Young Man on Sofa with Parents

U BiH je odlazak sa 18 veći tabu nego živjeti s roditeljima u 40.

U moru negativnih konotacija o mladim ljudima koji žive s roditeljima, sami ili s cimerima, zaboravljamo na pozitivne primjere s kojima se možemo svakodnevno susresti.

Pokušavajući skrenuti pažnju sa svih negativnosti o životu s roditeljima ili cimerima, o tome kada i zašto se mladi trebaju osamostaliti, donosimo pozitivne priče mladih ljudi, kako onih koji žive sami, tako i onih koji su i dalje ostali u domu s roditeljima ili se pak odlučili na život s cimerima.

U ovoj priči, za razliku od mnogih drugih, donosimo pozitivne primjere aktivnih mladih ljudi te navedenu temu s drugog aspekta.

Provodivši anonimnu anketu na jednom od lokalnih portala na području Unsko-sanskog kantona, pokušali smo istražiti kada je vrijeme da mladi ljudi krenu voditi samostalan život, kao i s kim žive, ko ih finansira, ali i kakva su iskustva imali ukoliko su prostor dijelili s nekim.

Rezultati ankete su pokazali da je anketu popunilo 37 % osoba koje su samci, ali su zaposleni, 47 % studenata i 6,9 % nezaposlenih samaca. Zatim, od ispitanika, 51,4 % ih je navelo da živi s roditeljima, dok njih 33,3 % živi samostalno. 50 % ispitanika ne živi u vlastitoj kući/stanu, dok njih 47,2 % živi.

Na pitanje kada su počeli samostalno živjeti, skoro pola odgovora bilo je da još uvijek žive s roditeljima, dok su ostali rekli da su se osamostalili kada su postali punoljetni. 31,9 % ispitanika živi s cimerom/kom. Ono što je pozitivno jeste da je 20 % ispitanika reklo da su imali negativna iskustva s cimerima, dok su svi ostali imali pozitivna. Roditelji finansiraju 50 % ispitanika, dok se ostali sami finansiraju, eventualno uz vlastiti rad i pomoć roditelja.

Pitali smo ih i kada je vrijeme da se mladi osamostale, na šta su odgovori bili ovakvi: „Kad se zaposle“, „Od punoljetstva“, „Čim prije“ i sl.

U nastavku teksta ćemo fokus staviti na one rijetke, pozitivne stvari koje ipak postoje, a to su svakako studenti ili mlade osobe koje ne žive, ili ukoliko žive s roditeljima, nisu pasivni, drugim riječima – rade i zarađivaju za svoj život.

B. (21)

B. ima 21 godinu. Studentica je koja sama finansira svoj studij.

Odmah po upisu na fakultet počela je raditi odgovarajuće poslove kojima je uspijevala da plaća svoje školovanje. Kako ističe, nije htjela biti pasivan student nego uraditi nešto korisno.

U Bosni i Hercegovini je odlazak od kuće sa 18 godina veća tabu tema nego živjeti i dalje s roditeljima s 40. Mladi ljudi, čak i s pristojnim platama, ostaju i dalje u roditeljskim domovima. Zašto ne pokušati živjeti sam ili s cimerima?

Tada otkrijemo koliko zaista vrijedi novac i da li je moguće živjeti s platom koju imamo.

Da li je moguće i kako ću učiniti da bude moguće? Uvijek su me oduševljavali mladi ljudi koji sami finansiraju svoj studij, dok to i sama nisam postala. Postoji podrška roditelja, ali potpuno je novi osjećaj kada za svoj novac od svog rada kupite nešto. I odnos s roditeljima se mijenja nabolje.

Život s cimerima koji su potpuno nepoznati ljudi je dobra opcija. Upoznate se, otkriješ da ponekad nemate iste poglede na riječi čisto i očišćeno. Ukoliko se desi poklapanje, onda su to prijatelji s kojima živite, ručate, koji vam smotaju veš i provjere da li imate temperaturu. Vi to isto radite za njih.

Onda su to zajednička novčana ulaganja poput kupnje nove korpe za veš ili tave. I super vam je. Naravno da na početku treba puno strpljenja jer svi smo mi različiti i prihvatamo da dijelimo zajednički prostor s nekim novim. Ali na kraju dana imate svoju sobu, svoj mali kutak mira“, kazala je.

A. (28)

A. ima 28 godina. Iza sebe ima dva završena studija, a živi u porodičnoj kući. Zaposlen je no, kako ističe, nije prisiljen živjeti s roditeljima, iako, kako je kazao, samostalni život dosadi. Ponekad mu se javi potreba da određeni period provodi u porodičnoj kući, a nekada želi samoću pa se udalji u stan na nekoliko dana. Kako kaže, sve ima prednosti i mane. Od onoga da naučiš kuhati i znaš se brinuti o sebi do onoga da ti fali da se neko pobrine za tvoju odjeću.

„I kad dođem kući znam kuhati za svoje. Naučio sam predobru pitu praviti (haha)“, kazao je.

S. (23)

S. ima 23 godine i odmah nakon završetka srednje škole i pronalaska posla, počeo je samostalno živjeti. Kako je kazao, mladim ljudima je potrebno da se čim prije osamostale i da hrle za tim kad im se ukaže prilika.

„Lijepo je kad znate da niste nikome teret, kada možete pomoći onima zbog kojih ste stali na svoje noge i sebi omogućili sve što imate. Ipak, najbolje od svega je živjeti sam i zarađivati. Lakše je dati roditeljima nego tražiti od njih“, istakao je ovom prilikom.

– Prema rezultatima pomenute ankete, živjeti s cimerima uopće nije loše – tako je reklo 80 % ispitnika, koji imaju samo pozitivna iskustva. Svi oni kao argumente navode da je to veoma dobra prilika za novo ili bolje upoznavanje, učenje novih stvari, upoznavanje većeg kruga ljudi, ali možda i drugačiji pogled na svijet.

Ukoliko Vam se ne svidi hrana koju će neko eventualno skuhati, gledajte pozitivno – saznat ćete za neko novo jelo. Ako ste lijeni, ovo je prava prilika da se više angažirate – mama neće oprati vašu odjeću, ni suđe, a ni očistiti. Sve je na Vama i morat ćete jer dijelite prostor. U svakom slučaju, možete izvući kako dobre, tako i loše stvari. Sve je bolje od pasivnosti i života na tuđoj grbači, zar ne? Ukoliko se znate brinuti sami za sebe, najmanji problem su cimeri.

Možemo zaključiti da samostalni ili život s cimerima uopće nije loš. Štaviše, samostalni život je poželjan, kako zbog navikavanja i sticanja novih navika i prilagodbe, tako i zbog samoće i vlastitog mira. Iz svega možemo naučiti najbitnije – briga o samom sebi i svom životu.

Vrijeme za otići od kuće je najbolje od punoljetstva, a ukoliko imate priliku prije ili u toku studija živjeti van svog grada, odličan je to način pripreme za ono što slijedi. Kad Vam se ukaže prilika za posao ili samostalni život, ne odbijajte. Jednoga dana bit ćete zahvalni i sretni da niste ostali paraziti i što vodite lijep, lagodan i aktivan život.

„Tokom odrastanja roditelji dugo izdržavaju svoju decu, a tokom celokupnog školovanja su im gotovo jedina potpora (jer često institucionalna izostaje ili nije dovoljna)“, rekao je za portal „Buka“ sociolog Dragan Stanojević, koji je jedan od autora studije Mladi u Srbiji 2015.

„S druge strane, kada se zaposle i počnu da zarađuju, i mladi počinju da doprinose budžetu domaćinstva, a sa godinama i sve više da pomažu svoje roditelje“, dodaje.

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
Sarajevski studenti književnosti na strani ideologije Vojislava Šešelja
More Stories
Književni četvrtak: Pederi, kurve i pjesnici se mole Sotoni