Intervju – Anđela Mirković, Medicinska škola Banja Luka
Razgovarao: Dragoljub Ćurguz, član Grupe volontera ASuBiH
Anđela Mirković, učenica četvrtog razreda Medicinske škole u Banja Luci, podijelila je s nama svoje iskustvo vezano za praktičnu nastavu koja čini važan dio njenog obrazovanja. Kao budući medicinski tehničar, Anđela već dvije godine učestvuje u praktičnoj nastavi na Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske (UKC-RS) i, kroz svakodnevni rad, ima priliku primijeniti teorijsko znanje u stvarnim medicinskim situacijama.
Anđela nam govori da sedmično pohađa tri dana praktične nastave, što smatra dovoljnim s obzirom na ostale školske obaveze. Međutim, povremeno dolazi do promjena u rasporedu, što stvara poteškoće jer se satnica mora prilagođavati. Ona ipak naglašava kako je zadovoljna balansom između prakse i teorije, jer praksa pruža neophodno iskustvo koje im pomaže da bolje razumiju gradivo. Prema Anđeli, stručna literatura koju koriste u medicinskoj školi od velike je važnosti, jer gradivo iz tih knjiga prati ono što kasnije primjenjuju tokom prakse. Na taj način učenici usvajaju teorijska znanja koja kasnije provjeravaju i nadograđuju u realnim situacijama u kliničkom centru.
Oprema za praktičnu nastavu
Govoreći o opremi koju koriste u školi, Anđela ističe da je ona solidna, ali bi svakako koristila određena poboljšanja.
„Oprema je mogu reći zlatna sredina – nismo ni previše, ni premalo opremljeni,“ kaže Anđela, naglašavajući da bi bolje opremljeni kabineti dodatno unaprijedili iskustvo praktične nastave.
Lično iskustvo i angažman profesora
Tokom rada na praksi u UKC-u, Anđela i njeni drugari imaju priliku da se upoznaju sa dijagnostičkim i terapijskim procedurama koje su ključne za medicinsku profesiju. Ona ističe da profesori daju sve od sebe kako bi im pomogli, ali također vjeruje da bi neki mogli uložiti još više truda kako bi učenicima dodatno olakšali savladavanje gradiva.
„Na kraju dana, svaki profesor ima svoj način predavanja, ali uvijek se može više truditi jer određeno gradivo zahtijeva biti prilagođeno nama srednjoškolcima,“ kaže ona.
Iako je zadovoljna kvalitetom praktične nastave, Anđela izražava zabrinutost zbog organizacije dnevnog rasporeda. Nakon cijelog jutra provedenoga na praksi, učenici moraju pohađati i drugu smjenu u školi, što dovodi do preopterećenja.
„Nakon prakse nemamo dovoljno koncentracije da slušamo predavanja, što kasnije može uzrokovati probleme u učenju,“ ističe ona.
Spremnost za buduću karijeru
Na pitanje da li se osjeća spremnom za rad u struci po završetku školovanja, Anđela odgovara potvrdno. Smatra da je praksa koju provode u UKC-u veoma bliska stvarnom radu medicinskih tehničara, a učenici, uz njihovu pomoć, imaju priliku preuzimati odgovornosti koje ih pripremaju za budući posao.
„Kroz praksu učimo sve dijagnostičke i terapijske procedure, tu smo da pomažemo ljudima i da primjenjujemo ono što smo naučili iz teorije. Na kraju dana, zadovoljni smo i srećni jer smo nekome pomogli,“ kaže Anđela.
Prisjećajući se kako je učestvovala u porođajima, operacijama i mnogim drugim složenim medicinskim zahvatima, Anđela nas podsjeća na važnost zdravlja: „Zdrav čovjek ima hiljadu želja, ali bolestan samo jednu – a to je zdravlje.”
Ovaj članak su kreirali i uredili srednjoškolci/ke ispred Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Omladinskom novinskom asocijacijom u Bosni i Hercegovini. Projekat „Mi želimo dobru praksu, a vi?“ implementira Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini uz podršku instituta za razvoj mladih KULT.
