveličavaju njen značaj, ali svakako mislim da je knjiga nešto posebno za razvoj mašte, ali i inteligencije.“

Predstavljena je studija kanadskog Univerziteta koja je testirala 7500 ljudi na temu čitanja, a rezultati su sljedeći – Inteligencija ljudi koji su stariji od 40 godina za 6 ili 7 procenata je veća od onih koji su mlađi od 25 godina, što povezuju s tim da ljudi koji su stalno za telefonima bukvalno otupljuju, jer ne čitaju. S tim u vezi, Miroslav dodaje kako je čitanje važno ukoliko želimo nešto novo spoznati. „Užitak može biti emotivan ali i uzbudljiv, posebno čitanje romana, filozofije i poezije. Ko još ne čita i ne piše kada se zaljubi? To je posebno stanje duha. Više pišemo kad je naše stanje intenzivno, recimo kad patimo ili kad smo sretni. Veća je i potreba da izrazimo patnju, bol ili zadovoljstvo. Tako je i sa čitanjem.“

Ljudi često kupuju i čitaju knjige koje su slične njihovim emocijama i stanjima, pogotovo ako traže odgovore na određena pitanja. „Neko vrijeme, kada sam bio jako zaljubljen, čitao sam samo studije o ljubavi ili ljubavnu poeziju. Kod nas se poezija gotovo više i ne izdaje. Čak i ti veliki pjesnici kao što su Bodler, Valeri, Verlen, njihovi tiraži se ne obnavljaju, niti se tiskaju njihove poezije. Jedan pjesnik je rekao – Za čitati poeziju treba imati nešto herojsko, kamoli za pisanje. Duh vremena se promijenio i mijenja se i dalje.“

Knjige vs. online platforme za čitanje

„Mislim da je prodaja knjiga, pogotovo u BiH, u silaznoj putanji zadnje dvije-tri godine. Prije toga se mnogo više kupovalo, mislim da se samim tim i više čitalo.“ Takođe, Miroslav dodaje kako nove generacije danas fakultet završe s pet skripti, hvataju bilješke, kopiraju određene stranice i preuzimaju s interneta već gotove analize sadržaja. Stoga je sve veća potražnja online knjiga i rječnika uveliko zamijenila obilaske biblioteka i antikvarijata. „Čak i profesionalni prevodioci radije pretražuju e-rječnike jer se svakodnevno ažuriraju, a i dodaju noviteti.“

Česti posjetioci antikvarijata su i profesori s Univerziteta koji kažu kako su oni prije rata, za vrijeme studiranja, morali mnogo više čitati, ali i mnogo više znati. „Mislim da danas duh vremena i kapitalizam pridonose tome. Sve je više knjiga o marketingu, ekonomiji i prodaji, a sve su manje u fokusu društvene nauke, književnost i slično tome.“ Međutim, moj sagovornik kaže kako još uvijek ima ljudi, mladih ljudi, srednjoškolaca, koji dolaze u anktikvarijat i kod kojih je vidljivo zadovoljstvo kad kupe knjigu. „Mislim da su neki sretni samim tim što mogu nabaviti knjigu, dok ima onih koji zbog ekonomskog stanja, koje u većini slučajeva diktira sve, pa time i položaj knjige u društvu, ne mogu sebi priuštiti neku knjigu. Znam mnogo ljudi koji vole čitati, koji su završili književnost i jednostavno žive od knjiga, ali ne mogu sebi da priušte više od jedne ili dvije knjige mjesečno.“

Važnost antikvarijata

„Antikvarijat je mjesto gdje možeš biti posebno miran i zadovoljan. Neću pretjerati ako kažem, sretan, jer se ja lično i najljepše mogu opustiti među knjigama, a vjerujem da svako ko voli knjige, takođe.“

Pored toga, antikvarijat je prevashodno mjesto gdje se mogu naći polovne i antikvarne knjige koje više nisu dostupne na tržištu. Ono što antikvarijate izdvaja iz mase, pa i Miroslavovu Ramajanu, jeste starost, istošenost, ali i vrijednost knjige koja čuva svoj sadržaj tiho putujući kroz vrijeme iz jedne ruke u drugu, šireći tako svoju priču. „Imamo knjige iz 17. i 18. vijeka koje se više nigdje ne mogu naći, a najstarija među njima je enciklopedija koja je izdata u Osijeku 1780. godine, a ujedno je i najstarija izdata knjiga na ovim prostorima.“ Svoje mjesto zauzele su i one štampane prije Prvog svjetskog rata, a jedna takva krije se iza naslova – Ribanje i ribarsko prigovaranje (Beograd – 1934.)

„Naš antikvarijat najviše prodaje književnost, posebno rusku književnost. Jaka je sadržajno ali i temama. Recimo Rumi, Atar, i drugi svjetski perzijski i arapski pjesnici prodaju se više u Sarajevu nego ovdje. Poslije književnosti najviše se prodaje istorija – da li je to zato što naš narod još pronalazi identitet, ali svakako i sve generacije kupuju istoriju – svjetsku, rimsku, grčku, drevne kulture i civilizacije.“ Među ljubiteljima književnosti i istorije ima onih koji kupuju Ćopića i Andrića, dok se filozofija i sociologija izdvajaju od ostalih nauka. Zanimljiv, ali ne i posebno neobjašnjiv podatak je taj da je zadnjih godina hit, kako Miroslav kaže, Njemački u sto lekcija i njemački rječnik.

Ramajana – Mjesto za svakoga

Svako vrijeme ima i svoje breme, pa tako moj kolega smatra kako će se u budućnosti vjerovatno smanjiti broj knjižara i antikvarijata. „Mladi ljudi puno više čitaju online, a interesantno je i to da se kod nas više ne prodaju enciklopedije. Postale su ad acta i više se čak i ne štampaju.“ No, njega to ne zabrinjava, jer Ramajana svakodnevno okuplja ljude koji rado prepričavaju anegdote i pričaju pričice. Svakako je vrijedan pomena i momenat kada sam začula dječiji smijeh ispred antikvarijata. Baka je svog unuka uspjela obradovati slikovnicom i bojankom, a dječakova reakcija je neprocjenjiva. Na bakinu rečenicu da neće moći ići na kolače ukoliko kupe oboje, dječak je rekao: „Neka bako, hajdemo mi kući, treba meni vremena da ja ovo sve pregledam.“

Posmatrajući njih dvoje, shvatila sam da ipak ima nade i da neki knjiški moljac sigurno već viri iza ćoška i čeka da „optereti“ svoj život dobrim, starim naslovima. U međuvremenu, dok sam išla prema vratima, Miroslav mi je dobacio: „Samo ću još citirati Umberta Eka – ‘Ne nadajte se da ćete se riješiti knjiga!’“

sanja.stevanovic

sanja.stevanovic

Čovjek. Uvijek. Supruga. Ruku pod ruku s jednim čovjekom. Sanjar. Kada je realnost previše realna. Umjetnik. U nadi da ću nacrtati ljepši svijet. Pisac. U trenutku kad se zagrnem drugačijim mislima.

Comments are closed here.