Prva rečenica ove knjige glasi: „Knjiga o Budimiru Lončaru nastajala je predugo.“ U ovom konkretnom slučaju to znači 16 godina, što će reći od prvog razgovora koji su Tvrtko Jakovina i Lončar vodili 2004. pa sve do 2020. godine. Nema baš svaki istoričar privilegiju da razgovara sa svjedokom i često stvaraocem istorije, a Budimir Lončar to svakako jeste. Većina istoričara nema drugi izbor nego da kopa po arhivima – naravno, i ova knjiga je zasnovana na brojnim arhivskim dokumentima iz, bez pretjerivanja, cijelog svijeta – ali nekada se desi srećan splet okolnosti i čovjek može iz prve ruke da dobije iskustva čovjeka koji je svjedočio nekim od najbitnijih događaja svoga doba.
Nermana Arnautović u novom prikazu knjige piše o romanu „Šindlerov lift“ Darka Cvijetića. Jer Crveni soliter doista bijaše sastavljen od...
Kino Udarnik bio je mariborski dom animiranog, dokumentarnog filma kao i igranog. To je mjesto koje je bilo otvoreno i za feminističke i LGBTQ filmove.
„Na Balkanu su teme za crtanje i provociranje beskrajne, zato što se ljudi baš lako peckaju na stvari i ako im ne ideš niz dlaku, dolazi do drame, a ja to najviše volim.“
Kao što sam već spomenuo u prvom dijelu ovog teksta, ja sam za filmove prije saznavao putem preporuka prijatelja te...
Neću lagati, nebrojeno mnogo puta sam u posljednjih godinu dana čuo ove dvije rečenice: „Svako živ može pisati kritiku“ i...
Veliki Nikola Kojo uzeo je palicu u svoje ruke. Onu rediteljsku. A da je veliki, jeste. Ubucio se poprilično poslije rata. Stres valjda, šta znam.