Patrijarhat na koljenima nije poražen patrijarhat

Iako se isprva činjenica da nekoliko ekstremista obavlja molitvu za određene „ideale“ može činiti bezazlenom, ona to ipak nije. Patrijarhat koji kleči ne znači pobijeđen patrijarhat i on se svakog trena može uzdignuti i zadati još jači udarac.

Piše: Merima Mustafić

Dok smo u posljednje vrijeme imali/e priliku da gledamo kako Evropa skreće udesno, ne bi nas trebalo iznenaditi da i ženska prava, kao i prava drugih marginaliziranih skupina, sve više i dublje padaju u ralje antiliberalizma, šovinizma i vjerskog fanatizma kako u Evropi, tako i u svijetu. Poljska je izmijenila svoje zakonodavstvo o abortusu što je dovelo do skoro potpune zabrane abortusa, a potom je prošle godine i Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država poništio presudu „Roe v. Wade“ iz 1973. godine i vratio državama moć da ograničavaju i odlučuju o pravu na abortus. Odmah nakon toga nekoliko saveznih država je u potpunosti zabranilo abortus ili ograničilo pravo na njega. Posebno je uznemirujući nedavni nacrt zakona u Južnoj Karolini koji predlaže smrtnu kaznu za žene koje počine abortus, a njegovo usvajanje bi zasigurno za sobom povuklo donošenje istog i u drugim saveznim državama. Pored toga, već mjesecima svjedočimo masovnim protestima žena u Iranu zbog ubistva Mahse Amini zato što nije nosila veo na „ispravan“ način. Ženama u Afganistanu je nedavno zabranjen pristup visokom obrazovanju, obavljanje određenih vrsta poslova, kao i pristup javnim površinama poput parkova. Nije trebalo proći puno vremena da patrijarhalna krvoločna ruka ponovo dohvati i labava prava žena na Balkanu, koja ionako svakog dana vise o tankom koncu. U Zagrebu su se, naime, pojavili „klečavci“, koji pod izgovorom religijskih dogmi traže unazađivanje prava žena, istih onih prava za koja smo se desetljećima borile.

Molitva za vraćanje žene u srednji vijek

Na primjeru onoga što se desilo u Poljskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, kao i onoga što se trenutno dešava u Hrvatskoj, možemo primijetiti kako prava žena, bez obzira na to koliko su bila unaprijeđena u određenoj državi, uvijek mogu biti ograničena i uskraćena, te da bilo kakve aluzije na to ne treba smatrati bezazlenim. Naime, ultrakonzervativno udruženje Hrvatska za život, povezano sa zakladom Ordo Iuris čija je istoimena inačica u Poljskoj izlobirala gotovo potpunu zabranu abortusa, kazneno procesuiranje aktivistkinja za reproduktivna prava, zakon o blasfemiji koji kažnjava ismijavanje vjerskih dogmi sa tri godine zatvora, LGBTIQ free zone i prijedlog zakona o skoro pa nemogućem razvodu bračnih partnera, organizuje klečanje na Trgu bana Jelačića svake prve subote u mjesecu već šesti put zaredom.

Udruženje Hrvatska za život, sastavljeno od nekoliko aktivista koji pružaju otpor pobačaju u Hrvatskoj, putem projekta „Muževni budite“ okuplja nekoliko stotina muškaraca kako bi molili krunicu. Na trgu se okupljaju muškarci i mole za „obraćanje hrvatskog naroda“, „život u predbračnoj čistoći, čednost u odijevanju i ponašanju, obnovu katoličkih brakova“, „prestanak pobačaja“ i za „muškarce“, koji trebaju da „postanu duhovni autoriteti u obitelji“.

Između ostalog, u sklopu te iste molitve je prve subote u mjesecu februaru izgovoreno:

„Mi kad vidimo polugolu ženu, reagiramo! To je kao da ja vas mamim sa slatkim, pa ne dam.“ Nakon Zagreba molitve su se proširile i na Vinkovce, Split i Šibenik. Običaj klečanja muškaraca uz molitvu u javnom prostoru su preuzeli od poljskih aktivista koji su taj ritual osmislili kao otpor povorci ponosa, LGBTIQ „propagandi“, „najezdi“ muslimanskih migranata i sekularnoj državi. Iako su u početku u Poljskoj ti rituali smatrani banalnim, te su ih čak i mediji i javnost ismijavali, ubrzo su njihove molitve „uslišane“ i unazadile prava žena za nekoliko desetljeća.

Autorica na Bh. povorci ponosa 2022. Privatni arhiv

Institut za pravnu nekulturu i šovinizam

Među moliteljima na Trgu bana Jelačića najpoznatiji je Vice Batarelo, koji je lider ultrakatoličkog udruženja Vigilare koje se bori za potpuno ukidanje prava na pobačaj, čak i u slučajevima incesta i silovanja, kao i ukidanje svih zakonskih prava LGBTIQ osoba, te je ujedno povezan i s ekstremističkom organizacijom Ordo Iuris. Koliko god kontradiktorno zvučalo, Ordo Iuris se javnosti predstavlja kao „institut za pravnu kulturu“, iako na njihovoj web stranici možemo uočiti diskriminatorne, homofobne, mizogine i šovinističke naslove poput „Treba li pobačaj zabraniti i kažnjavati?“, „Eksperimenti nad djecom – dopuštanje istospolnim parovima da udome i posvoje djecu jest uvođenje pedofilije na mala vrata“, „LGBT propagandni stroj ponovo zloupotrebljava sudske odluke“ i druge koji se kose sa međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava. S druge strane, zanimljiva je i web stranica projekta „Muževni budite“, koja ima jednako zanimljive rubrike. Rubrika „Vjera“ naglašava „duhovnu komponentu koja je osnova uzorne muževnosti“, rubrika „Ljubav i poštovanje“ bavi se „muško-ženskim odnosima, kod kojih muškarac čezne za poštovanjem, a žena za ljubavlju“, rubrika „Muževnost i očinstvo“ odnosi se na „krizu muževnosti“, a rubrika „Pro-life“ bavi se „današnjom krizom pobačaja“.

U sklopu rubrike „Inicijativa“, javlja se više različitih inicijativa među kojima se posebno ističe inicijativa „Muškarci za život“ koja potiče „sve muškarce na molitvu da se svako začeto dijete rodi i da svaki otac ranjen ranom pobačaja iscijeli svoje očinsko srce“. Isti oni koji stoje iza Hrvatske za život, organizacije Ordo Iuris i projekta „Muževni budite“ u vezi su s tzv. „Klinikom za pobačaje“. Naime, nije riječ ni o kakvoj klinici već o svojevrsnoj „online informativnoj klinici“ čiji je cilj da zastrašuje žene koje se premišljaju o tome da li da urade pobačaj. Pa tako u rubrici te „klinike“ u kojoj su izložena često postavljena pitanja, nalazimo odgovore na pitanja poput „Zašto bi se zakon trebao uplitati u privatno područje seksualnog života žene?“, „Zašto bi prava zametka za vrijeme trudnoće trebala prevagnuti nad pravima odrasle osobe?“ i sličnih, kojima očito nije svrha objektivno informisanje o abortusu, već lobiranje za odvraćanje od, kao i zabranu istog. U svim ovim primjerima se može vidjeti kako je jedan od glavnih ciljeva prethodno spomenutih udruženja to da se emancipovana i autonomna žena vrati „pod okrilje svog muževnog muškarca“.

Prema tome, ulični performans koji izvode pristalice ovog pokreta je krajnje retrogradan, a i anticivilizacijski. Ordo Iuris koji javnost zavarava tako što se predstavlja kao tobožnji pravni institut koji djeluje „u interesu obitelji“ i u „najboljem interesu djeteta“ zapravo djeluje protuustavno jer zahtijeva potčinjavanje, odnosno diskriminaciju žena koja je u pozitivnom hrvatskom zakonodavstvu zabranjena.

Autorica na Osmomartovskom maršu 2023. Privatni arhiv

Život od žene nastaje i prestaje

Iako se isprva činjenica da nekoliko ekstremista obavlja molitvu za određene „ideale“ može činiti bezazlenom, ona to ipak nije. Patrijarhat koji kleči ne znači pobijeđen patrijarhat i on se svakog trena može uzdignuti i zadati još jači udarac. Žene u Iranu su prije Islamske revolucije bile ravnopravne članice društva, imale su pravo na obrazovanje i građenje karijere, kao i punu slobodu u pogledu načina odijevanja. Prije dolaska talibana na vlast, žene Afganistana su živjele slobodno i imale su visok stepen jednakosti s muškarcem koja je bila zagarantovana tadašnjim ustavom. Položaj žena danas u obje ove zemlje pokazuje da prava žena uvijek mogu biti ograničena. Kao što se nije očekivalo unazađivanje prava žena u naprednim zemljama i zakletim demokratijama poput Poljske i SAD-a, isto tako ne treba olako smatrati da se to neće dogoditi negdje drugdje. Danas je to Zagreb, sutra možda Sarajevo, Berlin ili Štokholm. Klečanje ne predstavlja samo običnu molitvu, već i borbu za uskraćivanje osnovnih ljudskih prava. Vrlo je važno istaći da je manjak rodne ravnopravnosti u nedvosmislenoj vezi s visokom stopom nasilja nad ženama.

Dok muškarci kleče na trgu i mole za „muževnost i autoritet“, želim ih podsjetiti na to da su ista ta „muževnost“ i isti taj „autoritet“ u 2022. godini u Hrvatskoj doveli do 14 slučajeva femicida (Hrvatska je treća zemlja u Evropskoj uniji po broju ubistava žena), kao i najmanje 128 slučajeva silovanja žena. Ista ta „muževnost“ za koju oni mole od oktobra prošle godine dovela je do toga da je početkom januara muškarac u Zagrebu napao bivšu partnerku i jednoipogodišnju djevojčicu sjekirom, koja je od nanesenih povreda preminula.

Svi ti koji kleče i mole bi trebalo da se počnu moliti za uvođenje femicida kao krivičnog djela, strožije kazne za ubistva žena, nasilje u porodici, silovanja i sva ostala nedjela koja se sprovode nad ženama. Kada se ovi odvažni „prolajferi“ već tako vatreno zalažu za život, neka se već jednom počnu zalagati za život žene, od koje život nastaje i prestaje, ukoliko ona tako odluči.

Autorica tokom 16 dana aktivizma, privatni arhiv

Najčitaniji tekstovi

Marina Stojanović, četiri pjesme
Saveznik se ne podrazumijeva, saveznik se postaje
Svi naši ejdžizmi: Poslovni sektor
Kako do sobe u banjalučkom studentskom domu?
3 tipa prosječnih sarajevskih "strejt" muškaraca
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Ko je bio 2Pac Shakur - legendarni reper, kriminalac ili vođa potlačenog naroda?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Čapljina kao grad smijeha, mazlumske priče i cijena
More Stories
Priče iz dijaspore 2: Studentski život u Njemačkoj ima svoj proces, cilj i smisao