,,Švabe“ su se opametile, a jesmo li mi?

,,Slika govori hiljadu riječi!“, kažu. Ove slike, ipak govore desetine, stotine hiljada, milione njih, o jednom cijelom sistemu, o uništenim i prekinutim mladim životima, jednoj velikoj ljudskoj tragediji. Počela je prije 96 godina, ali njene mračne zaostavštine žive i danas u našem društvu, državi i svijetu.

Hitler odlikuje članove Hitlerjugenda za doprinos u bici za Berlin, april 1945.

 

U udžbenicima historije, ili barem filmovima, svi smo barem jednom vidjeli čiku s karakterističnim brkovima na čiji se pomen zgražavamo istog trena. Da, na slici se nalazi Adolf Hitler, kancelar Njemačkog carstva (tadašnje zvanično ime Njemačke) od 1933. do 1945. godine, te glavni komandant Wehrmachta (njemačke vojske), kako u zadnjim svojim, ali i danima njegove diktature, pozdravlja dio od ukupno 700.000 branioca Berlina (naspram 2,5 miliona sovjetskih vojnika), osamnaestogodišnje, sedamnaestogodišnje i još mlađe članove Hitlerjugenda, nacističke omladinske organizacije, koja je učestvovala u bici za Berlin 1945. godine. Bio je to vrhunac fanatizma, prouzrokovan prethodnom, dugogodišnjom sistemskom manipulacijom mladih ljudi jedne evropske zemlje, kakvu svijet do tada nije vidio. Rezulat toga bio je krvav: hiljade maloljetnika je poginulo, bilo istraumatizirano ratnim dešavanjima, ili postalo zločinci, sve u službi sna o ,,Hiljadugodišnjem carstvu“, koje je trajalo samo 12 godina. Ukratko, mnogo mladih života je bilo uništeno.

A da li znamo ko je mladi gospodin pored Hitlera? Hitlerova prateća figura je Arthur Axmann, vođa mladih Njemačkog carstva (Reichsjugendführer). Naravno, put za ovu ljudsku tragediju, utabao je Hitler s vodstvom svoje stranke. Međutim, prava osoba koja je povela ove mlade na završnu etapu rata je ovaj čovjek odgovoran za odlazak hiljade maloljetnika na frontove.

Zaluđeni mladi životi

Priča ove organizacije počinje 1922. godine kada je, pod okriljem NSDAP-a (Nacionalsocijalističke njemačke radne partije), osnovan omladinski ogranak stranke pod nazivom ,,Omladinski savez NSDAP-a“, tek 1926. nazvan Hitlerjugend (Hitlerova mladež), po tadašnjem, već vođi stranke, Adolfu Hitleru.  Presudne godine 1933., kada su nacisti osvojili potreban broj mjesta u parlamentu, 35.000 mladih bilo je član Hitlerjugenda. Taj broj je idućih godina dostigao 8,7 miliona. U prevodu, 98% njemačke populacije između 10 i 18 godina bilo je član.

 

Parada Hitlerjugenda

Kako je bilo biti član jedne takve organizacije?

Kroz šta je prolazilo tih 8,7 miliona? Hitlerjugend je imao mnogo toga zajedničkog s ostalim omladinskim organizacijama poput izviđača, sportskih aktivnosti, izleta i kulturnih događaja. Međutim, upravo su iscenirane bitke, ideologija i fokus na predvojnu vježbu, ono po čemu se ova organizacija razlikovala od ostalih. Zadatak je bio kognitivni i intelektualni odgoj, s fokusom na politiku, spojeno s tjelesnom vježbom. Uz već postojeće definicije kognitivnog, intelektualnog odgoja, postojalo je još definciija u slučaju Hitlerjugenda. Kognitivni odgoj je jednako prepoznati ,,neprijatelja“ svoje zemlje (političke neistomišljenike, Jevreje, Rome), intelektualni je jednako antisemitistička, totalitarna načela od desete godine usađivana u djecu, a tjelesna vježba je jednako pripremanje ljudstva za rat i prljave poslove partije, budući da su već desetogodišnjaci učestvovali u ,,vježbama za pucanje“, a osamnaestogodišnjaci se učlanjivali u SA (Sturmabteilung, paravojna formacija, prevod: Udarni odjel), Gestapo (vojnu policiju), i SS (Schutzstaffel, elitna paravojna formacija, sastavljena od dobrovoljaca i onih najjodanijih partiji, prevod: Zaštitni odjel). Svrha članstva bila je potpuno kontrolisanje odgoja, hobija, obrazovanja. Ono što su roditelji, crkva i škola bili na jednoj strani odgoja, Hitlerjugend je bio na drugoj, pokušavajući potisnuti prvopomenute. Krajnji ciljevi su bili odanost, spremnost na službu, i novo ljudstvo za krvave poslove partije.

Od samog osnivanja put Hitlerjugenda nije bio lagan, jer je organizacija više puta bila zabranjivana, sve do 1933., godine početka nacističke vladavine Njemačkom, kada je postala državna omladinska organizacija, te kada preuzima monopol, budući da su sredinom iste godine, sve ostale organizacije bile raspuštene.

 Slatkiši i pištolji na istom kaišu

Trinaestogodišnji član Hitlerjugenda

Početkom 1943. godine, nakon bitke u Staljingradu, te katastrofalnog poraza, njemačka vojska i druge paravojne jedinice susrele su se s velikim gubitkom ljudstva. Vodstvo NSDAP-a je rješenje vidjelo u mladim ljudima. Zajedno s vođom mladih Rajha, Arthurom Axmannom, donešena je odluka (inače predložena od strane Axmanna), o uvođenju sedamnaestogodišnjih dobrovoljaca u vojsku. Iste godine, osnovana je 12. SS tenkovska divizija Hitlerjugenda. Bio je septembar 1943., i njih 16.000, maloljetnih, entuzijastičnih, ponosnih što konačno ,,služe svojoj otadžbini (Vatterland)“, završilo je sa vojnim treningom. Bio je to početak kraja bezbrižnog života mladih ljudi. Zamislimo na trenutak, osobe glatkih, mladih lica. Napravimo si sliku jednog takvog kampa.Na zelenom širokom polju, išaranom niskim figurama, ističe se jedna visoka, koja ih nadgleda. ,,Zbor!“, pročulo se logorom. Bio je to SS oficir. Gomila, u crnim uniformama, staje u linije, praveći periodične, međusobno, tačno udaljene redove. Bili su to niski redovi. Počela je vježba pucanja. Uzimaju puške preteške za njihova mala i krhka ramena. Hladan zagrljaj puške boli, ali se mladi vojnik ne predaje bolu. Izdržaće on za svoju domovinu, partiju i svog ,,Führera“ koji ih šalju u sigurnu patnju. Konačno ih uspiju podići. Sada je na redu ciljanje. Umislima, na nišanu je neprijatelj. Pucanj.

 

U slijedećem periodu, broj ovakvih treninga bio je veći, ali je zato dob polaznika bila manja, toliko manja, da su pojedini vojnici, umjesto dotadašnje kafe i cigara, dobijali slatkiše.

 

Vrhunac fanatizma

Ranjeni pripadnici Hitlerjugenda

Dvije godine poslije, bilo je i više nego očito da je rat izgubljen, došao je u Njemačku, linija fronta je u Berlinu. Ulične borbe bitke za Berlin su počele. Među 75 hiljada branioca Berlina, naspram 1,5 miliona Sovjeta u samom gradu, još uvijek su se borili pripadnici Hitlerjugenda. I kao da sve do tada nije bilo dovoljno, početkom 1945., uvedene su vježbe za Flak88 antitenkovske topove, lake i jedne od glavnih meta za 6200 sovjetskih tenkova, koji su nahrupili prema Berlinu.

U Sieg (pobjedu), ni sam Hitler više nije vjerovao, već samo nezreli branioci glavnog grada te još nekoliko njih. Djeca, koja su branila Berlin, bila su slabo opremljena, s lakim naoružanjem i jedva nekoliko metaka po osobi. Služili su kao ljudski štit za partiju, koja više nije marila za njih.

Jedan od glavnih ciljeva Crvene armije bilo je osvajanje Reichstaga (njemačkog parlamenta), simbola nacističke diktature. Braneći taj isti simbol, jednu jedinu zgradu, poginulo ih je 2500. Najmlađi članovi su imali dvanaest godina. Radije su poslužili kao ,,živo meso” za klanje, braneći simbol ,,Hiljadugodišnjeg Rajha”, nego predali se ,,crvenim beštijama – ljudima nižeg ranga”.

Na slici je Georg Hans Henke, 15-ogodišnji vojnik njemačke vojske.

Hans Georg Henke

 

Bio je jedan od hiljade članova Hitlerjugenda poslanih na frontove. Uslikan je neposredno nakon zarobljavanja od strane američke vojske. Vidno preplašen, suočio se sa strahom za vlastiti život, nakon svih prethodnih ratnih grozota.

Da li smo u mogućnosti odgovoriti sami sebi na pitanja: ,,Odgajamo li mi nove generacije vlastitih Hitlerjugendovaca?

Da li ih već imamo?

Da li želimo da se i naši mladi susretnu sa strahom kao Georg?”

 

 

Sadašnjost

Šezdeset devet godina poslije, deveti razredi Četvrte osnovne škole Mostar, krenuli su u u Memorijalni centar Potočare, u Srebrenicu, mjesto najvećeg genocida nakon Drugog svjetskog rata. Mala je to dob za zrelo shvatanje mjesta prema kojem smo išli, ali je bitno ne zaboraviti. Otisnuli smo se na dugo putovanje, čija je ruta obuhvatala jedno selo u istočnoj Hercegovini, čije ime neću spominjati. Uprkos dozvoljenoj muzici i ,,ludorijama” u busu, vladalo je negativno neraspoloženje zbog tužnog odredišta, ali i zbog tmurnog vremena. I kao da nije bilo to dovoljno na ulazu u selo, poput uboda igle, pojavila se slika čovjeka, odgovornog za genocid u mjesto prema kojem smo išli. ,,Generale, uz tebe smo!”, pisalo je. Zajedno smo opsovali u isto vrijeme, iznenađeni plakatom. I kao da taj ubod igle nije bio dovoljan, par koraka od plakata, naišao je još jedan ubod. Petorica desetogodišnjaka skaču, držeći visoko tri prsta koja mašu prema našem autobusu. Trn u oku nisu bila tri prsta u zraku nego njihove godine.

Upozorenje

Nažalost, slučaj Hitlerjugenda nije jedini gdje su maloljetnici bili manipulisani i učesnici u ratu. Mlada populacija, pogotovo tinejdžeri, plodno su tlo za manipulaciju, prvenstveno jer je to period njihovog pronalaska u društvu, kao i psihološkog razvoja. Pored toga, mladi u pronalasku sebe traže polje gdje mogu osjetiti svoje postignuće i korisnost. Upravo je to razlog zašto je dobni raspon članstva u Hitlerjugendu bio od 10. do 18. godine.

Bosanskohercegovačko društvo i dvadeset i pet godina poslije rata obiluje huškanjem i širenjem mržnje. Djecu učimo da izjednačavaju agresiju i odbranu, da je isto početi rat, prvi napasti i braniti se. Između odbrane identiteta, nacije, kulture s jedne strane, i napada, ubijanja, vrijeđanja drugog s druge, stoji znak jednakosti. Čini se da je pravo vrijeme za ozbiljan razgovor s mladima o tome kako su se Nijemci opametili i o tome šta možemo od njih naučiti.

faris.begovic

faris.begovic

Mješavina svega i svačega, žestoki protivnik zgubidanjenja, lijenosti i kapitulantskog duha.

Comments are closed here.