-
Ime i prezime?
Zovem se Haris Eminović.

-
Gdje živiš?
Živim u Banjoj Luci.
-
Zanimanje?
Po zanimanju sam laboratorijsko-sanitarni tehničar, a pored toga sam i student Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta.
-
Koliko godina imaš?
Imam 21 godinu.
-
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Izuzev treninga i obaveza na fakultetu, volim se družiti sa svojim prijateljima, gledati filmove, otići na kafu.
-
Kada si i kako počeo igrati stoni tenis?
Stoni tenis sam počeo igrati sa 12 godina u jednom parku blizu svoje kuće. Bila su tu dva betonska stola gdje smo moji prijatelji i ja uvijek pravili neke turnire, u kojima sam ja bio najlošiji, tako da sam imao ogromnu želju da napredujem te da se mogu takmičiti s njima. Saznao sam da postoji stonoteniski klub, gdje sam otišao i naučio osnove stonog tenisa i za kratko vrijeme uspio da ih sve pobijedim.

-
Od čega se sastoji trening stonog tenisa i šta je važno u samoj igri?
Trening stonog tenisa sadrži razni broj ponavljanja prebacivanja loptice. U stonom tenisu je bitno da si fizički spreman, anticipacija (predviđanje gdje će loptica ići) i koordinacija, a vrlo bitna je i koncentracija, koja je u nekim momentima ključna, gdje u neizvjesnom meču treba pokazati smirenost i fokus samo na protivnika i lopticu.
-
Učestvovao si na raznim takmičenjima i osvojio mnogo medalja, možeš li izdvojiti najdražu?
Učestvovao sam na dosta takmičenja, kako u regionu tako i u cijelom svijetu. Ne mogu izdvojiti najdražu, ali najbitnije medalje su one koje sam osvojio na svjetskim kupovima – u Finskoj, Češkoj, Francuskoj, Crnoj Gori i Bugarskoj.
-
Bio si i predstavnik Bosne i Hercegovine na Paraolimpijskim igrama. Koliko ti to iskustvo znači?
Naravno da mi znači mnogo jer učestvovati na Paraolimpijskim igrama je san svakog sportiste, što sam zaista i iskusio na svojoj koži i samim time sam napravio historijski uspjeh jer sam postao prvi učesnik na Paraolimpijskim igrama u stonom tenisu iz Bosne i Hercegovine. I sam plasman u Tokio na Paraolimpijske igre sam doživio preemotivno. Osjećao sam veliki ponos i čast dok sam nosio zastavu Bosne i Hercegovine na ceremoniji otvaranja Paraolimpijskih igra u Tokiju. Tih 20 dana kada sam bio tamo će mi ostati najljepša stvar u mom životu. Tamo sam imao priliku da upoznam najbolje sportiste na svijetu i da od njih puno toga naučim.
-
Kakav je odnos vlasti u Bosni i Hercegovini prema parasportistima?
Pa iskren da budem, mnogi sportisti se susreću s istim problemom kao i ja, zato što nas vlast ne podržava i samim tim smo često prepušteni sami sebi. Jako teško je biti sportista u ovoj našoj državi jer da biste otišli na takmičenje neophodna je podrška vlasti odnosno finansiranje sportista. Međutim, kod nas su sportisti prinuđeni da kucaju na mnoga vrata da bi pronašli finansijska sredstva, što mnogo otežava naš daljnji rad, napredovanje i uspjehe. Biti sportista na svjetskom nivou zahtijeva nesebično pomaganje vlasti države Bosne i Hercegovine da sportisti mogu da odu na mnoga takmičenja, ali radi finansijskih razloga sportistima u našoj državi to nije moguće. Pogotovo želim da naglasim, pošto sam osoba s invaliditetom, da sport za mene znači život, ali zbog nepodržavanja vlasti često sam razočaran. Ja sam s vrlo malim brojem takmičenja uspio da uđem u top 30 seniora svijeta gdje sam trenutno 24. senior svijeta, 5. junior svijeta i 3. junior Evrope, a u ekipnoj konkurenciji 16. u dublovima na svijetu (muški parovi) i 16. u mix dublovima na svijetu (muško-ženski parovi).
-
Koji je tvoj recept za uspjeh?
Za moj uspjeh neophodni su trud, rad i ljubav prema sportu i vrlo bitan faktor jeste volja. Još jedna bitna stvar jeste ogromna podrška trenera, porodice i prijatelja.
-
Gdje na internetu drugi mladi mogu da te prate?
Na internetu sam vrlo aktivan, a pogotovo na Instagramu i Facebooku.
-
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Planovi za budućnost su da završim fakultet i da budem učesnik raznih velikih svjetskih smotri.
-
Da li pratiš naš magazin i kako ti se sviđa?
Pratim vaš magazin „Karike“ i sviđa mi se što ima dosta korisnih informacija za nas mlade.
-
Poruka mladima za kraj…
Moja poruka za mlade je da nikada ne treba odustajati od svojih snova, ma koliko da je teško.
